ZAGREB - Kada prođe euforija oko datuma ulaska u Europsku Uniju, Hrvatska će se morati suočiti s neugodnom činjenicom da se njena ekonomija teško nosi u europskom društvu te s pitanjem kako povećati vrlo nisku konkurentnost.
Svjetska banka već godinama hrvatskim vlastima sugerira reforme koje bi trebale pripremiti ekonomiju za ulazak u EU. Manji dio mjera uspjelo se progurati, ali velik dio mjera i dalje ostaje na čekanju.
O tome koji su to prioriteti koje bi Hrvatska morala provesti ako želi sačuvati stabilnost, osigurati dinamičniji privatni sektor i rast zaposlenosti te se pomjeriti s dna ljestvica po raznim pokazateljima, za Jutarnji list govori Sanja Madžarević-Šujster, viša ekonomistica Svjetske banke u Hrvatskoj. U toj instituciji ona je provela gotovo 12 godina, a prije toga radila je u Ministarstvu financija.
Procedure za poslodavce
Zaključna izjava MMF-a svedena je na neugodan izbor: da Hrvatska može povećati konkurentnost rezanjem plaća ili devalvacijom. Kako ste vi iščitali tu poruku?
- O tome da treba povećati konkurentnost govorimo i mi, i centralna banka i Vladin gospodarski program. U visokoeuriziranoj, otvorenoj i maloj ekonomiji to je moguće jedino kroz interno prilagođavanje. To znači da je potrebno smanjiti cijenu ulaznog troška kako bi nam proizvod bio konkurentniji na izvoznom tržištu.
To je shvaćeno kao rezanje plaća?
- Trošak rada nije samo bruto plaća. U njega ulazi puno toga. Jedan poslodavac, primjerice, mora pokriti trošak zaposlenog kada je na bolovanju. U slučaju pada produktivnosti, on zbog kolektivnog ugovora ne može na vrijeme smanjiti broj zaposlenih i trošak ukupnih plaća.
Kroz sljedećih šest mjeseci višak zaposlenih mora pokušati premjestiti na novo radno mjesto ili ih poslati na prekvalifikaciju. Kada dokaže da nema alternativno radno mjesto jer je situacija u poduzeću loša, mora izraditi socijalni program s kojim će se složiti radničko vijeće i odobriti ga HZZ. Nakon što prođe te instance, postoji otkazni rok koji nije kraći od sedam mjeseci. U to mora uračunati i otpremninu koja je opet prilično visoka u usporedbi sa zemljama regije i vezana je uz godine staža u tom poduzeću. Sve je to nemonetarni trošak koji ulazi u cijenu rada.
Što vi mislite o alternativnom prijedlogu da se problem riješi kroz tečaj?
- Kroz tečajnu politiku ti se problemi ne mogu riješiti, a posljedice bi bile takve da bi u razdoblju od šest mjeseci imali kolaps financijskog sustava jer poduzeća i kućanstva ne bi bila u stanju plaćati dugove. Na kraju, gotovo je sav javni dug denominiran u stranoj valuti, što znači da bi snažno porastao.
Prema tome, izazvao bi se potpuni kolaps i dužnička kriza. S druge strane, pozitivni efekti na izvoz bili bi vrlo mali jer imamo niskoizvoznu ekonomiju i visoku ovisnost izvoza o uvozu repromaterijala. Nema alternative internom prilagođavanju.
Kada se kaže strukturne reforme, to zvuči vrlo apstraktno i načelno. Možete li izdvojiti nekoliko reformi koje Svjetska banka smatra ključnima za Hrvatsku u ovom trenutku?
- Mjere iz Lisabonske agende Svjetska je banka pokušala simulirati za Hrvatsku. Najveću dividendu rasta daju reforme tržišta rada, inovacijske politike, administrativnih prepreka i visoke porezne presije.
Veliki doprinosi
Kolika je porezna presija?
- Porezno opterećenje, uključujući i kvaziporeze poput obveznog doprinosa za HGK i razna komunalna davanja, u Hrvatskoj je veliko, od tri do četiri postotna boda BDP-a više je nego kod direktnih konkurenata, novih članica EU.
Koji porezi posebno odskaču?
- Vrlo su visoki troškovi rada kroz doprinose. Još je veći problem što doprinose plaćaju isključivo zaposleni, pri čemu je velik postotak prijavljen na minimalne plaće.
Koliko bi smanjenje doprinosa bilo poželjno?
