Za Washington i Teheran, najnovije najave američkih dužnosnika djeluju poput scene iz filma Beskrajni dan. Kroz usta američkog ministra financija Scotta Bessenta najavljeno je pokretanje ‘operacije ekonomskog bijesa‘ i uspostava potpune financijske blokade s ciljem da se presiječe svaka ekonomska žila kucavica iranskog režima.
No, te su izjave gotovo u riječ jednake onima iz travnja ove godine, jednako kao što neodoljivo podsjećaju na Trumpovu kampanju ‘maksimalnog pritiska‘ iz 2018., pa i na najave Baracka Obame iz 2012. godine o uvođenju ‘najrazornijih sankcija u povijesti‘, piše Foreign Affairs.
Iransko gospodarstvo nesumnjivo osjeća posljedice tih višegodišnjih restrikcija. Još od prvog Trumpovog mandata zemlja bilježi minimalan gospodarski rast i visoku inflaciju, zbog čega su iranska kućanstva danas na rubu siromaštva.
Ipak, Iran je gotovo cijelo desetljeće uspijevao pružati otpor američkom ekonomskom pritisku. Koristeći razrađene tehnologije izbjegavanja sankcija, nastavio je izvoziti naftu svom ključnom kupcu Kini, dok se ne-naftna industrija prilagodila zahvaljujući devalvaciji valute koja je domaće proizvode učinila konkurentnijima na regionalnom tržištu.
Time je Teheran izbjegao scenarij potpunog kolapsa kakav je pogodio Siriju ili Venezuelu.
VIDEO Gore iranski tankeri! Američka vojska: ‘Ako pucate na dva naša broda, uništavamo tri vaša‘
Vojni udari i blokada: Rat kao novi test izdržljivosti
Danas, međutim, izravni rat testira otpornost iranskog gospodarstva na način na koji sankcije same po sebi nikad nisu mogle. Brojni američki i izraelski zračni napadi ciljali su ključna industrijska postrojenja, uključujući neke od najvažnijih iranskih čeličana i petrokemijskih kombinata, što je dovelo do masovnih prekida u proizvodnji.
Paralelno s time, generalni pad pomorskog prometa u Hormuškom tjesnacu i američka pomorska blokada drastično su smanjili izvoz, ali i uvoz prijeko potrebnih kapitalnih i potrošačkih dobara.
Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, iranski BDP ove godine očekuje pad od 5,4 posto. Međugodišnja inflacija skočila je s 52,6 posto na dramatičnih 88,6 posto, dok je vrijednost domaće valute potonula na povijesno najnižu razinu od preko dva milijuna rijala za jedan američki dolar.
Unatoč tim zastrašujućim brojkama, američke analize često previđaju ključnu stvar: loše financijsko stanje još uvijek ne narušava sposobnost Teherana da vodi rat.
Hoće li doista izbiti pravi rat i tko su, zapravo, ljudi koji nam to govore
Dva modela ratne ekonomije: Zašto Iran nije Rusija?
Kada su se suočili s masovnim zapadnim sankcijama nakon napada na Ukrajinu, ruski su kreatori politike odabrali model ekspanzivne monetarne politike. Povećali su državnu potrošnju, pokrenuli masovnu industrijsku i vojnu proizvodnju, što je dovelo do rasta plaća običnih radnika i ublažilo početni udar inflacije. Rusija je time stvorila funkcionalnu ratnu ekonomiju koja joj je omogućila nastavak ratnih ciljeva.
Iransko vodstvo odabralo je potpuno suprotan put. Kada su ga sankcije 2012. prvi put gurnule u recesiju, vrhovni vođa Ali Hamenei pozvao je na stvaranje ‘ekonomije otpora‘. Umjesto stvaranja novih industrijskih politika ili socijalnih sustava za zaštitu stanovništva, Teheran je svjesno prihvatio inflaciju i mjere štednje, prebacujući cjelokupan financijski teret sankcija s države na privatne tvrtke i kućanstva.
Odbili su uvesti direktne kontrole cijena ili kvote, pa je slabost na tržištu rada omogućila poslodavcima zamrzavanje plaća, što je dodatno osiromašilo građane. Iako ovo na prvi pogled djeluje kao neuspjeh politike, iranske vlasti zapravo smatraju da im upravo usporavanje opće gospodarske aktivnosti daje snagu u konfrontaciji sa SAD-om.
Šest mjeseci rata: Iran je ozbiljno ranjen, Amerika je u problemima, ali još gore je prošao Izrael
Tajno oružje iranskih tvrtki: Zalihe i prebacivanje troškova
Iranske kompanije godinama su razvijale praksu održavanja ogromnih zaliha sirovina i gotovih proizvoda kako bi preživjele prekide u opskrbnim lancima i visoku inflaciju.
U osjetljivim sektorima poput elektro-industrije, tvrtke drže zalihe dostatne za čak 200 dana radnog procesa. Te su zalihe poslužile kao ključni štit tijekom rata, unatoč padu pomorskog prometa, domaći proizvođači i dalje mogu opskrbljivati kupce koji to mogu platiti.
Kako bi zaštitile svoje marže, tvrtke neprestano dižu cijene i prebacuju troškove na potrošače. Pod pritiskom godinama akumulirane inflacije, iranska kućanstva kupuju sve manje i sve se više zadužuju.
Pad potrošnje jasan je dokaz da životni standard nezaustavljivo tone, no vlada izbjegava intervenirati. Umjesto kontrole cijena, mehanizma koji je uspješno ublažavao patnju građana tijekom rata s Irakom prije 40 godina, vlasti čak razmatraju ukidanje energetskih subvencija i novčanih doznaka za velike dijelove stanovništva.
Destrukcija potražnje tako djeluje kao skriveni oblik restrikcije koji osigurava da raspoloživi resursi prvenstveno zadovolje potrebe režima.
Iranska elita ne ostaje bez kisika
Ovakva ekonomska agonija izazvala je zabrinutost i u samom vrhu vlasti. Predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf upozorio je da zemlja neće izdržati ako narod bude gladan, dok je predsjednik Masud Pezeškian javno izrazio frustraciju prema političarima koji i dalje tvrde da sankcije nemaju nikakvog učinka.
Međutim, njihove izjave ne znače da je Iran pred gospodarskim slomom; one su tek odraz unutarnjeg neslaganja oko političkog konsenzusa koji eliti omogućuje da teret rata bezobzirno prebacuje na obične ljude.
Kada se u Washingtonu postavlja pitanje kada će se iranski narod pobuniti i izaći na ulice, previđa se činjenica da bi se prosvjednici ponovno suočili s brutalnom silom represivnog aparata Islamske Republike.
Mnogi iranski vođe vjeruju da se narod može natjerati da pretrpi još više boli ako je to cijena vojne pobjede nad SAD-om. Dok god je režim spreman gušiti prosvjede i tolerirati siromaštvo vlastitog stanovništva, za obične građane kisika će biti sve manje, ali za iransku elitu i nastavak sukoba bit će ga i više nego dovoljno, zaključuje Foreign Affairs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....