Spoznaja da je Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude “fatalnoj ujni” Slađani Novoselnik (32) i nećaku Matiji F. (20) i da će im se ponovno suditi za ubojstvo Domagoja Novoselnika (32) iz lipnja 2011. u hvarskom Vrisniku, za majku ubijenog mladića, Višnju, bio je svojevrsni “nož u leđa“. Na suđenja na kojem je konobarici Slađani prvotno presuđeno 22 godine, a nećaku deset, ne odlazi jer, kako kaže, “nema želudac” za bešćutnu paradu prebacivanja krivnje tko je, zapravo, zario 17 centimetara dugačku oštricu noža u njezina sina.
Ne odlazi ni u zatvorski posjet, kao pratnja unučici, ne bi li se ispoštovala sudska odluka prema kojoj kćer smije viđati majku. Taj mučni zadatak odlaska u splitski zatvor odrađuje zaposenica Centra za socijalnu skrb. - Unučica je krenula u prvi razred i postala je ponosna školarka. Živi s istinom. Zna, kao i ja, da joj tatu više ništa ne može vratiti. Potrudit ćemo se da joj ništa ne pokoleba djetinjstvo i školovanje - priča Višnja, djetetova baka i majka ubijenog Domagoja, svjesna da će sve to biti vrlo teško s obzirom na to da djevojčica ima pravo na posjet majci u zatvor jednom na mjesec.
Pisma iz zatvora
Na upit kako prihvaća obvezne posjete u zatvorskom okruženju i u kojoj mjeri tih 90 minuta na mjesec s majkom utječe na njezino raspoloženje, baka nastavlja:
- Je li sjetna kad se vrati kući nakon posjeta majci? Nije! Prava tuga je obuzme kad dođe dan prije nego što je treba ići vidjeti. Po nju dođe gospođa iz Centra. Ja to jednostavno ne mogu i ne želim. Odlazak majci joj vrlo teško pada, a posjećivat će je koliko god bude sama htjela. Koji će krajnji ishod suđenja biti kao i finalna visina kazne, mene ne zanima. U sudnici sam bila samo onoliko puta koliko sam morala radi svjedočenja. Žao mi je što sam uopće upoznala Slađanu. Ni ona ni onaj mali za mene više ne postoje! Molim Boga svaki dan da mi da snage da živim. Uzeli su mi moje najmilije. Ma tko im je to dao za pravo?! Kao i tko daje pravo Slađani da mi šalje pisma iz zatvora? Eno ih, stoje. Naredana i neotvorena. Do mene njezina riječ više nikada neće doprijeti - kaže još Slađanina svekrva, ističući da je ona “samo čovjek koji ne sudi i koji oprašta, ali ne zaboravlja jer život je jedan”.
Kako zaboraviti kad će je unuka do kraja života podsjećati na obiteljsku tragediju koju je započela Slađana u ljubavnom trokutu u koji je uvučen njezin sin Domagoj, strojarski tehničar iz Virovitice. Domagojeva “konkurencija” bio je maloljetni nećak Matija, natprosječno inteligentan mladić koji je, unatoč svojoj dobi, djelovao odraslije. Bliska druženja s ujnom zavodnicom od 15 godine probudila su u njemu leptiriće u trbuhu, a onda i ljubomoru.
Postao je ljubomoran do te mjere da je ujnu, koja je prema njezinim navodima trpjela suprugova maltretiranja, odlučio i u sociološkom smislu zaštititi kao muškarac. Slađanin je brak, barem ako je suditi prema njezinom iskazu, s Domagojem trebao dogurati do duboke starosti jer je veza s Matijom bila “samo trenutak emocijalne ugode“.
‘Reci Matiji da ode’
“Reci Matiji da se spakuje i da ode”, sadržaj je SMS poruke koju je Domagoj kobne večeri 29. lipnja 2011. uputio Slađani, a za koju javnost do sada nije znala. Žena mu je postala neprobavljiva čim mu je priznala tog dana, i potvrdila sumnje, da ljubuje s nećakom kojem je pružio krov nad glavom i posao. Nije dugo trebalo da se Matija i Domagoj uhvate u koštac. Pogotovo nakon što je maloljetnik, koji se očito jako zaljubio u ujnu, istu večer kad je Slađani bilo naređeno da ga otjera, vidio kako je ujak dira rukom po stražnjici. Raspametio se i odlučio ostvariti navodno obećanje dano ujni da će ga lišiti života do kraja tog ljeta. Vidjevši da je uspjela u nakani da ga, sumnja optužba, potakne na ubojstvo, pružila mu je i podršku riječima: “Kako hoćeš, ali samo pazi na sebe!”
Tako je i bilo. Dok je Domagoj sjedio za kompjutorom u sobi, Matija je Domagoju prekrio usta rukom toliko jako da mu je onemogućio da jeca i zapomaže. Ozlijedio mu je korijen nosa i onda ga, tako onemoćalog, s leđa ubo u predjelu prsišta, na desnu stranu pokraj ključne kosti.
- Otišao sam do nje, probudio je i rekao sam joj. No, ona ništa nije rekla - izustio kobne večeri Matija svojoj ujni. Zakrvavljeni leš u kući bešćutno su predstavili kao samoubojstvo. Ne zadugo. Istražitelji su brzo posložili mozaik o mladiću i ujni.
Matija je u jednom od iskaza ustvrdio da ga je ujna kontrolirala i njime perfidno manipulirala jer su bili u neprirodnom odnosu te da je ubio u samoobrani. U incidentnim situacijama ta, nekad markantna djevojka, izigravala je žrtvu, a to je bilo dovoljno da se stvori dojam da je fatalna ujna Matiji svjesno stvorila osjećaj ljubomore i mržnje, što je rezultiralo i stvaranjem odluke o ubojstvu ujaka.
Iskazala je kajanje
Na suđenja mladi ubojica danas dolazi sa slobode u pratnji svoje nove ljubavi s kojom se, u međuvremenu, oženio i skrasio u Petrnji.
Ponovljeno suđenje im odgovara. Uredno prebacuju krivnju s jednog na drugo i mijenjaju iskaze, a na posljednjem ročištu patolog Antonio Alujević ostavio je otvorenu mogućnost da su oboje mogli zadati ubod nožem. Bivši ljubavnici teže za manjim kaznama, pa i oslobađajućim.
(...)