Na jednom predizbornom skupu u srpnju svirala je himna bivšeg DDR-a, u sklopu kampanje obišao je sela i male gradove svoje izborne jedinice na starom dvotaktnom motociklu Simson Schwalbe, predvodeći konvoj s 400 pristaša na tim motorima, jednim od simbola DDR-a. Proizvodili su se u Suhlu u Tiringiji između 1964. i 1986., u istočnoj Njemačkoj, piše Spiegel u velikom portretu Ulricha Siegmunda (35), šefa AfD-a koji je pomeo konkurenciju u pokrajini Saska-Anhalt. Nazivaju ga najopasnijim čovjekom u Njemačkoj, okruženim suradnicima s neonacističkom prošlošću, kojih se plaši i samo vodstvo stranke. Čitav AfD u Saskoj-Anhaltu njemački Ured za zaštitu Ustava klasificirao je kao potvrđenu desničarsku ekstremističku organizaciju.
AfD postoji već 13 godina, ali nikada nije bio na vlasti ni na saveznoj ni na pokrajinskoj razini. Međutim, nakon izbora održanih danas, to bi se moglo promijeniti.
Prema prvim procjenama, krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) uvjerljivo je pobijedila na pokrajinskim izborima u Saskoj-Anhaltu, osvojivši čak 44,5 posto glasova. U usporedbi s prošlim izborima, riječ je o rastu od gotovo 24 postotna boda. CDU je istodobno doživio slom i osvojio samo 18,5 posto glasova.
AfD dosad nije sudjelovao ni u jednoj vladajućoj koaliciji u 16 njemačkih saveznih pokrajina niti u saveznoj vladi jer sve ostale etablirane stranke odbijaju suradnju s njim, držeći se politike poznate kao „vatrozid“, prenosi agencija dpa. Predvođen Siegmundom, AfD se nada da će u Saskoj-Anhaltu zaobići taj „vatrozid“ osvajanjem apsolutne većine mandata u pokrajinskom parlamentu u Magdeburgu. Time bi postao prva krajnje desna stranka koja bi samostalno vladala jednom njemačkom saveznom pokrajinom nakon Drugoga svjetskog rata.
Stigli rezultati izlaznih anketa, dogodilo se ono čega se cijela Europa bojala!
Prema izlaznim anketama, Ljevica (Die Linke) osvaja 9,5 posto glasova, Zeleni devet, a Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) osam posto, pa su sve tri stranke prešle izborni prag od pet posto. Liberalni FDP ostao je ispod praga s dva posto, dok bi se populistički Savez Sahre Wagenknecht (BSW), koji osvaja oko pet posto glasova, mogao naći u ključnoj ulozi. Izlaznost se procjenjuje na rekordnih 76,5 posto. Riječ je ipak o prvim procjenama, u koje još nisu uračunati glasovi birača koji su glasovali poštom, pa će tek konačna raspodjela mandata pokazati može li AfD samostalno formirati vlast.
To bi bila povijesna prekretnica, piše Spiegel. Iako Saska-Anhalt ima samo 1,7 milijuna birača, u Njemačkoj živi 83,5 milijuna ljudi. Ulrich Siegmund je u Saskoj-Anhaltu pop-zvijezda; nasmiješen pozira za selfije, rado daje autograme, očito uživa u neposrednom kontaktu s biračima. Spiegel ga opisuje kao „iznenađujuće prosječnog čovjeka iz maloga grada“.
Rođen je u listopadu 1990., tri tjedna nakon ujedinjenja Njemačke. Odrastao je u Tangermündeu, gradiću s 10.000 stanovnika. Otac je inženjer elektrotehnike, majka mu je poginula u nesreći prije nekoliko godina. Brat i otac također su mu političari.
Kao 18-godišnjak Siegmund je 2008. ušao u CDU. Kandidirao se za vodstvo lokalne podružnice CDU-a, kaže, s ciljem da privuče mlađe ljude. Nije izabran. Zatim se 2014. pridružio AfD-u. Odmah je prilagodio svoje stavove, priča njegov bivši suradnik.
Član CDU-a
U to vrijeme, prije velike migrantske krize 2015., AfD se predstavljao kao ekonomski liberalna stranka protivnika uvođenja eura. Kad je 2016. prvi put izabran u pokrajinski parlament, Siegmund se distancirao od „desničarskih ekstremističkih i nacionalističkih pokreta“.
U pandemiji je dobio krila kao glasnogovornik za zdravstvenu politiku AfD-a u Saskoj-Anhaltu. Mnoge stvari tada su postale jasnije, kaže: gubitak povjerenja u dijelove medija i političkih institucija povećao se, a on je shvatio da se „demokratski otpor isplati“. Mladi političar izvrsno se koristi društvenim mrežama, s videoklipovima o „širenju straha od pandemije“ brzo je postao jedan od najutjecajnijih političara na TikToku.
Nakon idućih izbora postao je šef kluba zastupnika u pokrajinskom parlamentu. Nije sudjelovao u sporovima unutar AfD-a na saveznoj razini niti se izjašnjavao o kontroverznim pitanjima. Okružen je muškarcima s neonacističkom poviješću, a nad glavom mu visi sumnja za nepotizam jer je njegov otac kao savjetnik drugog zastupnika AfD-a zarađivao 100.000 eura godišnje. No popularnost mu raste.
Jedna od najružnijih afera jest neonacistički skup s bakljama i pjevanjem himne Hitlerjugenda na farmi oko 50 kilometara od kuće Siegmundova oca. Farma je u vlasništvu kandidata AfD-a na pokrajinskim izborima, a Siegmund se nije distancirao od njega. Kad ga novinari pitaju za to, odgovara da mediji često izmišljaju i pretjeruju.
Pođe li nedjelja po krivom, ona će biti glavni razlog katastrofe
Uspjeh AfD-a u Saskoj-Anhaltu nije slučajan, Siegmund i njegove kolege mjesecima obilaze tribine i lokalne festivale te organiziraju druženja s građanima. Siegmund se predstavlja kao radikalan u politici, ali pristupačan u odnosu prema ljudima. Dugo se govorilo da AfD može kandidirati i metlu, oni koji žele glasat će za AfD. No Siegmund je ozbiljno popularan političar: politike koje zastupa radikalne su, ali njegov javni lik je prijateljski i ugodan. Iza Ulricha Siegmunda stoji jedna od najekstremnijih pokrajinskih organizacija AfD-a, piše Spiegel.
Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova 2009. zabranilo je organizaciju Njemačka mladež odana domovini (HDJ) – djecu se odgajalo da budu „nacionalsocijalistički borci za slobodu“, odijevali su ih u uniforme za ceremonije podizanja zastave, oslikavali im lica svastikama i podučavali ih rasnoj teoriji.
Danas nekoliko bivših aktivista HDJ-a radi za Siegmunda, piše Spiegel. Jedan od njih je Patrick Harr, glasnogovornik zastupničkog kluba AfD-a u Saskoj-Anhaltu i Siegmundova desna ruka. Drugi je Laurens Nothdurft, pravni savjetnik AfD-a koji je zastupao Siegmunda na sudu. Još su dva pokrajinska zastupnika AfD-a bila članovi zabranjenog HDJ-a. Na pitanje o njima Siegmund kaže da ga ne zanima ono što se dogodilo prije 20 ili 30 godina, svejedno mu je što mediji pišu.
Zamjena stanovništva
AfD u kampanji ističe zahtjev za zaoštravanje migracijske politike. Njegov je cilj duboka transformacija društva, koja se proteže na kulturnu i obrazovnu politiku, piše Spiegel. Posljedice bi mogle biti drastične, primjerice najavljuje da će ukinuti financiranje javnih RTV servisa. Žele „novu, domoljubnu kulturnu politiku“, ne žele više financirati „antinjemačku umjetnost i kulturu“.
Zagovaraju „masovno povećanje državne kontrole nad ljudima s migrantskom pozadinom“, traže da se „odvoji žito od kukolja“ među migrantima. Za „remigraciju“, desničarski pojam koji označava masovne deportacije čak i njemačkih državljana ako su im roditelji migranti, Siegmund kaže da se podrazumijeva. Vjeruje u krajnje desnu teoriju zavjere o zamjeni stanovništva, prema kojoj se njemačko stanovništvo nastoji zamijeniti migrantima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....