Geert Wilders možda je samo vrh ledenog brijega.
Nakon šokantne izborne pobjede radikalnog desničara u Nizozemskoj, europske elite nervozno skeniraju politički krajolik u potrazi za nagovještajima bliske budućnosti - svi se pitaju ima li neki novi kandidat krajnje desnice šanse na izborima.
Ono što mogu vidjeti dovoljno je da izazove jezu na kralježnici svakog političara centra koji voli EU: u gotovo desetak europskih zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, tvrdokorne antiimigracijske stranke, neke od njih ekstremnije od Wildersa, trenutno vode u anketama, ili su na drugom mjestu i dišu za vratom vodećoj opciji.
Borba Europe da stavi pod kontrolu ilegalne migracije i porast troškova života nisu ništa novo. Međutim, ono što je novo jest rat Izraela i Hamasa, koji raspiruje civilizacijske napetosti u srcu mnogih europskih zemalja s velikim brojem muslimanskog stanovništva, kažu analitičari i iskusniji politički operativci za Politico.
Dok propalestinski prosvjedi dovode desetke tisuća ljudi na ulice gradova od Londona do Berlina u pozadini rastuće krize zbog migracija, terorizma i gospodarstva, dugogodišnji krajnje desni političari poput Wildersa i Marine Le Pen u Francuskoj ne moraju nužno pojačati retoriku.
Prosvjedi su sigurno išli u njihovu korist, a vođe krajnje desnice toga su svjesni.
“Odakle dolaze svi ti ljudi? Je li ovo moja zemlja?", rekao je Wilders u predizbornoj debati, iskazujući bijes zbog prosvjeda potaknutih antisemitskim ispadima.
Le Pen se pak dodvoravala zabrinutoj francuskoj židovskoj zajednici, glasno podržavajući Izrael i pojavljujući se na maršu protiv antisemitizma, unatoč antisemitskom pedigreu njezine stranke.
Oni, međutim, ne sudjeluju u sveopćem križarskom ratu Švedskih demokrata, koji glasno pozivaju da se džamije sravne sa zemljom. Umjesto toga, prije izbora za Europski parlament, žele se približiti mainstreamu. U Nizozemskoj je gotovo zaboravljeni Wilders neočekivano skočio na vrh nizozemskih anketa u posljednjim danima prije općih izbora.
Ublažavanje političkih poruka ne znači pak da čelnici krajnje desnice odustaju od svojih temeljnih uvjerenja i ne pokušavaju privući biračko tijelo koje ide dalje udesno.
"Otišlo je dalje od imigracije... to je osjećaj sukoba civilizacija, osjećaj da postoje trvenja između islama i Zapada", rekao je Jean-Yves Camus, stručnjak za krajnje desničarske pokrete u Europi za Zakladu Jean Jaurès u Parizu.
"To je strah izražen na desnom krilu konzervativaca, gdje se islam smatra suprotstavljenim europskom načinu života... i gdje se smatra da je Europa izgubila kontrolu nad svojim granicama", ocijenio je.
Ostalo je manje od godinu dana do europskih izbora, no ova opojna mješavina — koja miješa migracijsku krizu s oživljenim strahovima od političkog islama — tjera stranke establišmenta da se znoje.
U tjednima koji su prethodili izborima u Nizozemskoj, Wilders nije vodio kampanju na antiislamskoj platformi, niti je raspirivao bijes protiv propalestinskih prosvjeda u europskim gradovima. Umjesto toga se fokusirao na egzistencijalna pitanja poput krize stanovanja za Nizozemce.
Za birače koji su možda zabrinuti za stanovanje i navodni sukob civilizacija, on se pokazao kao očiti izbor.
"Kriza na Bliskom istoku... odigrala je odlučujuću i dodatnu ulogu", napisao je Christophe de Voogd, stručnjak za nizozemsku politiku s instituta Sciences Po. Wildersova stranka, "PVV, povijesno je vrlo proizraelski nastrojena... A pro-Hamasovi i jasno antisemitski prosvjedi uznemirili su tihu većinu koja je uvijek gajila simpatije prema Izraelu", istaknuo je u francuskom dnevniku Le Figaro.
Prema Milanu Niču, politički analitičar Njemačkog vijeća za vanjske odnose, prosvjedi su igrali ulogu u Wildersovoj pobjedi, ali njegova je pozornost zapravo bila usmjerena negdje drugdje.
"Pokreti krajnje desnice usvojili su pametniju strategiju. Ako su uvjereni da neće izgubiti svoj temeljni glas, pomaknu se prema centru, kako bi dobili nekoliko dodatnih postotnih bodova, rekao je.
Nakon Wildersa, najočitiji primjer političara koji se nada da će iskoristiti dobrobiti svog političkog brenda je Marine Le Pen.
