Steže li se obruč oko počasne bojnice, urednice koja se bezbroj puta vraćala iz mrtvih? Pogled u svijet HLOVERKE NOVAK SRZIĆ. Otkriva NEDJELJNI

Može se promijeniti globalna klima, mogu se otopiti ledenjaci, propasti cijela carstva, pasti Gadafi, Bin Laden i Ivo Sanader, ali jedno se nikako ne može promijeniti - uvečer, u prime timeu Hrvatske televizije , uvijek se pojavljuje Hloverka Novak Srzić! Tu se ništa ne mijenja, osim njene haljine, svakog dana druge kreacije iz beskonačne garderobe koju supervizira Keti Balog. Da, više puta su je pokušali ukloniti, eutanazirati, jer se činilo da joj je istekao rok trajanja, ali se uvijek vraćala kao Glenn Close u filmu “Fatal Attraction” - nije gotovo kad je gotovo, nego ima još, opet i iznova, makar to već postalo apsurdno! Onda shvatiš da nije riječ o bivšoj režimskoj ljubavnici, koja odbija skinuti se sa scene, nego pojavi što više nalikuje perzistentnoj sablasti iz filma “Halloween” - onom boogeymanu koji padne kroz prozor prostrijeljen hicima iz dvocijevke, pa se odmah digne, otrese i nastavi kao da se ništa nije dogodilo.

Hlo je prvi put uklonjena s Prisavlja kad je puknuo Manjkas i cijela Pašalićeva žnora, koju su potezali s Pantovčaka. U indijskoj palači na takav bešumni poziv odmah se pojavi sluga s raskošnim turbanom. Ovdje su se, pak, odazivali neugledni, neobrazovani, no dobro dresirani mladići porijeklom iz pasivne provincije, uvježbani da u Dnevniku nasrnu na neprijatelja, sve one koji osporavaju blagodat tuđmanizma i hrvatske uljudbe. Komesarka Informativnog programa bila je tada Hloverka Novak Srzić. Radila je za neznatnu plaću od 7 tisuća maraka, koju je zatražila od samog diktatora. “Ja vam ne znam krasti”, rekla mu je, “drugi neka se snalaze, ja neću!” Tuđman je znao što kupuje. Hlo se toliko istaknula da ju je načelnik Sigurnosno-izvještajne službe Markica Rebić, čuveni “specijalist za subverzivno djelovanje i medije”, predložio za čin počasne bojnice Vojne obavještajne službe. Je li taj čin i dobila i razlikuje li se on po ičemu od “običnog” čina koji osigurava “specijalne ovlasti”, pravo da hapsiš i nosiš službeni pištolj, ne zna se - budući da među Ketinim kreacijama posebno izrađenim za osobu Hloverkina stasa i senzibiliteta nije bilo mini-suknji pa se nikakva cjevčuga nije ukazala ispod poruba viseći niz bedra.

Hloverka je enblematski lik hrvatske tranzicije i duhovne pretvorbe - s osamnaest godina upisala se u Partiju, kao i Jadranka Kosor. U Zagrebu, gdje je došla na studij, kao ambiciozna provincijalka, odmah se pak prikvačila na HDZ jer je shvatila da je to kadrovski konvejer koji će sav društveni šljam iznijeti na površinu - tko je bio lud da se početkom devedesetih ne uključi u otimačinu i nacionalističku demagogiju, ostao je kratkih rukava. Ne i Hlo, Hloverka i njezini. Tata je postao biznismen, brat je postao biznismen, proizvodili su užasne sokove i gradili apartmanske nebodere po Makarskoj, ne obazirući se na pritužbe susjeda. Preko Omladinskog radija i prvoboračkog OTV-a, koji je pumpao HDZ dok se Tonči Vrdoljak nije instalirao na HRT pa preuzeo resor propagande, ona se ubacila u “Danas” gdje je kao glavna urednica vodila žestok propagandni rat protiv Zapada, optužujući britanske vojnike UNPROFOR-a za masakr bošnjačkih civila kod Ahmića. S takvom idejnom posturom bila je idealni kadar za urednicu Televizije po Tuđmanovoj volji, Šuškovu ukusu i Pašalićevoj mjeri.

Kad je riknuo Tuđman, propao Ivić i otišao Manjkas, nakratko je svojim putem morala poći i nevoljna Hlo. Otišla je na privatnu televiziju gdje se nije snašla jer je ondje gledanost primarna stvar, a usluge političarima mogu kapitalizirati jedino vlasnici tako što im se produlji koncesija ili odredi smiješno niska naknada za eksploataciju hrvatskog etera. Pa se Hlo opet vratila na HRT, uplovivši u mirnu prisavsku luku, odakle je upravo bježao Mirko Galić. On je bio prethodno uklonio Dubravka Merlića, koji je vodio Informativni u doba Račana, ali kako je Merla bio previše samosvojan, Mirko mu je dao nogu i time mu učinio uslugu, pretvorivši ga u vanjskog producenta pa uputivši da priđe ozbiljnom poslu za ozbiljne ljude - zarađivanju para.

‘Dogovorit ćemo se’

Kad se vratio HDZ, Sanader i Mesić skupa su zaključili kako jedino Hloverka može biti na visini zadatka proliferacije demokratskih vrijednosti u renoviranoj hrvatskoj državi, kojoj je netom preuređena fasada. Hloverka, naime, dubinski razumije politički shematizam i shvaća da državna televizija u totalno korumpiranoj državi treba precizno reflektirati raspored moći i odnos snaga. Svakom lideru dodijelit će odgovarajući broj sekundi i minuta u Dnevniku i Informativnom programu dok se sve ostalo, naravno, može udešavati prema temeljnom balkanskom načelu - “ljudi smo, dogovorit ćemo se!”

Čim je Hloverka pod Sanaderom tako stala upravljati Informativnim programom, Informativni program je krahirao. Gledanost je 2007. počela naglo padati i taj se pad nije zaustavio do danas kad jedva doseže trećinu gledanosti iz “boljih dana” prije njezina urednikovanja. Do toga je došlo zato što je glavni zadatak državne televizije postao da se ukloni politika iz vijesti jer je Sanaderov lažni liberalizam trebao čistu apologiju, politički PR koji ne ide u dubinu društvenih procesa, nego se svodi na nadmetanje osobnosti i ideologija. Tada je formulirana dežurna teza da su “sve stranke jednake, a svi političari u osnovi isti”, s tim što su neki simpatični, karizmatični, a drugi nisu. No, vijesti bez politike bolje su proizvodile konkurentske komercijalne televizije, pa je puknuo rejting HTV-a, a gledatelji su pobjegli na druge kanale gdje je bilo više zabave.

Komercijalni izlet

One koji su joj se u redakciji suprotstavljali, pokušali se isticati ili razlikovati, Hloverka je naprosto bacila na led. Kao “kapoa” angažirala je honorarca koji je izgubio posao u novinama zbog problema s drogom. Zatim je s nekoliko svojih prijateljica preuzela vođenje svih političkih emisija, a s obzirom na monopol koji je tako uspostavljen te arbitrarnost u njihovu uređivanju, pojavila se mogućnost da se neki od tih programa “komercijaliziraju”. Ljudi koji bi tražili način da osiguraju pojavljivanje u Informativnom programu radi promocije svojih poslova i ambicija, ustanovili bi da postoje specijalizirane PR agencije koje im, uz razumnu nadoknadu, mogu osigurati nastup u željenom terminu.

Je li s tim meštrijama imala bilo kakve veze Hloverka Srzić Novak zvana Hlo, još se ne zna pouzdano, iako znamo da stvar istražuje Državno odvjetništvo, jer su u tu PR agenturu bili uključeni njeni suradnici i poznanici, te ljudi bliski samome Sanaderu. Hoće li se iz istrage izroditi još jedna afera poput Fimi-Medije? To znaju samo Mojre, tri sestre Suđenice, mitološke božice iz grčkog i hrvatskog PR pantheona. Jedno je nesumnjivo - sve se događalo upravo u doba Hloverkina urednikovanja (žurim da napomenem, u dosluhu sa svojim odvjetnikom - možda, zaista, i bez njezina znanja). No, imam predosjećaj kako ćemo u vrlo bliskoj budućnosti raspolagati s više činjenica što će na svjetlo dana dospjeti kroz pravosudni postupak, zahvaljujući Odvjetništvu i svvemu onome što već pričaju sudionici, suradnici i svjedoci.

S Informativnim programom koji nije mogao utjecati na politički proces, jer se pretvorio u “utrku s jednim konjem”, HTV je puknuo, a zatim se prišlo drugom dijelu operacije - Televiziju je trebalo destruirati silovitom pljačkom, kao i sva druga hrvatska javna poduzeća. Sanader je stoga na HRT poslao ajnzac-grupu koja je za ravnatelja trebala postaviti samodopadnog, no ne osobito oštroumnog državnog činovnika Đuru Popijača. Vanja Sutlić, naime, nije bio pogodan za ono što je trebalo poduzeti da se prisavski kriminal “nacionalizira”, poput korupcije u Hrvatskim autocestama. Vanju su ti likovi smatrali običnim kenjkavcem, pogodnim jedino za pokrivanje rutinskih krađa. Na HRT-u, naime, oduvijek postoji institucionalna pljačka, ali se provodila kupovinom stranih i licencnih programa, a novac je završavao u džepovima većeg broja ljudi povezanih s komercijalnim poslovanjem - tu su, kao i preko dilova Sportskog programa, stvorena ozbiljna bogatstva.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg