Odustajanjem Rusije od Južnog toka Hrvatskoj se napokon pružila prava prilika za realizaciju dugo sanjanog projekta gradnje LNG terminala na otoku Krku. Hrvatski LNG podržavaju i Amerikanci, a EU je odobrila financiranje dokumentacije. Koliko smo se ozbiljno približili ostvarenju ovog projekta u svom prvom intervjuu za medije govori direktor tvrtke LNG Hrvatska Mladen Antunović koji se upravo vratio iz Bruxellesa gdje im je bio predstavljen 300 milijardi eura vrijedan Junckerov plan investicija, iz kojeg bi se mogao financirati i naš LNG terminal.
Upravo ste se vratili iz Bruxellesa. Jeste li tamo bili zbog Junckerova investicijskog plana jer se i projekt LNG nalazi na popisu koji je Hrvatska poslala?
- Otkad je EU uvrstio ovaj projekt u svoje strateške planove mi smo u Bruxellesu postali stalni gosti, gdje se održavaju redoviti sastanci. U četvrtak su nam u Bruxellesu predstavljene osnove Junckerova plana, ali i mogućnosti pristupa svim drugim europskim fondovima.
Kakve nam vijesti nosite? S kime ste se tamo sastali i imate li neke naznake oko financiranja LNG-a?
- Sastali smo se s predstavnicima iz EK, tzv. DGE-ja, to je nešto poput EU ministarstva za energetiku. Bio je to jedan u nizu radnih sastanaka jer se EU odlučila uključiti u projekt kako bi nam pomogla analizirati sve mogućnosti zatvaranja financijske konstrukcije.
Kako će izgledati ta financijska konstrukcija?
- U prvom koraku pokušat ćemo na potpuno komercijalan način zatvoriti financijsku konstrukciju. To znači da ćemo pokušati prodati buduće kapacitete terminala od 6 milijardi kubičnih metara LNG-a. Raspisali smo javni poziv za iskazivanje interesa i sada očekujemo tvrtke da se jave. Nama je u interesu dobiti što bolje ponude za kupnju na što dulji rok. Na temelju toga možemo dizati komercijalne kredite za gradnju LNG terminala. Međutim, sigurno nećemo na taj način zatvoriti financijsku konstrukciju. Ukoliko ne bude dovoljno interesenata u toj prvoj fazi, jer im je možda 20 godina predug period, a toliko iznosi najmanji vijek isplativosti terminala, u drugoj fazi pozvat ćemo sve strateške i financijske ulagače da uđu u vlasničku strukturu LNG Hrvatska i ulože u temeljni kapital ili kredite. Ako se time ne zatvori financijska konstrukcija, tada će nam pomoći EU fondovi.
Postoji li neki maksimum do kojeg bi EU mogla financirati gradnju LNG terminala. Znamo da je vrijednost projekta oko 600 milijuna eura.
- Za tehničku dokumentaciju financiraju do 50 posto projekta, kao i za radove, ali u iznimnim situacijama i do 75 posto. Plinovod koji spaja Poljsku i Litvu, primjerice, iz EU fondova dobio je sada gotovo 300 milijuna eura, što je više od 50 posto. To i nas ohrabruje. To znači da prolaze projekti koji su od iznimne važnosti za EU jer joj omogućuju sigurnu opskrbu plinom.
Koje bi se tvrtke mogle javiti na natječaje?
- Na domaćem tržištu sigurno HEP. Zatim mađarske, austrijske, slovenske tvrtke koje kupuju i prodaju plin. Zapravo sve tvrtke iz regije bilo da sada prodaju plin ili bi to htjele raditi ubuduće. Tu su i američke tvrtke...
Znamo da se takvi poslovi ne sklapaju preko noći i da se ne čekaju samo natječaji. Sigurno tijekom cijelog postupka imate i kontakte s tim tvrtkama. Možemo li znati iz kojih su zemalja i šalju li vam upite?
- Obavili smo čitav niz razgovora, obišli puno zemalja na više kontinenata. Neki su bili i kod nas, a neki su došli preko Ministarstva gospodarstva i diplomatskim kanalima preko Ministarstva vanjskih poslova. Sa svima održavamo kontakte i očekujemo da se jave na naš poziv. Tvrtke iz SAD-a jako su zainteresirane da dopremaju plin, a i Katar je i dalje tu. Kada je riječ o kupcima, to su tvrtke iz regije, ali i globalni trgovci plinom, te multinacionalne kompanije. A kod ulagača, veliki su interes pokazale tvrtke koje se bave financijskim ulaganjima. To su fondovi iza kojih stoje i države i EU. Terminal LNG nije infrastruktura od koje se može brzo zaraditi novac pa tu postoji i zainteresiranost fondova nerizičnog kapitala. To mogu biti i mirovinski fondovi. I naši, domaći, zašto ne?
U kojoj je fazi izrada dokumentacije i je li završen natječaj za izbor tvrtke za konzalting?
- Produljili smo natječaj za pravno i financijsko savjetovanje za mjesec dana. Kada je riječ o dokumentaciji, napravljena je studija izvodljivosti, studija utjecaja na okoliš koja je prošla javnu raspravu, sva moguća povjerenstva i dobila je pozitivno rješenje. Ni ekoudruge se nisu bunile već su to podržale. Napravili smo i idejni projekt te zatražili lokacijsku dozvolu koju očekujemo vrlo brzo nakon što Vlada službeno proglasi projekt strateškim. Nakon toga idemo u izradu tehnoloških rješenja i glavni projekt, te građevinsku dozvolu. Do tada će se znati struktura ulagača, kreditori pa se može i donijeti konačna odluka o investiciji.
Kad možemo očekivati prve lopate?
- Prvi bageri kreću u 2016. godini. Tri godine će trajati gradnja, a najzahtjevnija je gradnja dva tanka od kojih će svaki imati zapremninu od 180 tisuća metara kubičnih. Terminal bi trebao biti dovršen 2019.
Čini se da je LNG napokon postao ozbiljna priča nakon odustajanja Rusije od Južnog toka, a projekt podržavaju i SAD i EU. Zašto je taj projekt bitan SAD-u, a zašto EU i je li Hrvatska na neki način ispala pobjednik u ovom “hladnom ratu” između Zapada i Putina?
- Može se doista tako reći. Hrvatska jest u ovom srazu Istoka i Zapada imala najviše koristi jer smo do sada bili energetsko slijepo crijevo, a danas smo na putu da postanemo ključna karika u energetskoj sigurnosti Europe. To se dogodilo nakon što su otpala dva ključna energetska projekta: Nabuco i Južni tok. EU je projekt Nabuco “gurala” više od 10 godina i na kraju nisu uspjeli. S druge strane, Rusija je krenula u gradnju Južnog toka i od toga odustala. Sada se događa da u Hrvatskoj tri glavna energetska projekta dobivaju veliku šansu da budu realizirana. Ti su projekti bitni i SAD-u i EU. Amerika je doživjela pravu energetsku revoluciju crpljenjem plina iz škriljevca i od neto uvoznika postala je neto izvoznik pa zbog toga treba tražiti tržišta. Logično se nameće tržište preko Atlantika, jer se njihove bušotine nalaze većinom na Istočnoj obali SAD-a. Također, Europa troši puno plina i dobar je platiša. Kada je riječ o interesu Europe, EU radi na diversifikaciji tako da nijedna sadašnja i buduća članica EU ne bude energetski ovisna o samo jednom izvoru, u ovom slučaju ruskom. Europa inzistira na sigurnosti opskrbe.
Kako tumačite činjenicu da se zadnjih 20 godina ništa nije napravilo po tom pitanju, dok su, primjerice, Poljaci, već izgradili dobar dio terminala u Svinjoušću koji bi se trebao spojiti s Krkom? Pokazivali ste mi kartu na kojoj se vidi da je dobar dio tih plinovoda već izgrađen.
- Devedesetih, kada je Ina pokušavala započeti projekt, bilo je ratno stanje. Poslije se pokušavalo i s Katarom, ali ne znam zbog čega se ništa nije realiziralo. Činjenica jest da je Katar oduvijek zanimala samo dobava plina, ne i gradnja terminala. Zatim je bio pokušaj s tvrtkom Adria LNG. Tu su bile uključene poznate tvrtke poput E.ON-a, Totala i OMV-a. Oni su ipak odlučili ne razvijati projekt. Kako je tu postojao veliki javni interes, država je odlučila preuzeti stvar u svoje ruke, a u vrhu prioriteta ministra Ivana Vrdoljaka je energetika te je osnovana tvrtka LNG Hrvatska kojoj je zadatak pokrenuti projekt.
Kakva će u budućnosti biti vlasnička struktura terminala? U kojem bi postotku Hrvatska zadržala vlasništvo?
- To je odluka Vlade i Ministarstva gospodarstva. Mogu samo citirati ministra Vrdoljaka kada je nedavno rekao da bi država bila spremna sa oko do 25 posto sudjelovati u investiciji. A tu spada i posao koji je do sada odrađen, poput dokumentacije, dozvola, te rješavanje pitanja zemljišta i koncesija na pomorskom dobru.
Imate li neke projekcije koliko bi država od toga mogla uprihodovati? Koji su sve benefiti od ovog projekta?
- Postoji jedna konzervativna procjena koja kaže da se samo gradnjom terminala, bez plina, u 20 godina može uprihodovati 200 milijuna eura kroz razne poreze, doprinose i naknade. Županija bi u tom razdoblju mogla zaraditi 17, a Općina Omišalj 3 milijuna eura. Na to treba dodati sve poreze koji idu od trgovine plinom, zatim naknade od korisnika terminala, prihod od tranzita plina kroz hrvatske cjevovode te poreze od prodaje plina u Hrvatskoj. Ciljana je vrijednost da se u godinu dana vrati oko 10 posto investicije, znači oko 60 milijuna eura, što je prihod svih partnera u projektu. Teško je izračunati koliko bi se slilo u državni proračun, ali sigurno je riječ o značajnim sredstvima.
(...)