Nakon što je provela puno godina upozoravajući na "masovnu migraciju" i "fundamentalistički islam", ona više ne mora jako udarati po tim retoričkim bubnjevima kako bi biračima dala do znanja kako se osjeća - naprotiv.
“Više ne moramo biti radikalni da bi nas se čulo. Poput Wildersa, on nije izveo nikakve velike vratolomije u posljednjim tjednima svoje kampanje”, rekao je savjetnik Le Pen. "Što se više približavate moći, to više morate biti realistični, pragmatični", rekao je.
Evo primjera. Kada je 16-godišnji dječak ubijen u napadu u kojem su sudjelovali francuski mladići imigrantskog podrijetla na seoskoj zabavi u selu Crépol u južnoj Francuskoj, Le Pen je oštro kritizirala "naoružane milicije koje provode razzije" ciljano posežući za arapskom riječi koja bi opisala što se dogodilo.
Nije otišla tako daleko kao njezina nećakinja Marion Maréchal koja je napad nazvala "antibijelačkim rasizmom" koji sije sjeme "građanskog rata", ili kao krajnje desničarski vođa Reconquête Éric Zemmour koji ga je opisao kao "svakodnevni džihad".
Le Pen, koja je osvojila 41 posto glasova u svom okršaju s predsjednikom Emmanuelom Macronom 2022., raste u anketama. Prema anketi Ifopa objavljenoj 30. listopada, bivša je odvjetnica na putu da uđe u drugi krug sljedećih predsjedničkih izbora, pri čemu bi mogla nadmašiti svog hipotetskog suparnika desnog centra, bivšeg premijera Édouarda Philippea, za 6 postotnih bodova.
Glavne stranke kažu da ih ne može zavesti taktika krajnje desnice. Za Macronove trupe odluka Le Pen da se pridruži maršu protiv antisemitizma nije bila znak normalizacije, već trik da se naruši krhka multikulturalna ravnoteža zemlje koja je dom najveće muslimanske i židovske populacije u Europi.
Ekstremna desnica pokušava stvoriti “civilizacijsko pitanje” oko borbe protiv diskriminacije, rekao je član Europskog parlamenta iz Renewa, koji je želio anonimno iznijeti stav o osjetljivom pitanju.
"Ako uspiju, imamo pravi problem, idemo prema građanskom ratu", dodao je.
Prijetnja terorizma i njegov učinak na birače, također guraju prema rubu glavne stranke. U srijedu je njemačka obavještajna agencija upozorila da je rat između Hamasa i Izraela potaknuo povećani rizik od napada.
Nekolicina analitičara smatra da imigracija, rat Hamasa i Izraela, zamor od mainstream stranaka i nesigurnost oko rata u Ukrajini stvaraju nezapamćeni skok prema zvijezdama za europske krajnje desne stranke jer se mnoge od njih pokušavaju približiti centru.
U Portugalu je krajnje desna stranka Chega, osnovana prije jedva četiri godine, porasla na 13,5 posto. U Italiji premijerka Giorgia Meloni možda nije uspjela smanjiti apsolutni broj ilegalnih migranata koji dolaze do južnih obala njezine zemlje. Ipak, njezini čvrsti antimigracijski stavovi pomogli su joj da održi popularnost na zavidnoj razini.
U Njemačkoj najeklatantniji javni primjeri antimuslimanske i antimigrantske retorike datiraju iz 2016. i 2017. godine, kada je stranka Alternativa za Njemačku usvojila eksplicitno antiislamski manifest. No, nastojanje da se stranka normalizira nije zaustavilo njezin uspon - naprotiv. AfD je sada druga najveća stranka u Njemačkoj, daleko ispred socijaldemokrata kancelara Olafa Scholza i iza konzervativnog CDU-a.
Proeuropske, centrističke stranke dosad nisu uspjele pronaći pravi odgovor, bilo da su izbjegavali teška pitanja ili pokušavali oponašati krajnju desnicu. U Nizozemskoj, stranka desnog centra VVD žestoko je vodila kampanju na obećanjima o smanjenju imigracije i vidjela da se njezin udio u glasovima smanjio.
“Ako težište kampanje stavite na pitanje migracije, kako možete pobijediti Wildersa? … Sve druge krajnje desničarske stranke bile su kopije, pa je mogao iz njih isisati podršku,” pojasnio je Nič iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose.
U Francuskoj je vlada sporo reagirala na napad u Crépolu, unatoč lokalnom osjećaju bijesa i stalnom izvještavanju uživo na televiziji. Vlada je poslala glasnogovornika na mjesto događaja devet dana nakon tragedije.
“Savršeno je razdoblje da se napravi iskorak, populistički pokreti rastu u drugim zemljama, a u SAD-u s Donaldom Trumpom … postoji osjećaj da se nešto događa”, rekao je Nič.