SPECIJALNI IZVJEŠTAJ Što zapravo radi HZZO? Prvi put cijela istina

Ivaninoj mami nakon operacije tumora debelog crijeva jedna noga je ostala oduzeta. Nije se mogla okrenuti u krevetu niti stati na nogu. Tražili su rehabilitaciju u Krapinskim toplicama, no HZZO je odbio zahtjev s obrazloženjem da joj je druga noga zdrava! Te da im mogu odobriti rehabilitaciju na teret HZZO-a kad joj i druga noga bude bolesna! Onda je Ivanin muž domišljato predložio da njezinoj mami slome sami i drugu nogu... Dobro, Ivana je tada skoro njemu slomila noge, ali mamu je na rehabilitaciju u Krapinske poslala preko veze. Ili je mogla platiti 650 kuna po danu, a taj novac nije imala. Priča je ipak sretno završila jer je mami preko veze odobrena rehabilitacija i još joj je odobreno produženje, tako da sada ona hoda uz hodalicu, može sama sjesti, jesti, oprati zube...

Dobro, sve je na kraju s Ivaninom mamom ispalo dobro. Pa se može gledati s te strane, nisu joj pomogli, niti odmogli. Čist račun, duga ljubav.

Što je HZZO?

Pokušajte zamisliti tvrtku koja raspolaže sa 22,1 milijardi kuna godišnje. Ima nešto više od 2400 zaposlenih, ravnatelja, koji ima sedam pomoćnika i svoga zamjenika. Ljudi rade u 20-ak zgrada po Hrvatskoj, neke su lijepe, nove, staklene, neke su stare, ali renovirane. Radno vrijeme od 8 do 16 sati. Subota, nedjelja i praznici su slobodni. Ne otpuštaju baš često, u posljednje tri godine otišlo im je 112 radnika. Tko su oni i što rade? Oni su HZZO, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. A na drugo pitanje je malo teže odgovoriti. Službeno: provode politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Da, okej, ali što rade?

Pokušala sam glupavo doznati od njih samih. Pa valjda mi oni znaju jednostavnim rječnikom objasniti što rade svaki dan. Nisu mi mnogo pomogli. Shvatila sam doduše ono što sam znala i prije. HZZO je riznica novca hrvatskoga zdravstva i hram papirologije.

Ali krenimo otpočetka.

- Gospođo, znate li što je HZZO? - pitam ženu na putu do tramvajske stanice.

- Socijalno - odgovori mi.

- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Znate li što rade? - pitam.

- Pa, knjižice - kaže mi i prođe dalje.

Dolazim do središta te super tvrtke HZZO, koju nitko ne voli. Smješteni su u Margaretskoj 3, u centru Zagreba, na potezu popularne špice. Uredi HZZO-a rasporedili su se od prvog kata naviše, lijepe stare zgrade u kojoj je hladno stubište, pa vam dođe kao melem nakon hodanja po vrućem gradskom asfaltu, s portom na ulazu gdje svaki dan sjedi jedan radnik i usmjerava one koji ulaze. Osim ureda HZZO-a, tu su i kozmetički salon, ima i stanova... Pod je onako, starinski škripav. Vrata po sobama friško su ofarbana u bijelo. Hodnici su dugi, s tepisonom na podu. Unutra po sobama odjeli HZZO-a: služba za ugovaranje zdravstvene zaštite, služba za zdravstveno osiguranje i normativnu djelatnost, služba za lijekove i medicinske proizvode, služba za poslove upravnog postupka, služba za međunarodnu suradnju, služba za zaštitu zdravlja na radu, služba za kontrolu i evidenciju uplate doprinosa i naplatu prihoda, služba za dobrovoljno zdravstveno osiguranje... i još mnogo službi smješteno je u zgradi, koja je zaštićeno kulturno dobro, a projektirao ju je arhitekt Josip Vancaš 1898.

Nekada je tu, na potezu Oktogon, Ilica 5, Margaretska 1-3, Bogovićeva 6, bila smještena Prva hrvatska štedionica, osnovana 1846.

Odlična adresa kad treba platiti nečije liječenje. Znamo koliko novca imaju. Uzimaju nam od plaće svaki mjesec 15 posto. S tim novcem, valjda, zaslužujemo najbolje liječenje koje postoji. Ili ne? Zašto, primjerice, obitelji 13-godišnjeg Lucijana, HZZO nije odobrio plaćanje operacije u Aschau u Njemačkoj. Pao je na školskim stepenicama i slomio bedrenu kost. Bolje mu nije bilo ni 20 mjeseci kasnije.

U njemačkoj klinici rekli su im da je došlo do prekida tkiva koje osigurava rast i preporučili operaciju koja košta 15.000 eura. HZZO je odbio platiti, obitelj nije imala novca, pa je organizirana humanitarna akcija kojom je prikupljan novac. Kao i često puta do sada.

- U medijima uvijek do izražaja dođe neki pojedinačni slučaj, kod kojega se iznose najčešće neprovjereni i netočni podaci. I upravo takvi slučajevi stvaraju negativan odnos prema HZZO-u. Na primjer, često se može pročitati da HZZO nekome nije platio liječenje u inozemstvu. S druge strane, nigdje se neće pročitati da su na teret HZZO-a, na primjer u protekloj godini, 482 osobe upućena na liječenje u inozemstvo, da su postupci upućivanja bili maksimalno brzi - odgovara mi ravnatelj dr. Tihomir Strizrep. Osmi po redu ravnatelj HZZO-a, oženjen je, otac dvoje djece, liječnik po struci.

- Ali ljudi ne vole HZZO. Bjesne jer misle da je pogrešno raspoređen novac koji daju za zdravstveno osiguranje, za svaku medicinsku uslugu kriv je HZZO. Spor je i trom. Većina tamo ne radi dovoljno brzo i učinkovito. Papirologija je ogromna... Svaki Hrvat tamo je barem jednom u životu odnio neki papir - razmišljam ja.

Ogroman sustav

- Svi područni uredi i lokacije HZZO-a osnovani su i postoje s bitnim razlogom, a to je osiguravanje dostupnosti prilikom ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja - navodi Strizrep. I nastavlja: - HZZO je veliki sustav, ali nemojmo smetnuti s uma da taj sustav brine o 4,348.014 osoba i o ostvarivanju svih njihovih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja se prema opsegu mogu mjeriti s malo sustava u Europi i svijetu - kaže dr. Strizrep. No, meni i dalje nije jasno. No, da sam dalje inzistirala, vjerojatno bi mi rekao: Pa ženo, pročitaj si Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj zaštiti, i ne gnjavi me više. Ništa ti ionako neću reći više nego što tamo piše.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg