SVESTRANI GENIJALAC S PORINOM U RUCI 'Guverner Vujčić bio je suviše ozbiljan pa sam našao Gopca i osnovao Psihomodo pop'

Novinar, urednik, glazbenik - od petka navečer ovjenčan Porinom, najprestižnijom domaćom diskografskom nagradom. Riječ je o Nevenu Kepeskom, kreatoru i glavnom uredniku magazina OK! koji već 19 godina uređuje taj najtiražniji magazin u zemlji, pokretač je najdugovječnijeg televizijskog formata Briljanteen, urednik cijelog niza radijskih emisija, ali i osnivač grupe Psihomodo pop i autor pjesme “Donna” koju je napisao još kao srednjoškolac.

Danas, trideset godina kasnije, zaludio je tom pjesmom publiku svih generacija, koju su Gobac i društvo ponešto doradili pa singl Psihomodo popa već se mjesecima ne skida sa svih relevantnih top-ljestvica u zemlji.

Dan nakon Porina, čavrljajući o muzici i odrastanju, Kepeski vraća film tri desetljeća unazad kada je sa škvadrom iz škole odlazio na koncerte po cijeloj bivšoj državi i živio samo za svirke i dobar provod.

Prije pokretanja punk benda Psihomodopop Kepeski je svirao u bendovima Rockefeller i Neron, a potonji je dobio ime po pjevaču koji je zbog loših ocjena ušao u školu s kantom benzina kako bi zapalio V. gimnaziju. Baš je tada nastala “Donna”, a Kepeski je imao samo petnaest godina.

- To je bila tinejdžerska zezalica koju smo odsvirali uživo samo jedan jedini put. Bilo je to na brucošijadi Filozofskog fakulteta. No ja sam to isto ljeto otišao na Pag i s gitarom u ruci na gradskom trgu svirao “Donnu” i po deset puta dnevno. Ljudima se svidjela, ali nitko iz benda nije ozbiljno računao na nju pa je nikad nismo ni snimili. Naprosto, mi smo generacija koja se isključivo furala na punk. S nama je u razredu bio i Boris Vujčić, danas guverner Hrvatske narodne banke. Možda je on, za razliku od nas, imao malo veću dozu ozbiljnosti, ali svi smo bili luckasti i u istoj škvadri. Vujčić se u to vrijeme ozbiljno bavio fotografijom i nizao je ozbiljne uspjehe.

NA FOTOGRAFIJI: Prvi zajednički nastup D. Gopca i N. Kepeskog

Bili smo sretna generacija, odrastali smo u dekadentnom socijalizmu, ništa opterećujuće nismo osjećali na svojim plećima. Cijeli 3. i 4. razred smo putovali, a netko je plaćao naše svirke. Idealno. Potom u grupu Neron stižu Tigran i Šparka i danas članovi Psihomodo popa, a kad nam je pjevač otišao u vojsku raspisali smo audiciju za pjevača i pojavio se On - Davor Gobac. Tako je nastao Psihomodo pop - govori nam Kepeski, napominjući da se nikad nije smatrao pravim glazbenikom, a nakon dugog hodočašćenja i odbijenica diskografskih kuća više nije imao živaca čekati da im netko objavi album pa je otišao iz benda i posvetio se fakultetu.

- Na kraju se to za bend ispostavilo kao ispravna odluka jer ja sam oduvijek slovio za autora koji je pisao mračne, pomalo depresivne pjesme. Gobac i ja smo se dogovorili da ćemo čuvati naše autorske radove, moja pesimistična nota i njegov ramonoidni pristup pokazali su se dobrim spojem. Kasnije je pobijedila njegova struja, što se ispostavilo odličnim za opstanak benda. Snimili su “Ja volim samo sebe” i tržište im se otvorilo. Psihomodo je nastavio svirati, a ja sam i danas ponosan na njih jer tolike godine su ostali zajedno. Ipak sam im ja dao kruh u ruke - priča nam Kepeski.

...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg