POTRESNI PRIZORI

REPORTER JUTARNJEG NA PELJEŠCU: PUSTA ZEMLJA 'Jedino što smo imali su vino i turizam. Sada ni toga nema'

Pelješac sada, nakon buktinje, najviše strahuje od - kiše. Prva ozbiljnija kiša izazvat će, naime, velike odrone zemlje koju su dosad izdržavali
 Vojko Bašić/CROPIX

Kada su prije nešto više od godinu dana do njih dolazile potresne fotografije poplave koja je pogodila Gunju i druge dijelove Slavonije, Pelješčani su bili pogođeni. Uplatiš 50, 100 kuna, nazoveš telefonski broj i trudiš se što manje misliti o tome. Uopće ne razmišljaš da bi se slično moglo dogoditi i tebi. A sada? Sad kad nas je pogodila ova apokalipsa, možda tek sada shvaćamo kako je bilo tim nesretnim ljudima. Ne možeš razmišljati ni o čemu drugom - govori nam jedan stanovnik Trstenika, mjesta koje je ovog tjedna najviše stradalo u katastrofalnim požarima koji su dosad progutali više od 1400 hektara Pelješca.

Kraj koji prolazimo teško se može nazvati Pelješcem. Nekad zelene borove šume, bogati maslinici i rodni vinogradi pregaženi su neobuzdanom vatrenom stihijom koja se, poput zmije, vijugavo vukla područjem mijenjajući smjer po vjetru i ostavljajući iza sebe kilometre užasa. Čestice sivog pepela lebde na sve strane, prekrivajući debelim slojem nekadašnji turistički raj, a opori miris dima koji se zadržava u grlu prati nas već od Stona prema Orebiću, no teško je reći je li gorak okus koji prolaznik osjeća na Pelješcu posljedica gustog dima ili tuge. Cesta od Ponikava prema Trsteniku prizor je od kojeg se ježi koža i koji se teško zaboravlja. Prolazeći opožarenim krajem, mnogi teško susprežu suze. Posljedice ove katastrofe zasad su nesagledive.

Na rubu snaga

- Tko uopće može procijeniti? Jedino što Pelješac ima, od ekonomije, su vina i turizam, a sad nam je to otišlo. Trebat će godine i godine rada da se ovo područje oporavi - kazuje nam načelnik Orebića Tomislav Ančić.

On i njegovi ljudi, baš kao i gasitelji, na rubu su snaga. S dubokim crnim podočnjacima na licu, posljedicom više neprospavanih noći, pokušavaju život na polutoku dovesti, koliko-toliko, u normalu. Prioritet je uspostaviti stabilnu opskrbu električnom energijom i pitkom vodom. Dio turista otišao je, neki iz straha, a drugi jer nemaju nikakvu želju ljetovanje provesti na zgarištu. Neke turističke agencije iz istog su razloga, doznajemo, prestale prodavati aranžmane na Pelješcu za ovo ljeto jer ne mogu gostu ponuditi ljepotu krajobraza i “odmor u raju”.

- Naravno da će sve ovo ostaviti posljedice na cijeli Pelješac. Lani smo imali 842 tisuće noćenja, ta će brojka ove godine biti mnogo manja. Stradali su plodni vinogradi na jednom od najboljih područja u Hrvatskoj za uzgoj vina - u Dingaču. Nekima je u nepovrat otišlo i po deset, dvadeset tisuća trsova. Vinova se loza sadi samo dvaput u životu, to je ozbiljna životna odluka, a mnogi koji su je donijeli sada su ostali bez svega - govori nam Ančić dok u kafiću Amigo, nedaleko od epicentra požara, zajedno s gasiteljima dogovara sanaciju požarišta. Telefoni mu neprekidno zvone. Zovu ljudi sa svih strana, nude pomoć. Konzum, Jamnica i Red Bull doniraju hranu i vodu gasiteljima, javljaju se načelnici kopnenih općina i nude pomoć, a Torcida Mokošica organizirala se i šalje svoje članove na Pelješac kako bi se uključili u gašenje i sanaciju. Čini se da cijela zemlja duboko osjeća rane svog najjužnijeg dijela. Iako su goleme površine naizgled ugašene, one i dalje tinjaju, čekajući prvi vjetar da ponovno rasplamsa vatrenu apokalipsu.

Potresni prizori

Iako možda zvuči neobično, Pelješac sada, nakon buktinje, najviše strahuje od - kiše. Prva ozbiljnija kiša izazvat će, naime, velike odrone zemlje koju su dosad pridržavali korijenovi sada izgorjelih stabala. Interventni timovi Hrvatskih šuma na terenu traže rješenje za tešku situaciju.

Potresni prizori dočekuju nas i na ulasku u Trstenik, gdje je teško stradala najpoznatija pelješka vinarija - Vinarija Grgich. U nagorjeloj zgradi uništeno je, prema prvim procjenama, više od 25 tisuća boca vrhunskog vina. Komadići staklenih butelja popucalih od visoke temperature na sve su strane, a spaljeno crno vino poput krvi se slijeva terasom ranjene vinarije. Osim uništenih butelja, u pitanje je dovedeno i vino u desecima drvenih i inoks bačava jer su ga, umjesto sommelierskih, lizali plameni jezici i mijenjali mu temperaturu pa će, u najboljem slučaju, biti lošije kvalitete. Nagorjeli su i vinogradi, a osjetljivoj lozi dovoljno je da je plamen ofuri pa da, kroz neko vrijeme, odumre. Šteta na nasadima stoga će tek biti vidljiva, no već je sada jasno da će oporavak trajati barem četiri, pet godina. Sreća je što 93-godišnji Miljenko (Mike) Grgich, vlasnik vinarije, trenutno boravi u SAD-u i ne služi se najbolje internetom jer bi mu, kazuju nam, srce na mjestu puklo da vidi ovu strahotu.

Na zgarištu vinarije njezin je voditelj Krešo Vučković. Umjesto da goste nudi čašom vrhunske kapljice on, s očiglednim umorom na licu, čisti nagorjelu zgradu i među razbijenim buteljama traži onih nekoliko koje su čudom ostale čitave, iako svjestan da se ovdje teško išta može spasiti.

Otišlo nam je barem petnaest posto vinograda. Teško je to danas reći, tek ćemo procijeniti štetu kada se sve slegne. Ovo što nas je pogodilo strašna je katastrofa. Doslovce kao da navečer legneš, a ujutro se probudiš bez ičega, ni gaće nemaš. Oporavak će bit dug - govori nam Krešo.

Ništa bolje nije prošla ni poznata vinarija Skaramuča kojoj je, prema prvim procjenama, izgorjelo više od deset tisuća trsova. Kada je plamen zahvatio njihov vinograd, najveći privatni nasad dingača u Hrvatskoj, vatrogasci ga nisu mogli braniti jer je prioritet u tom trenutku bio obrana kuća. Igor Skaramuča kaže kako je u vatrenom kaosu ostavio vinograd na milosti i nemilosti prirodi, usmjerivši sve svoje snage na obranu stambenih objekata.

Odsječeni od zemlje

Stradao je velik dio mladog vinograda. Kad bih morao grubo procjenjivati, pa recimo da šteta na tom dijelu ne može biti manja od 300 tisuća kuna. Trebat će nam dosta godina da se oporavimo od ovog što nam se dogodilo. Stradale su i masline, iako se o njima najmanje govori jer na Pelješcu nisu toliko bitne, ali ljudima koji žive od njih i to je velika tragedija - kazuje nam pelješki vinar.

Dobrovoljni vatrogasci, državne interventne postrojbe i pripadnici Hrvatske vojske odradili su na Pelješcu golem posao. Mjesta Ponikve, Trstenik i Janjina danas postoje samo zahvaljujući njima i kanaderima bez čije bi pomoći, govore nam mještani, čitav Orebić bio u plamenu. Evakuacije, život bez električne energije i telefona, umor i podočnjaci sada su svakodnevica Pelješčana.

Preživjeli smo Domovinski rat, dobro znamo kako je to biti odsječen od ostatka zemlje. Ovdje je sada situacija slična. Hvala svima koji su došli pomoći, vatrogascima od Zagreba i Karlovca do Šibenika, Zadra i Splita. No onu prvu noć, kada je sve planulo i kada je naređena evakuacija Trstenika, bili smo sami i pokazali svoju slogu. Sva su se mjesta digla na noge, pokazali smo da znamo kako život ovdje nije lak, ali ga možemo i želimo sačuvati. U tome je naša snaga - govori nam načelnik Ančić.

Je li se moglo izbjeći?

No, neizostavno je pitanje je li se sve to moglo izbjeći. Dubrovačka policija pokrenula je, kako je već red u ovakvim situacijama, službenu istragu koja bi trebala rasvijetliti uzroke požara. Za mještane, uzrok je poznat. Netko ga je potpalio. Znakovito je da je požar izbio u 21 sat i 20 minuta. Ekipa Hrvatskih šuma koja pazi na taj dio Pelješca otišla je sa svoje smjene točno dvadeset minuta ranije. Netko je to, čini se, dobro znao, pričekao njihov odlazak i potpalio poluotok. Pitanje je samo zašto je ekipa otišla u 21 sat umjesto da, kao što je to uobičajeno na šumskim predjelima Dalmacije tijekom ljetnih mjeseci, dežura 24 sata. Odgovor, koliko god apsurdan bio, zapravo nije prozaičan. Razlog ukidanju danonoćnog dežurstva je štednja Hrvatskih šuma. Odluka kojom su, uštedjevši možda stotinjak tisuća kuna, Pelješcu oduzeli desetke milijuna. Pelješčani to ne žele imenom reći, no informacija se širi poput javne tajne i svi nam govore kako bi se ova katastrofa bez problema izbjegla da su šumari dežurali čitave noći. Prvenstveno jer se piroman, u strahu od sankcija, ne bi ni usudio potpaliti požar.

Dok s mještanima razgovaramo o posljedicama “štednje”, počinje se događati ono čega su se svi pribojavali. Odjednom je, niotkuda, zapuhala jaka bura. U manje od sat vremena sva su zgarišta bila ponovno aktivna.

Nova bitka

Gore Janjina, Ponikve, Trstenik, Slano, Brijesta... ovo je strašno. Nova bitka za kuće je pred nama - govori nam iscrpljeni zapovjednik požarišta, DUZS-ovac Nikša Miletić. Čitav je Pelješac ostao bez električne energije, a gust oblak dima prekriva nekad idilična turistička naselja. Pred vatrogascima je još jedna noć bez spavanja, iako je pitanje koliko još mogu izdržati. Stižu vijesti kako Rusi nude pomoć u spašavanju jer su i posade naših kanadera već premorene gaseći, uz pelješki, požare u Istri, Zadru, na otoku Braču, Korčuli...

Na licima ljudi čita se nevjerica i očaj. Hoće li ovo ikad stati? Ostavljamo ih u njihovoj borbi, dolazimo do Stona. Ovdje nema pepela, vatre, dima... Plavo se more ljeska okupano popodnevnim suncem, a turisti u koloni mile ka luci Prapratno odakle će ih trajekt prebaciti na Mljet. No, ni oni, kao ni domaći, nisu bezbrižni. Vidjevši nas da dolazimo s požarišta raspituju se kakvo je stanje. Informacije teško stižu, promet Pelješcem je blokiran i nitko ne zna što se ustvari događa. Teško im možemo reći išta korisno osim da nije dobro. Pa svi u nevjerici vrte glavama i zaključuju - ovako nije bilo ni u ratu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 13:25