ŠEF ZAGREBAČKOG SDP-a BEZ DLAKE NA JEZIKU 'U 8 Milanovićevih godina izgubili smo svakog petog birača, dosta je oportunizma!'

Jedan SDP-ovac izjavio je još prije nekoliko godina: “Kada Milanović iz bilo kojeg razloga stane, oni će biti tu, spremni da odmah uskoče na njegovo mjesto”. Upravo to sada se događa u SDP-u. Zoran Milanović je stao, a njegova stranačka oporba spremna je uskočiti. Davor Bernardić, predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, u ovom intervjuu najavljuje da će na Milanovićevo mjesto zasigurno uskočiti Zlatko Komadina.

Pred SDP-om su unutarstranački izbori. Treba li ih organizirati što prije ili čekati?

- To je svejedno jer će rezultat biti isti, plus-minus jedan posto: SDP će izabrati promjene, SDP će izabrati Zlatka Komadinu za predsjednika. U to sam potpuno uvjeren. Vjerujte mi, nikad se nisam prevario u vlastitim prognozama i uvijek sam bio iskren. U SDP-u vlada atmosfera promjena koje će se dogoditi bez obzira na datum izbora. I u tim promjenama nema mjesta za politiku ‘ili mi ili oni’. Ljevica mora početi okupljati ljude koji su nepotrebno i bezrazložno marginalizirani. Ljude poput Davorka Vidovića, Željke Antunović, Tonina Picule...

Zašto baš Zlatko Komadina?

- Jer je prije svega čovjek, iskren i osjećajan, čovjek britkog uma koji brzo razumije probleme i donosi odluke, ali na principu ‘ispeci, pa reci’, ne srlja. Zlatko je čovjek koji okuplja, čovjek tima, pobjednik svih izbora na koje izlazi.

Ali, za Komadinu je bilo suviše stresno biti ministar, kako će voditi cijeli SDP?

- To nije točno. Na poziciju ministra Komadina je došao otvorena srca i iskrenih pozitivnih očekivanja, a završio je razočaran. Nemoguće je voditi resor kada ne možete odabrati svoj tim, smjenjuju vam ljude (slučaj Ferdelji), odbijaju vam glavne projekte (Žuta Lokva), a visoki izvor iz Vlade brifira novinare protiv vas. U takvoj situaciji ostavka je odgovoran čin.

Smatrate li da Milanović mora otići s vrha SDP-a?

- Milanović je na početku obećavao i vjerujem da je imao dobre namjere, ali dva su velika neprijatelja svake liderske pozicije: velik ego i inzistiranje na određenim potezima čak i kad nisi u pravu, što je u politici štetno, a ponekad može biti fatalno. Nije problem napraviti pogrešku, ali je problem inzistirati na njoj. Komadina je čovjek stranke, čovjek koji je stalno s članstvom na terenu. Iz izbora u izbore ojačao je poziciju SDP-a u županiji gdje mu se HDZ godinama nije niti približio. Prednost je Zlatka Komadine i u tome što više sluša, a manje govori, poznat mu je osjećaj empatije i može prihvatiti kad nije u pravu. SDP je velika stranka, koja mora biti stabilna i konzistentna, i stav SDP-a ne može ovisiti o raspoloženju jednog čovjeka, makar to bio i sam predsjednik stranke.

Što vi mislite o proteklom mandatu Milanovićeve Vlade?

- Milanovićeva Vlada zatekla je Hrvatsku u teškom trenutku. Sastav Vlade bio je njegov osobni izbor, imao je potpuno odriješene ruke u biranju suradnika. Niti jedno tijelo stranke nije odlučivalo o ministrima i pomoćnicima ministara. U njoj je bilo sjajnih kolega, uspješnih primjera, ali i manje dobrih primjera. Treba reći da SDP ima znatno širu bazu od onoga što smo vidjeli u Vladi Zorana Milanovića. U stranci ima ljudi koji nikad nisu dobili šansu, potpuno su neiskorišteni, a mogu obavljati i najzahtjevnije dužnosti. Primjerice, ljudi poput Zvonimira Mršića koji je stari SDP-ov borac, a u SDP-u ima još puno Zvonimira Mršića.

Hoće li biti više kandidata na unutarstranačkim izborima? Hoćete li se vi kandidirati?

- Neću se kandidirati za predsjednika stranke. Nisam bitan ja, nego SDP. Podržavam Zlatka Komadinu i promjene koje donosi, a osobno želim biti dio tima za bolji SDP koji će osigurati nužne promjene: demokratizaciju i modernizaciju. Dijete sam stranke, učlanio sam se s 18 godina i član sam 18 godina, znam i razumijem probleme SDP-a. Također sam svjestan da moramo ponuditi novu platformu i sad imamo priliku okupiti ljevicu. U proteklom mandatu brojni su ljudi bili nepotrebno marginalizirani, ali smo isto tako u tom mandatu uspjeli proizvesti nekoliko stranaka na ljevici. Moramo postati privlačna stranka za intelektualce, za naše simpatizere, za ljude koji žive socijaldemokratske vrijednosti. Moramo obnoviti rad s mladima jer smo izgubili mlade glasače.

Gdje vidite Milanovića u takvom SDP-u?

- U timu za SDP jer u SDP-u mora biti mjesta za sve. U SDP-u mora biti mjesta za različita mišljenja, i za Zorana Milanovića i za sve one koji ga podržavaju.

Brzo ste otpisali Josipovića kad je izgubio izbore.

- Osobno bi mi bilo draže da se Josipović vratio u SDP-ove redove i pokušao nam pomoći jer zamislite da smo na listama imali Željku Antunović, Josipovića. Vjerujem da bismo ostvarili bolji rezultat. SDP je ovako izgubio pete izbore u nizu. U osam godina izgubili smo svakog petog glasača, odnosno 140 tisuća glasova. I o tome moramo razgovarati.

Ne znam koliko bi vam oni pridonijeli s obzirom na to da je Josipović na izborima ostvario neprimjetan rezultat, no kakva je sad atmosfera u SDP-u?

- U SDP-u vlada veliko razočaranje. Ostao je gorak okus nakon što je članstvo dalo sve od sebe i motiviralo glasače, a napravljene su strateške pogreške tijekom pregovora s Mostom.

Koje pogreške?

- Poznata epizoda bez zavjesa s Dragom Prgometom s kojim se tada razgovaralo mimo znanja ostalih u Mostu, a pokazalo se da to nije bio dobar potez za SDP. Jer, u pregovorima je sve stvar međusobnog povjerenja, a ako ga nema od početka, teško je očekivati bilo kakav dogovor. Taj je susret bio jedan od okidača nepovjerenja kod nekih u Mostu. Jer, da je Prgomet ostao u Mostu, vjerojatno se ne bi zalagao za suradnju s onim HDZ-om koji je napustio.

Je li to jedina zamjerka vrhu stranke u tim pregovorima?

- Ne, smatram da u tom procesu nismo bili dosljedni i vjerodostojni. Jer, Glavni odbor SDP-a donio je zaključke u kojima smo rekli da jesmo za suradnju s Mostom, ali nismo, primjerice, i s HČSP-om i strankama koje po svojim stavovima imaju huškačku retoriku, odnosno bili smo protiv koalicije s HDZ-om. Dali smo povjerenje našem predsjedniku da bude mandatar, ali poslije je tu odluku jednostrano promijenilo Predsjedništvo, i to bez suglasnosti Glavnog odbora, a to je nešto s čime se ni ja, a ni moji kolege Rajko Ostojić, Zlatko Komadina i Josip Leko nisu složili.

Spominjete HSP kao problem, a SDP je na izbore skoro izašao u suradnji s Glavaševim HDSSB-om.

- Otkud vam to? Nikoga iz SDP-a nisam čuo da je eksplicitno rekao da je za koaliciju s Glavašem. Doduše, trebalo je jasno javno reći svoj stav o tome. Crnokošuljašku gardu morali smo osuditi.

No, nitko se nije eksplicitno izjašnjavao ni protiv?

- Ipak, nitko nije rekao niti da podržava koaliciju s Glavašem, to nisam čuo.

Zašto niste kao član Glavnog odbora SDP-a prije reagirali te rekli da se protivite koaliciji s HDZ-om?

