Bivši potpredsjednik Vlade dr. Slobodan Uzelac pokreće u Splitu poslijediplomski specijalistički studij probacije, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Probacija je model stručne reakcije društva na kazneno ili prekršajno ponašanje pojedinih osoba. Ovim osobama sud izriče zatvorsku kaznu, ali je oni ne izdržavaju, već ostaju boraviti u svojoj prirodnoj sredini, ali ne usamljeni kao kod uvjetne osude, nego pod stručnim nadzorom i uz stručnu pomoć. Probacijski je tretman višestruko jeftiniji od zatvorskog, no taj sustav u početku treba izgraditi, ali se ta investicija vrlo brzo isplati.
Gdje ste i što radite nakon što je završio vaš mandat potpredsjednika Vlade?
- Vratio sam se tamo odakle sam svojedobno privremeno otišao u profesionalnu politiku, dakle na Sveučilište u Zagrebu, na njegov Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Radim isto ono što sam radio ranije - profesor sam socijalne pedagogije.
Povratak s profesionalne dužnosti u visokoj politici na svoje ranije radno mjesto u nas baš i nije uobičajena praksa. Jeste li imali kakav osobito važan razlog za takvu odluku?
- Imao sam. Putem svog profesionalnog političkog djelovanja zalagao sam se, i uspio, pridonijeti primjeni probacije u Hrvatskoj. Radi se ne samo o penološkom, nego i širem civilizacijskom iskoraku. Vlada kojoj sam bio potpredsjednik i Sabor su pridonijeli tom iskoraku donošenjem Zakona o probaciji krajem 2009. godine, a do danas su načinjeni vrijedni, ali ipak nedovoljni koraci. Moj povratak na sveučilište rukovođen je željom da se proces ubrza.
Možete li ukratko pojasniti što je zapravo probacija?
- Probacija je termin iz područja penologije, tj. znanosti o kazni. Radi se o modelu organizirane stručne reakcije društva na razmjerno manje štetno i manje opasno, ali ipak kazneno ili prekršajno ponašanje pojedinih osoba. Ovim osobama sud izriče zatvorsku ili neku drugu institucionalnu sankciju, ali je oni ne izdržavaju, već im se samo prijeti njome. Ljudima se daje tzv. druga šansa te oni i nadalje ostaju boraviti u svojoj prirodnoj sredini: obitelji, školi, radnom mjestu, ali ne usamljeni, nego pod stručnim nadzorom i uz stručnu pomoć.
Nije li to ono što poznajemo pod nazivom uvjetna osuda?
- Samo djelomično. Mi smo i do sada imali uvjetnu kaznu, ali ne i istinsku probaciju kakvu poznaje razvijena civilizacija. Zašto? Zato što je čovjek osuđen na uvjetnu kaznu ostajao sam i bez odgovarajuće stručne pomoći, u istoj onoj sredini koja ga je prvotno i navela na to da je počinio kazneno djelo ili prekršaj zbog kojega je sankcioniran. Probacija predviđa svojevrsni dogovor, pa i ugovor između osuđene osobe i visokoobrazovanog stručnjaka, probacijskog službenika.
Što stoji u takvom ugovoru?
- U ugovoru stoji što osuđena osoba mora, a što ne smije činiti, a sve u interesu osuđene osobe i prevencije njenog ponovnog neprihvatljivog ponašanja. Stručna osoba je tu da čovjeku pomogne da se odupre brojnim štetnim iskušenjima te da se uspješno nosi sa životnom poteškoćama. Bez ovakve pomoći uvjetna se sloboda svodi uglavnom na pasivni policijski nadzor i sačekivanje potencijalnih recidivista, tj. prekršitelja uvjetne slobode. Taj svojevrsni cinizam “čekanja iza krivine” razvijeni je svijet zamijenio probacijskim tretmanom, čije je ishodište u SAD-u začeto krajem prve polovine 19. stoljeća.
Znači li to da nema probacije bez uvjetne osude?
- Ne baš tako. Probacija jest najčešće uz uvjetnu osudu, ali je moguća i u slučajevima kad čovjek dospije u zatvor. Tada je, na primjer, moguć uvjetni otpust.
Pretpostavljam da priliku za probacijski tretman neće dobivati ubojice, pedofili, silovatelji ili oružani pljačkaši? Za koja će se kaznena djela primjenjivati probacijski tretman?
- U pravu ste. Osim što probacija nije, niti treba biti predviđena za takve tipove kaznenih djela, tome se protive još najmanje dvije skupine razloga. To su osobine ličnosti počinitelja takvih kaznenih djela - a u pravilu je riječ o teškoj patologiji - te sasvim razumljiv netolerantan odnos najšire javnosti prema takvim ljudima i njihovom ponašanju.
A što je s rizicima za počinjenje novih delikata? Nisu li oni veći ukoliko osuđena osoba ostaje na slobodi?
- Dosadašnja brojna inozemna iskustva, kao i rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju da je i s društvenog stajališta za neke kategorije počinitelja kaznenih djela i prekršaja probacijski tretman bolji od zatvorskog, jer bolje tretira osjetljivo pitanje potrebnog omjera slobode i neslobode osuđenih osoba. To je razumljivo, jer su potencijali društva kao otvorenog cjelovitog sustava, kao goleme učionice - unatoč rizicima koji jesu veći nego u zatvoru - neusporedivo veći od potencijala kontrolirane zatvorske sredine.