Umjesto nastavka pregovora kojim bi se okončalo novo krvoproliće, sukobljene strane u Etiopiji počele su još snažnije ukopavati rovove, a predviđanja su takva da su strana predstavništva pozvala državljane da kupe kartu na prvom komercijalnom letu i hitno napuste zemlju.
Nakon što su to učinile Sjedinjene Američke Države i Ujedinjena Kraljevina, sada su se na isto odlučile i Njemačka i Francuska, a Ujedinjeni narodi već su počeli s "privremenom relokacijom dijela osoblja". Situacija mnoge podsjeća na Afganistan.
A dok diplomatsko osoblje i stranci pakiraju kofere, suparnici nastavljaju s vojnom ofenzivom. Borci odmetnute pokrajine Tigraj objavili su da napreduju prema glavnom gradu Adis Abebi. Nobelovom nagradom za mir ovjenčani premijer Abij Ahmed poručio im je da ih čeka na prvoj crti bojišnice.
Humanitarna kriza, stotine tisuća ljudi na rubu gladi, zapravo i preko njega, surovi obračuni i silovanja, palež i strašne priče obilježili su sada već godinu dana dug sukob u najstarijoj državi na afričkom kontinentu, zbog nadmorske visine nazvanoj "krov Afrike", koja je i najveći proizvođač kave i meda na kontinentu.
Tisuće ljudi su ubijene, milijuni protjerani iz domova. Diplomacija je pokušala ishoditi pregovore između zaraćenih strana, ali čini se kako su sukobljeni uvjereni da mogu pobijediti u sukobu i da im primirje i dogovor nisu u interesu. Posebni američki izaslanik Jeffrey Feltman izjavio je da je došlo do napretka u pokušaju diplomatskog rješavanja situacije, ali da je sve što je postignuto sada u opasnosti zbog događaja na terenu. Nova eskalacija sukoba je na obzoru, ali izaslanik Feltman upozorio je pobunjenike da bi njihov pohod na Adis Abebu bio "neprihvatljiv i katastrofalan".
Dopisnici na terenu navode da je teško provjeriti činjenice, ali da Tigrajska narodna oslobodilačka fronta tvrdi da kontrolira grad samo 200 kilometara od prijestolnice. Etiopska vlada u Adis Abebi to negira.
Da je situacija ozbiljna i da bi pobunjenici mogli ozbiljno ugroziti glavni grad, iako su u mjesec dana od početka sukoba krajem prošle godine bili poraženi na svom teritoriju na sjeveru zemlje, govori dramatičan poziv premijera svoj "etiopskoj djeci" da budu među pobjednicima i dio povijesti te da ustanu za svoju zemlju.
U kratkim i površnim crtama sukob u Etiopiji dogodio se između, na jednoj strani, panetiopskog političkog centra koji zagovara veći unitarizam zemlje i, na drugoj, etnonacionalističkih snaga koje se bore za federalno uređenje. Riječ je o zemlji u kojoj se govori 80 različitih jezika. Zagovornici pobunjenika ističu da premijerova nacionalistička politika pokušava potkopati autonomiju i politička prava raznih etičko-lingvističkih skupina.
Tigrajska narodna oslobodilačka fronta odgovorila je premijeru porukom da se "njihove snage neće pokolebati u svom napredovanju prema centru moći koje guši naše ljude".
Tigrajska fronta, iako manjinska politička organizacija, dominirala je etiopskom politikom 27 godina, a onda je na vlast nakon velikih prosvjeda došao aktualni premijer. Predstavnici Tigraja povukli su se u autonomnu regiju na sjeveru, no ratnu sjekiru nisu zakopali. U prosincu 2020. došlo je do incidenta za koji je vlada objavila da su tigrajske snage zauzele federalnu vojnu bazu uz pomoć prebjeglih zapovjednika. Oni koji su ostali na strani vlade su pobijeni, navodno tisuće njih. Analitičari kažu da je to dovelo do vakuuma jer je zbog toga Etiopija praktički ostala bez savezne vojske. Ipak, vladine su snage uz pomoć eritrejske vojske te paravojski s područja Amhare u Etiopiji nadvladale pobunjenike snažnom reakcijom: zračnim napadima i kopnenim prodorom. Na terenu su pritom počinili takve zločine - silovanja, ubojstva i spaljivanja leševa - da se stanovništvo regije Tigraj diglo na noge. Majke su rekle sinovima "bolje da pogineš boreći se, nego na kućnom pragu".
U ovom je trenutku pobunjenička skupina u maršu na samu prijestolnicu, a prema svemu sudeći, u boljoj su poziciji nego etiopska vojska koja se smatrala jednom od najboljih u Africi. "Etiopija je bila američki partner broj 1 u tzv. ratu protiv terorizma na Rogu Afrike, pogotovo u Somaliji. Amerika je tu vojsku osnovala, naoružala i čak dopremila hranu", kaže Faisal Roble, stručnjak za Rog Afrike koji živi u SAD-u.
Ne slažu se svi analitičari da će pobunjenici zaista uspjeti svrgnuti vladu i vratiti vlast u cijeloj zemlji. Neki misle da je njihovo napredovanje samo privremeno. Drugi ukazuju na to da su prvo iscrpili vojsku gerilskim ratovanjem, a sada su je krenuli dokrajčiti. Premijer zna da je situacija na rubu pa poziva sve da pomognu i brane zemlju.
Tigrajski pobunjenici na vlast su došli 1991. godine uz pomoć eritrejskih snaga srušivši režim Mengistua Hailea Mariama. Eritreja je dobila neovisnost, a tigrajska struja preuzela Etiopiju. I tako je bilo sve do 2018. godine. Kada je Abij Ahmed preuzeo zemlju, razriješio je dugogodišnje ratno stanje s Eritrejom s kojom se Etiopija sporila oko granice. Potpisao je povijesni mirovni sporazum sa susjednom zemljom, a poslije je sudjelovao i u drugim mirovnim misijama po regiji. Premijer je ostavljao dojam velikog progresivca jer je pola ministarskih mjesta u vladi dodijelio ženama, a one su držale i neke druge istaknute položaje. Nagrađen je Nobelovom nagradom za mir, a onda postao čelnik zemlje u kojoj se blokirala humanitarna pomoć čak za 400.000 izgladnjelih ljudi. Izvještaji o osveti silovanjima i mučenjima bili su svakodnevni.
Uspostaviti mir u Etiopiji važno je i u geostrateškom smislu pa mnogi situaciju tamo već uspoređuju s Afganistanom. Destabilizacija bi značila probleme za širu regiju, susjede i saveznike. Osim toga, pobunjenici ne bi ušetali u Adis Abebu bez ispaljenog metka poput talibana u Kabul. Već sada, a pogotovo u slučaju borbe za glavni grad, krv bi, vjeruje se, tekla u potocima.