- Svaki pomak u tom smjeru dobro je došao i puno bi značio gospodarstvu. Međutim, pitanje je vremenskog rasporeda mjera. Ako niste prethodno riješili pitanje rashodne strane, smanjenje doprinosa može produbiti fiskalni deficit. Usto, puno bi značilo i smanjenje neporeznih prihoda koji čine oko 10 posto ukupnog poreznog opterećenja.
Vrtić treba raditi iza 17 h
U kojoj je mjeri niska stopa zaposlenosti prepreka bržem rastu ekonomije?
- Naša simulacija pokazuje da je to u Hrvatskoj problem broj jedan. Najveća dividenda rasta u budućnosti može doći upravo aktiviranjem radno sposobnog stanovništva. Participacija radne snage u Hrvatskoj iznosi oko 57 posto i ove će godine biti najniža među 27 zemalja EU. Kada bi Hrvatska povećala stopu zaposlenosti na 70 posto, u razdoblju od 20 godina povećala bi razinu BDP-a za čak dodatnih 25 postotnih bodova u odnosu na razinu koju bi ostvarila bez tih reformi.
Problem uključivanja ljudi na tržište rada čini se da muči i mnoge europske zemlje?
- Naši indikatori, kao i OECD-ov indeks koji mjeri normativnu zaštitu, govore da Hrvatska ima jedno od najrigidnijih tržišta rada. Sličan profil imaju uglavnom mediteranske zemlje. Europski sjever, s druge strane, radi sve kako bi se prilagodio tome da ljudi ostanu što dulje na tržištu rada.
To uključuje stvaranje fleksibilnijeg tržišta rada s elementima fleksicuri-tyja, vrlo dinamično zapošljavanje i otpuštanje radne snage, rad na daljinu, part-time poslove, prilagodbu ženama koje su na porodiljnom i imaju djecu tako da im se osigura socijalna infrastruktura. U slučaju Hrvatske to bi, primjerice, značilo da treba proširiti mrežu jaslica i vrtića, da bi trebali raditi i poslije 17 sati te da mora zaživjeti sustav dadilja.
Njemačko umirovljenje
Vlada je ipak donijela neke mjere kojima želi ljude motivirati da rade?
- Neki su koraci napravljeni kroz izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o zapošljavanju i sada kroz obrazovni sustav. Primjerice, smanjeno je trajanje prava na naknadu za nezaposlene, ali onaj tko pristane ići na prekvalifikaciju ne gubi pravo na naknadu. Produljena je i dob umirovljenja za žene na 65 godina. Ali kada pogledate Njemačku, kod njih je dob umirovljenja 67 godina i potpuno su ukinuli prijevremeno umirovljenje.
Na taj korak odlučila se i Crna Gora. Treba shvatiti što znači starenje stanovništva. Svijet i Hrvatska izgledat će potpuno drugačije 2030. godine. Buduće generacije morat će financirati generirane dugove i povećati produktivnost kako bi održale sve veći udjel staračkog stanovništva.
Na kraju imate i problem obrazovnog sustava koji treba osigurati da se u budućnosti izbjegne problem stvaranja kadrova koji se nemaju gdje zaposliti. Dugoročna nezaposlenost u Hrvatskoj iznosi više od 50 posto.
Mnogi će nezaposleni reći da bi radili kada bi imali gdje?
- Kod teško zapošljivih skupina postoji i problem iznosa najniže plaće za koju bi radili. To je zbog činjenice da kroz različite socijalne programe obitelji mogu dobiti priličan iznos. Napravljeno je nekoliko analiza na tu temu. Trenutačno na nacionalnoj i lokalnoj razini postoji 100-tinjak socijalnih programa i u velikom se dijelu preklapaju. Netko može primati socijalnu pomoć, dječji doplatak, naknade u naturi...
Kada se sve to zbroji, zaista se nekoj obitelji ne isplati biti na tržištu rada jer aktivacijom gubi neka od tih socijalnih prava, a s obzirom na kvalifikaciju može dobiti manje od onoga što ima.
Potrebno je redefinirati cijelu tu socijalnu politiku. Zakonom o socijalnoj skrbi, kojim se pokušava konsolidirati sustav centara za socijalnu skrb i poboljšati ciljanje naknada, napravljen je tek prvi korak. Ta politika mora biti komplementarna s onim što je napravljeno u mirovinskom osiguranju, sustavu zapošljavanja i sada u obrazovnom sustavu.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA