ZAGREB - "Nema šanse da primimo Marina Čolaka”, poručuje obitelj Ivane Obad. Djevojke koja je poginula u nesreći kao suvozačica automobilista Marina Čolaka. Ali Čolakovi, ipak, vjeruju da će ih obitelj Obad primiti. Samo čekaju pravi trenutak.
Amaterske trke
- Marin ih planira nazvati. Želi im reći što osjeća - govori mi njegov otac Nikica Čolak. Ovo je njegov prvi javni istup nakon kobne nesreće. Dogodila se 5. studenoga ove godine. Sa 26-godišnjim Marinom toga je dana na Grobnik krenula studentica Ivana. Živjela je u jednom od stanova, koje je Marin donedavno iznajmljivao, pa su se tako upoznali. Krenuli su na Grobnik, toga dana, i drugi Čolakovi prijatelji, njih dvojica - Dalibor Opačak i Hrvoje Petrović. Svaki svojim autom - Nissanom i Ford Focusom.
Išli su na amaterske trke, koje se ponekad održavaju vikendom. Iako tvrde da se do odredišta nisu utrkivali, na svim snimkama vidljivo je da voze u koloni, da prestižu druge aute, da se približavaju jedan drugom, pa opet udaljavaju. Izgleda kao da se utrkuju. Svi voze neprilagođenom brzinom od oko 200 kilometara na sat! I u jednom trenutku nepažnje, nedaleko od Bosiljeva, Opačak i Čolak se sudaraju. Bila je to sekunda, koja je uzela jedan mladi život. Taj trenutak, koji će zauvijek promijeniti živote svih sudionika nesreće, više ništa ne može vratiti. U toj sekundi Ferrari je sletio s ceste. Marin je iz njega ispao, ali Ivana nije. Ferrari se zapalio. Marin je završio u karlovačkoj bolnici. Prvih dana otac mu nije želio ni reći što se stvarno dogodilo. Čekao je da mu se zdravstveno stanje stabilizira.
- Plače otkad sam mu rekao da je Ivana stradala - nastavlja Čolak.
Susret u hotelu
Susreli smo se u jednom zagrebačkom hotelu, na zadnjem katu, u kafiću. Čolak stariji, čim je stigao, na dogovoreni susret, krenuo je s optužbama na račun Opačka. Smatra ga glavnim krivcem za nesreću. O podijeljenoj krivnji, zbog prebrze vožnje, ne želi niti govoriti. - Dado je kriv - ponavlja Nikica, dok čačkalicom prebire po zubima. Otac Marina Čolaka živopisan je lik. Prate ga razne glasine. Od onih da je kamatar, pa do onih da okolo hoda s pištoljem. - Bože, me sačuvaj - zgraža se. - U mirovini sam. Zaradio ju je, tvrdi, radeći u Zagrebačkoj mljekari. Ali oduvijek se bavio autima, autodijelovima, njihovim sastavljanjima i rastavljanjima. - Sad radim na jednom specijalnom ovjesu - hvali se. - Pa i ovaj Ferrari sastavio sam svojim rukama. Kupio sam ga prije deset godina. Bio je gotovo u dijelovima.
Ivana je htjela ići
Ponavlja da se Marin Ferrarijem nije planirao utrkivati. - To je kanta - kaže. Na Grobnik je išao, kaže, kako bi gledao trke. Tjedan dana prije postavio je tamo rekord. - Znao sam da je Ivana htjela ići s njim. Trebale su, koliko mi je poznato, ići njezine prijateljice i sestra. Pa bi Marin išao BMW-om, ali onda mu je Ivana javila da idu samo njih dvoje. Sudbina - zaključuje.
S Ferrarijem se, priča, Marin više nije vozio. Prodao ga je nedugo prije same nesreće. - Mijenjao se s vlasnikom BMW-a M3. Marin je njemu dao stari BMW i Ferrari, a ovaj je trebao otplatiti rate leasinga i doći po Ferrari. BMW je već uzeo, a Ferrari ga je čekao. Sve dok Marin nije krenuo na Grobnik.
Danas je Ferrari u dijelovima, koji su od njega ostali. Čolak ih je našao u HAK-u. - Snimio sam ga. Vide se tragovi, postoje dokazi za Opačkovu krivnju. A tvrdio je da nisu zajedno krenuli na Grobnik, da je slučajno naletio na Ferrari. Zašto je onda u Ferrariju još uvijek guma od njegova automobil?
Tu gumu ga je Opačak zamolio da mu preuzme u Lučkom. Razgovaram s Nikicom Čolakom dulje od dva sata. Isprva je s nama Hrvoje Barlović, dosadašnji PR Čolakovih. Zajedno sa mnom čudi se prvom dojmu koji se Čolak stariji trudi ostaviti. Nastupa agresivno. Napada. Onako čelav, s čačkalicom u ustima, ne djeluje kao ozbiljan građevinski investitor kakvim ga predstavljaju. - Sad sam u maslinama - govori. Pa počinje o tome kako je rodom iz Piramatovca, šibenskog zaleđa. Danas u selu još uvijek živi njegov otac.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA