AKO FRANCUZI ZATRAŽE DA SE UKLJUČI NATO, OBAMA ĆE IM DATI PODRŠKU Mogu se očekivatio novi napadi pa treba reagirati na vrijeme

Ako Francuska zatraži aktiviranje članka 5 Sjevernoatlantskog sporazuma, SAD će je apsolutno podržati, izjavio je Ben Rhodes, zamjenik savjetnice za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Baracka Obame.

Riječ je o još jednoj potvrdi da se u Parizu, ali i u drugim zemljama članicama NATO-a otvoreno razmišlja predstavlja li strašan teroristički napad na glavni grad Francuske razinu napada zbog koje bi se cijeli Savez trebao angažirati.

Neki od američkih sigurnosnih izvora povlače liniju između Pariza i napada na SAD 11. rujna 2001. godine, nakon kojih je prvi put u povijesti aktiviran članak 5, ističući kako postoji niz sličnosti: organizirani napadi, na više lokacija, s velikim brojem napadača, izravno potaknuti iz terorističkog centra, osmišljavani izvan zemlje napada. I broj žrtava je izuzetno velik, a do njih je došlo u kratkom vremenskom razmaku.

Najava napada

Osim toga, napad na Pariz je najeklatantniji primjer izlaska takozvane Islamske države s prostora Srednjeg istoka, a izjava francuskog premijera Manuela Vallsa da se mogu očekivati i novi napadi, čime je IS zaprijetio, samo potvrđuju da je riječ o prijetnji koja nadilazi granice jedne napadnute države. Treba također imati na umu da je IS gotovo sigurno odgovoran za rušenje ruskog zrakoplova na Sinaju te za krvavi bombaški napad u Beirutu samo dan prije napada u Parizu.

Razlozi za takvo djelovanje IS-a objašnjavaju se na više načina, ali sasvim je jasno da je ta teroristička organizacija naišla na probleme u Siriji i Iraku gdje je izgubila neke važne strateške točke, uključujući jednu vojnu bazu, da se našla pod snažnim udarima i ruskih snaga te da su kurdske snage osvojile grad Sindžar i tako presjekle komunikaciju sirijskog i iračkog središta, Rake i Mosula.

Krah al-Qa’ide

Kad se tome dodaju pojačani diplomatski napori za usklađivanje djelovanja međunarodne zajednice u zaustavljanju rata u Siriji, sasvim je jasno da su kalif i njegovi pobočnici zaključili kako je vrijeme za terorističke napade. Time će se ujedno fundamentalistima diljem svijeta prikazati kao ona “prava” teroristička organizacija koja se poziva na islam, za razliku od sve slabije al-Qa’ide.

Prvi su koraci u reakciji zemalja članica NATO-a bili vidljivi već dan nakon napada. SAD i Francuska su objavili da će još snažnije koordinirati djelovanje na ciljeve IS-a u Siriji, što se vidjelo u napadima izvedenim s nedjelje ne ponedjeljak. Britanski premijer David Cameron, pak, istaknuo je kako su se na sastanku o Siriji u Beču ove subote pojavili pozitivni signali da bi međunarodna zajednica mogla pronaći zajedničku strategiju za suzbijanje IS-a.

Posebno je zanimljiva njegova izjava da bi Velika Britanija, SAD i Francuska mogli postići kompromis s Rusijom na tom planu. Na to se nadovezao i ruski predsjednik Vladimir Putin koji je otvoreno pozvao Camerona da zajednički krenu u borbu protiv terorizma. A i Cameron je tijekom dana najavio da bi se Britanija mogla vrlo brzo vratiti napadima na IS u Siriji i Iraku.

Uloga NATO-a

Dakle, sve je jasnije da su ključne zemlje, koje su pokrenule novi krug pregovora o Siriji, sve bliže ideji koordinirane vojne akcije. Ključnu bi ulogu u tome trebao igrati NATO, i to bilo da dođe do aktiviranja članka 5 ili da u operaciju uđu samo najmoćnije vojne sile Saveza pod okriljem međunarodne koalicije. NATO bi, ističe bivši zapovjednik admiral James Stavridis, u svakom pogledu trebao preuzeti zapovjednu i organizacijsku ulogu te koordinacijsku s ostalim zemljama, prije svega Rusijom, arapskim zemljama i Iranom.

Ćelije u Belgiji

Zagovornici uključivanja Saveza ističu da IS nije samo teroristička organizacija, poput al-Qa’ide, nego je riječ o sustavu koji gotovo u potpunosti odgovara državi, s vojskom, upravom i infrastrukturom. I ćelijama koje djeluju po brojnim zemljama - ne samo u Belgiji - i koje mogu biti aktivirane u gotovo svakom trenutku. Strategija NATO-a bi, dakle, bila vrlo jasna: vojno slomiti moć IS-a u Siriji i Iraku, što uključuje jačanje zračnih napada uz dodatno naoružavanje i uvježbavanje snaga na terenu, prije svega Kurda i iračkih snaga sigurnosti te sirijskih pobunjenika, uz suradnju i snaga odanih Bašaru al-Asadu.

No, ostaje pitanje hoće li i toj opciji biti dovoljan samo zračni angažman ili će u konačnici na pustinjski pijesak zagaziti i vojnici članica NATO-a. Usporedo će se morati ojačati obavještajna koordinacija i rad protuterorističkih snaga članica NATO-a, ali i drugih zemalja uključenih u strategiju kako bi se onemogućilo da postojeće ćelije izvedu još neki krvavi napad.

Hrvatska zasad, kako tvrde naši izvori, nije dobila nikakav upit vezan uz članak 5. No, kako ističu izvori, sasvim je razumljivo da bi naša zemlja, ako Francuska zatraži taj korak i naiđe na pozitivnu reakciju ostalih saveznica, podržala Pariz.

Sasvim je jasno da se od Hrvatske sigurno neće očekivati da pošalje bilo kamo vojnike, nego bi naše sudjelovanje bilo prije svega na drugim, neborbenim razinama, kao i naše sudjelovanje u međunarodnoj koaliciji.