- Reagirali smo ondje gdje kao članovi stranke trebamo reagirati, a to je na stranačkim tijelima.

Zašto vi poštujete stranačka tijela kad vrh stranke, kako kažete, nije poštovao odluku Glavnog odbora?

- Stranačka tijela su institucije stranke i poštivanje njihovih odluka bit je demokratske procedure u stranci. U tom trenutku ne bismo sigurno napravili ništa što bi onemogućilo SDP-u sastavljanju Vlade. No, mi bismo trebali prvo razgovarati u stranci, dogovoriti se, usuglasiti taktiku, uvažiti drugačije mišljenje, a onda informirati javnost i provoditi politiku u interesu građana ove zemlje. Moramo biti spremni javno obrazlagati i braniti naše odluke. To nije uvijek bio slučaj u proteklih osam godina. Sasvim sigurno se zalažem da u društvu ne smije vladati atmosfera straha, ni u društvu ni u stranci, nego atmosfera dijaloga, razgovora, uvažavanja različitog mišljenja.

U SDP-u trenutačno vlada atmosfera straha?

- Puno smo puta čitali članke u kojima se kao izvor informacija navodi anonimni izvor iz vrha SDP-a ili visoki izvor iz Vlade. Protiv sam takvog komuniciranja, trebali bismo sve reći na stranačkim sastancima, a onda s imenom i prezimenom taj stav iznijeti javnosti. No, što se tiče straha u društvu, žalosno je što se glavna debata u pregovorima svodi na to tko će imati kontrolu nad MUP-om i tko je koga prisluškivao. To također govori na koji će način HDZ i Most provoditi reforme.

Mislite li da te priče o praćenju Bože Petrova nemaju temelja?

- Želim vjerovati da živimo u sigurnoj i slobodnoj državi u kojoj ljudi nisu uhođeni i praćeni i u kojoj funkcionira pravna država te u kojoj svi imaju pravo reći svoje mišljenje i stav, a da za to ne trpe ni najmanje posljedice.

No, ovo nije prvi put da se vrh SDP-a dovodi u vezu s praćenjem i optužbama za zloporabu PN USKOK-a - sjetimo se slučaja Slavka Linića. Kako na to gledate?

- Mogu se samo nadati da nikakve zloporabe represivnog sustava nije bilo. Zaista nemam detaljan uvid ni podatke da bih o tome mogao meritorno razgovarati.

Vratimo se pregovorima u kojima se SDP pokazao nekonzistentnim.

- Slažem se, ali nije toliki problem promijeniti mišljenje na temelju argumenata ili ga modificirati, nego je problem napraviti salto mortale ili kopernikanski obrat. No, dopustite mi da kažem da ne podržavam ni HDZ-ovu retoriku u kojoj su glavne teme prije izbora bile novi Domovinski rat, borba, podjele, a nakon izbora su te teme zanemarili i umili obraz. Čovjek mora isto govoriti i prije i poslije izbora.

Neki u SDP-u kažu da od početka pregovora niste imali šansu jer je suradnja HDZ-a i Mosta bila prije dogovorena te da je sve bila samo predstava za javnost.

- SDP je imao šansu da se nije dogodila epizoda s Prgometom. Istina je da je dio ljudi u Mostu svjetonazorski bliže konzervativnoj opciji, ali je pitanje je li današnji HDZ moderna, konzervativna opcija, jer oni to nisu. U programu nisu ponudili ništa, nego su reciklirali stare zamisli koje, dok su imali povjerenje, nisu uspjeli provesti i zapravo su zemlju ostavili u neredu i pustoši. Sjetimo se Sanadera i najrigidnijeg HDZ-a. Tim više mi je žao što smo, unatoč tako slabom HDZ-u bez programa, bez vizije, a i bez adekvatnog vodstva, uspjeli izgubiti te njima omogućiti povratak na vlast, i to na sve tri funkcije: predsjednika države, Sabora, a i posredno premijera, koji će zapravo biti produžena ruka HDZ-a.

Kako dalje u SDP-u?

- SDP-u su potrebne promjene na tri platforme: na platformi dijaloga, okupljanja te redefiniranja socijaldemokratskog programa, moramo se vratiti socijaldemokraciji. Nužan je povratak jasnim stavovima i vrijednostima, zaštita interesa svih koji žive od rada, vraćanje politike u stranku i vraćanje važnosti članova. Već na izborima za stranačka tijela u Zagrebu, na kojima sam pobijedio, jasno sam u programu rekao: demokratizacija, modernizacija, edukacija i jačanje uloge članstva.

Mislite li da ste se u Milanovićevo vrijeme udaljili od socijaldemokracije?

- Stranci je nedostajala jasna vizija socijaldemokracije, vizija što je SDP i koje programe nudi. Nažalost, u posljednje četiri godine nismo o tome u stranci razgovarali. Savjeti SDP-a nisu funkcionirali, ponosan sam na zagrebačku organizaciju i savjete koje smo izgradili te ljude koje smo okupili: profesora Ivana Koprića, akademika Šlausa, Sašu Broz, Josipa Ticu i mnoge druge koje će uskoro biti prilika predstaviti. Otkad smo došli na vlast, rad stranke je zanemaren, kao i sami savjeti. Unutar stranke nismo niti razgovarali o SDP-ovoj politici. Bio je jedan pokušaj Antuna Vujića i Milana Živkovića s nekoliko inicijalnih sastanaka da se ta rasprava unutar SDP-a revitalizira, ali to nije urodilo plodom. Ta ideja je utihnula. Ponekad kad ste na vlasti i u žrvnju vlasti, doista je teško naći vremena za dijalog i razgovor, ali treba osluškivati mišljenje članova stranke jer nema boljih glasnogovornika SDP-a od naših članova. Oni su naša stvarna i realna snaga.

Koliko je pomogao angažman američkog PR stratega Alexa Brauna?

- Braun je sasvim sigurno stranku koštao određenu svotu novca. Njegove komunikacijske poruke, usmjeravanje kampanje te iskustvo koje ima, podigli su SDP u posljednjih šest mjeseci iz pozicije gubitnika nakon predsjedničkih izbora do pozicije ravnopravnog izazivača. Rad u izvršnoj vlasti traje četiri godine i cijelo to vrijeme treba se ponašati kao u kampanji kako bi se zadržalo povjerenje birača. Nažalost, to nije bilo tako sve četiri godine. U Vladi je bilo puno nespretnosti, nepotrebnih sukoba. Sjetimo se samo slučaja Mirele Holy koji nam nije na čast. Volio bih kada bi u SDP-u vrijedila ista pravila za sve jer netko je rekao da je ljestvica s Holy bila podignuta tako visoko da se svatko mogao kroz nju provući.

Koji je vaš stav o slučaju Slavka Linića?

- Ne slažem se s načinom na koji je Linić progovorio o Milanoviću. Ali, ne slažem se ni s načinom na koji je Milanović smijenio Linića, a ni s načinom na koji je Linić isključen iz SDP-a. U ozbiljnoj stranci ne smijemo biti taoci osobnih sukoba i animoziteta te promjena raspoloženja pojedinaca jer se u stranci koja vodi državu odluke moraju donositi hladne glave, a u tom su periodu glave bile usijane.

Je li afera Spačva u medije puštena iz vrha stranke?

- Sasvim sigurno ostaje gorak okus ako je to tako. Ne bih želio vjerovati, ali ono čega sam se nagledao u nekoliko slučajeva, pa i na osobnom primjeru, anonimni su izvori koji su mišljenja stranke nametali prvo medijima, a tek onda na stranačkim tijelima. Stranka se ne može voditi putem medija s kojima anonimno komunicirate, politika se prvenstveno mora voditi dogovorom i razgovorom unutar stranke.

Komunicirate li vi s Milanovićem?

- Nismo puno komunicirali, ali sve što sam rekao, bilo je iskreno i u dobroj namjeri. Rekao sam mu da je pogreška to što se mijenjao kandidat za Zagreb jer da smo uspjeli pobijediti u bitki za Zagreb, ne bi nam se dogodio ni poraz Ive Josipovića, ni ovaj gubitak jer bismo imali taman toliko mandata. SDP sad mora pokazati da ima kičmu, važno je da u SDP-u prestane vladati atmosfera oportunizma, odnosno da onaj tko je bliže šefu ima veće šanse.