SERIJSKOM UBOJICI ZABRANILI EUTANAZIJU 'Zaista to želim, ako me puste van opet ću ubiti'

I ja sam čovjek, što god da sam uradio, i čovjek ostajem, s pravom na humanost i milosrđe. Opasan sam za društvo jer nikad neću moći obuzdati svoje nasilne seksualne nagone pa ne želim prijevremeno puštanje na slobodu, a s doživotnim zatvorom teško se nosim jer nema nikakva smisla. Moj život je 24-satni boravak u samici, što je neljudski. Trebam li i dalje samo sjediti i traćiti vrijeme? Koja je svrha toga? Seksualnom prijestupniku, kao i svakom drugom kriminalcu, treba pomoć, a to ne znači samo ga strpati pod bravu, što ne pomaže nikome: ni njemu, ni društvu, ni žrtvama. Iz tih razloga, molim da mi se odobri eutanazija - braneći svoje pravo na dostojanstvenu smrt apelira 52-godišnji Belgijanac Frank Van Den Bleeken koji je danas trebao biti eutanaziran kao prvi zatvorenik u povijesti kojemu je to odobreno.

Sama pojava tog serijskog ubojice i silovatelja skup je krajnosti što i laiku odaju kako je riječ o poremećenom čovjeku: govori neurotično, glasom koji kao da nikada nije mutirao u tijelu korpulentnog muškarca dječjeg lica zločesta izraza, podbuhloga, vjerojatno i od treće dekade ležanja u zatvoru.

Oči lišene emocija

Apel za umorstvo iz milosrđa, što ga upućuje u javnost, budi kolebljivu samilost, dvojbu zbog svega zla što ga je počinio u svom monstruoznom životopisu i jezu pri pogledu na njegove oči, ukočene, luđački prodorne, staklena sjaja, sasvim lišene emocija dok opservira tešku temu kao što je smrt.

Van Den Bleeken je prvi put uložio zahtjev za eutanaziju prije tri godine. Doživotnu zatvorsku kaznu guli od kraja 80-ih kada je iza rešetaka završio zbog višestrukih silovanja i ubojstava. Njegova prva žrtva bila je Christiane Remacle, atraktivna mulatkinja koju je premlatio i silovao na povratku kući s novogodišnjeg dočeka 1. siječnja 1989. Nesretnu 19-godišnjakinju potom je zadavio njezinom čarapom i ostavio u šumi kod Antwerpena.

Isprva zatvoren, poslije je proglašen ludim i, kao takav, kriminalno neodgovornim. Daljnjih sedam godina proveo je po zatvorskim umobolnicama. Čim je pušten na slobodu, u samo nekoliko tjedana napao je nove tri žrtve u dobi od 11, 17 i 29 godina. Tada je zaradio doživotnu kaznu zatvora. Aplikaciju za eutanaziju ispunio je 2011., tvrdeći da mu nije ponuđena specijalistička terapija. Odbijen je jer prema proceduri eutanaziju mora opetovano zatražiti, a u Belgiji je otvorena ustanova takve vrste, no unatoč tome opetovano je upućivao apele.

Van Den Bleeken imao je problematično djetinjstvo koje je većim dijelom, od šeste godine, proveo po dječjim ustanovama za socijalnu skrb i kazneno-popravnim domovima. Bio je najstarije dijete u velikoj obitelji siromašnih roditelja koji nisu bili u stanju nositi se s problemima. Silovan je kada je imao 15 godina, što ga je bespovratno traumatiziralo i oštetilo za cijeli život pa je tako kao 21-godišnjak zbog seksualnih prijestupa prvi put završio u zatvoru.

VIRGINIE LEFOUR

(FILES) -- A file photo taken on November 25, 2013 shows imprisoned Belgian serial rapist and murderer Frank Van Den Bleeken attending a hearing to determine if he will be allowed to be euthanised at the Court of Brussels. Van Den Bleeken whose wish to die had been granted by doctors will not now be euthanised following a fresh medical decision, Justice Minister Koen Geens said on January 6, 2015. Geens "takes note of the decision of doctors treating Mr Frank Van den Bleeken to no longer continue the euthanasia procedure," the minister said in a statement. AFP PHOTO / BELGA / VIRGINIE LEFOUR -- BELGIUM OUT --

Foto: AFP

Rekorder u realizaciji

Priča je specifična i podigla je mnogo prašine u svijetu koji je po pitanju eutanazije otišao već daleko u praksi u kojoj je Belgija rekorder u realizaciji, pa je iz perspektive Hrvatske, gdje još uvijek stidljivo izražavamo stavove o tome, korisno doznati i naučiti s kojim se sve etičkim preprekama susreće na putu do rješenja što je u punom smislu fraze izbor manjeg zla.

Frank Van Den Bleeken ove je nedjelje trebao biti eutanaziran po slobodnoj volji kao prvi zatvorenik dosad u rodnoj Belgiji gdje smrtna kazna već dugo ne postoji, no jednoj od tri europske države (uz Nizozemsku i Luksemburg) koje su legalizirale eutanaziju, a po standardima najliberalnijoj. Da razlučimo: eutanazija, nazivana još “umorstvom iz milosrđa”, pod pojmom potpomognutog umiranja legalna je, zajedno s asistiranim samoubojstvom, u Švicarskoj, Njemačkoj, Albaniji, Kolumbiji, Japanu i nekoliko država Sjeverne Amerike.

Glavni akter ove priče trebao je biti svojevrstan pionir jer na nju čeka još 15 belgijskih zatvorenika. Otkako je 2002. u toj zemlji praksa legalizirana, oko 1400 Belgijanaca godišnje poziva se na pravo za eutanaziju, s dramatičnom krivuljom rasta (u 2013. imali su rekordnih 1807 slučajeva), posebice iz psiholoških razloga. Posljednje je u svom zahtjevu naveo i Van Den Bleeken, na što je u rujnu 2013. iz belgijskoga Ministarstva pravde konačno dobio potvrdan odgovor, uz podršku obitelji koja je preko njegova odvjetnika, Josa Vander Velpena, poručila kako “on neizdrživo pati iz psihičkih razloga koje liječnici drže neizlječivima”. Odluci su se žestoko usprotivile starije sestre njegove žrtve, Christiane Remacle.

Život kao kazna

- Sve ovo vrijeme nitko nas i naše roditelje nije pitao kako se osjećamo. Nijedan liječnik, ni bilo koji drugi ekspert nije nam prišao da čuje kako smo. E, pa, onda ćemo reći same. Istina je sljedeća: naša majka Mary od tragedije svoje najmlađe kćeri nikad se nije oporavila, nego je umrla slomljena srca. Posljednja želja bila joj je da je pokopamo uz njenu neprežaljenu Christiane, pa su sada barem u smrti opet zajedno. I mi ostali ožalošćeni smo neutješni. A onda slušamo njegova odvjetnika kako govori koliko mu je teško iza rešetaka. Čemu bi ubojici naše sestre trebalo biti odobreno da ode dostojanstveno dok naša patnja i dalje traje? Neka trune u zatvoru! - bez imalo ustručavanja kazale su Annie i Liliane Remacle i, ironijom sudbine, postale glas za život Franka Van Der Bleekena.

U belgijskim kuloarima šuška se kako je upravo njihov rezolutan stav izvršio najveći pritisak na Ministarstvo pravosuđa u odluci da stopira egzekuciju. Koliko su ozbiljni u svojim namjerama da održe na životu Van Den Bleekena, pokazuje i činjenica da su ga po zahtjevu za eutanaziju stavili pod 24-satni nadzor kamerama kako ne bi počinio suicid.

Prošli je tjedan bio pun munjevitih obrata po Van Den Bleekena. Naime, 3. siječnja 2015. službeno je objavljeno da će 11. siječnja biti eutanaziran u zatvoru u Brugesu na sjeverozapadu Belgije. Odvjetnik Vander Velpen izjavio je da će njegov klijent dva dana prije egzekucije smrtonosnom injekcijom biti sproveden u bolnicu “kako bi se mogao oprostiti od obitelji dostojanstveno, u humanim uvjetima”.

No, samo tri dana nakon najave odluka je stavljena ad acta. Belgijski ministar pravosuđa Koen Geens objelodanio je kako je procedura obustavljena u skladu s “odlukom liječnika Franka Van Den Bleekena da ne nastave proceduru eutanazije”. On će biti premješten u psihijatrijski zatvor u Ghentu gdje će boraviti dok vlasti ne razmotre njegov prelazak u specijalističku ustanovu u Nizozemskoj.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg.