Štef Bartolić: ‘Američki Playboy nam ja cijelo vrijeme pokušavao zabraniti Dicka Longa, ali je ipak izlazio 10 godina!’

Moje ime je Long. Dick Long. Privatni sam detektiv i znam za bolja vremena.”

Ovom se bondovskom rečenicom u pilot-epizodi predstavio novi strip-junak koji će punih deset godina krasiti zadnje stranice hrvatskog izdanja Playboya, gdje se čitateljima prvi put predstavio 2000. godine.

Suhonjavi tip u zgužvanom mantilu, s vječitom cigaretom u ustima i flašom jeftine žestice na radnom stolu, s kojom bi u nedostatku boljeg društva nazdravljao i damama s kalendara, ni po čemu nije podsjećao na otmjenog agenta tajne službe, no upravo u tome leži tajna njegova uspjeha.

Šutljivog i vječno smrknutog detektiva klijentice - fatalne, dugonoge ljepotice čiji su najjači atributi bili u predjelu dekoltea - naprosto su obožavale, a on je, iz mjeseca u mjesec, na raspolaganju imao samo četiri stranice da riješi misteriozan slučaj koji bi mu povjerile. Za razliku od Bonda, Dick Long nije imao dozvolu za ubijanje, a umjesto za pojasom, njegovo glavno oružje nalazilo se nešto niže...

Ilustracije za magazin

Nastao na tragu detektiva iz američkih krimi romana tridesetih i četrdesetih godina, Dick Long proizašao je iz kista ilustratora Štefa Bartolića i pera scenarista Darka Macana (koji se na samom početku, zbog istovremenog angažmana na dječjem stripu u Modroj lasti, skrivao iza pseudonima Brando), a ovih dana u izdanju Strip-Agenta izašao je prvi ukoričeni album (od planirana četiri) pod nazivom “Slučajevi”'. Album sadrži prvih 26 epizoda stripa, a kako je zapravo sve počelo, objasnio nam je Štef Bartolić.

- Već 1998. radio sam ilustracije za hrvatski Playboy, u suradnji sa Esadom Ribićem i redakcija je bila zadovoljna time. No, oni su u tom trenutku imali strip Argentinca Horacija Altune, koji je bio objavljivan u većini Playboyevih izdanja u svijetu, pa ga je tako preuzela i Hrvatska. Ne znam što je bio točan razlog, jesu li potrošili sve njegove stripove, no u jednom trenutku nazvao me pokojni Vladimir Tomić, tadašnji urednik Playboya, i pitao me bih li kreirao strip za hrvatsko izdanje. Naravno, odmah sam pristao - prisjeća se Bartolić.

Desetgodišnji život

Prvi Dick Long izašao je u lipnju 2000. godine, no uslijedila je jednomjesečna pauza jer je Tomić htio vidjeti kakva će biti reakcija publike, a na kraju krajeva i matice u Americi.

- Svaki broj išao je, naime, kod njih na provjeru, oni imaju stroga i jasna pravila, kojih se ja nisam nikada pridržavao, pa tako Amerikanci nikada nisu zavoljeli Dicka Longa i zahtijevali su da se izbaci iz Playboya. S vremenom sam shvatio da Playboyeva publika zapravo želi vic sa sisom; znači, smjeli smo nacrtati sise i guzice, ali nikakva tema ozbiljnijeg karaktera, barem u početku, nije bila dobrodošla. No Tomić je sve pokušaje izbacivanja stripa vješto eskivirao, a Amerikancima je tvrdio da će značajno pasti prodaja Playboya ako se Dick Long makne, što naravno nije bila istina - priča Bartolić.

Strip je nastavio izlaziti u kolovozu 2000. godine, a ni sam autor nije vjerovao da će preživjeti punih deset godina, što je vrlo dugovječno razdoblje za strip u nekoj publikaciji, pogotovo u Hrvatskoj.

Od prvotne ideje da novi junak bude tipičan ljepuškasti playboy na kojeg cure padaju čim namigne Bartolić je brzo odustao, kao i od verzije da glavni junak zapravo bude junakinja: domaćica, žena bogatog odvjetnika, koja se dosađuje dok je muž na poslu, te dane provodi s vodoinstalaterom ili poštarom.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg