RAZBUKTALE SE RASPRAVE: IDEMO NA MARS? Crveni planet će 2030. kolonizirati samci koji se nisu usrećili na Zemlji

Spektakularna NASA-ina najava o otkriću bujica slane vode na Marsu ponovno je razbuktala rasprave o slanju prvih astronauta na Crveni planet. O slanju ljudske posade na Mars mašta se još od 1969. godine, kad se misija Apollo 11 spustila na Mjesec. Bivši američki predsjednik George W. Bush najavio je 2004. godine da će NASA prve astronaute na Mars poslati do 2030. godine. U međuvremenu, pojavile su se privatne inicijative poput kompanije Mars One, koja je najavila da će prve ljude na taj daleki i negostoljubivi planet poslati već 2026. godine.

- Na temelju dosad objavljenih informacija o projektu Mars One, ne mislim da je moguć uspjeh u zadanom vremenskom roku, niti s predstavljenim planom misije - smatra dr. Vladimir Ivković, neuroznanstvenik na Massachusetts General Hospital i Harvard Medical School te suradnik National Space Biomedical Research Institute (NSBRI). - Cijeli je projekt podijeljen u nekoliko međusobno ovisnih cjelina: od odabira i uvježbavanja kandidata, preko slanja komunikacijskih satelita u orbitu Marsa te rovera, nastambi i zaliha na njegovu površinu, do slanja ljudskih posada. Tehnička složenost svakog od ovih koraka vrlo je velika i zahtijeva ogromna financijska sredstva te ljudske i tehničke resurse koje Mars One zasad jednostavno ne posjeduje - dodao je Ivković.

Skupljanje novca

Slično misli i Ante Radonić, voditelj planetarija Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu.

- Ne vjerujem da je ostvarivo da Mars One u idućih deset, jedanaest godina pošalje ljude na Mars. Ta se kompanija ne bavi svemirskim letovima, nego namjerava naručiti gradnju raketa i letjelicu. Sredstva planira skupiti putem TV kompanija koje bi pratile život astronauta na putu te na Marsu. Već sad imaju problema i teško će skupiti novac da ostvare svoju ideju - rekao je Radonić. Naglasio je da NASA nema konkretan program slanja astronauta na Mars. - Ipak, grupa znanstvenika, među kojima i mnogi iz NASA-e, smatra da bi se do 2035. godine mogao ostvariti let s ljudskom posadom do Marsa, ali ne i spuštanjem. Perspektiva spuštanja na Mars je oko 2040. godine. No, ako bi se NASA oslanjala na privatne tvrtke kakva je Space X Elona Muska, to bi se moglo ostvariti puno brže i jeftinije - ustvrdio je Radonić.

I Vladimir Ivković smatra da je, uz postojeću infrastrukturu NASA-e i političku podršku programu, astronaute na putu prema Marsu moguće očekivati tijekom 2030-ih. - Osim toga, sve je veći interes za interplanetarne misije i kod kineske svemirske agencije (CNSA). Stoga u doglednoj budućnosti možemo očekivati i stasanje kineskog programa istraživanja Marsa, a s time i slanje ljudskih posada - naglasio je Ivković.

Naši sugovornici osvrnuli su se na najveće izazove slanja astronauta na Mars.

Hermetičko zatvaranje

- Jedan od najvećih problema je sigurnost ljudi zbog radijacije. U prosjeku to nije strašno ako se ide na put od Zemlje do Marsa, a to putovanje traje oko šest mjeseci. No, za dulji boravak na Marsu potrebno je da budete u prostorijama ispod površine da biste bili zaštićeni od kozmičkih zraka koje su jako prodorne - rekao je Radonić. Istaknuo je da je i velik problem prašina na Marsu. - To je zapravo prah sitan kao puder koji je razoran za ljudski dišni sustav. Prašina se može zaglaviti na brave i vrata te je pitanje kako držati hermetički zatvorenu prostoriju u kojoj borave astronauti - dodao je Radonić.

I dr. Ivković smatra da će najveći izazov buduće misije biti očuvanje zdravlja astronauta. - Da bi ljudi preživjeli put i boravak na Marsu, potrebno je simulirati zemaljske okolišne uvjete unutar svemirskog broda i površinskih nastambi. Od trenutka kada tijelo izložimo svemirskom okolišu, izlažemo ga potpuno novim izazovima, što rezultira promjenama u prokrvljenosti i radu mozga, živčanog sustava i osjetila, krvožilnog sustava i srca, mišića, kostiju, imunološkog sustava itd. - rekao je Ivković, koji se bavi istraživanjem promjena u radu mozga i fiziološke prilagodbe tijela u ekstremnim okolišnim uvjetima.

Nedostatak motivacije

- Tijekom više od pola stoljeća ljudskih letova u svemir razvijena su rješenja za mnoge od ovih izazova. Međutim, praktična primjena najvažnijih rješenja - poput rotirajućeg modula kojim bi se stvorilo gravitacijsko polje u kojem bi posada mogla živjeti i raditi ili oblaganja svemirskog broda masivnim štitovima od zračenja - još je neizvediva zbog visokih troškova raketnog goriva koje se koristi za slanje materijala u Zemljinu orbitu i dalje prema Marsu - ustvrdio je Ivković.

Iako je proteklih dana u medijima diljem svijeta proradila mašta te se naveliko počelo govoriti i o stvaranju prve ljudske kolonije na Crvenom planetu, naši sugovornici smatraju da smo još daleko od te realizacije toga sna. - Mislim da kolonizacija Marsa u idućih 20 godina nije vjerojatna. Najvažniji je razlog nedostatak motivacije koja bi osigurala političku potporu te financijske i proizvodne resurse - rekao je Ivković.

- Velike državne svemirske agencije rade na slanju istraživačkih misija s ljudskom posadom na Mjesec, u interplanetarni prostor, pa i na Mars, tako da već neko vrijeme govorimo i o novoj ‘svemirskoj utrci’. No, utemeljenje ljudske kolonije potpuno je drukčiji koncept od istraživačkih misija te zahtijeva dugoročno rješavanje zasad još vrlo složenih tehničkih izazova bez kojih je nemoguće održavanje kolonije. Ti izazovi uključuju održivu proizvodnju zraka, goriva, električne energije, hrane te zaštite od zračenja, i to za rastući broj ljudi - naglasio je Ivković.

Ante Radonić, pak, smatra da bi kolonija na Marsu bi mogla biti ostvariva za tridesetak godina ako bi se o tome donijela čvrsta politička odluka.

- U svakom slučaju, trebat će mnogo vremena da ljudi potpuno isprobaju određene tehnologije kojima bi mogli koristiti određene resurse na Marsu. Primjerice, važno je doći do vodenog leda, a iz njega se može dobivati kisik za disanje te voda za piće, higijenu i uzgoj namirnica. Iz vode možete raditi gorivo i oksidator. Također, iz Marsove atmosfere pomoću posebnih postrojenja možete proizvoditi metan kao gorivo i kisik kao oksidator - pojasnio je Radonić.

Neki znanstvenici poput dr. Paula Daviesa, kozmologa sa Sveučilišta Arizona, smatraju da bi najbolji kandidati za trajni odlazak na Mars mogli biti ljudi srednje dobi, čiji bi očekivani životni vijek mogao biti još 20 godina. Davies ih je usporedio s Kolumbom i ostalim osvajačima Amerike.

- Ima dosta dobrovoljaca koji bi pristali na to. Zanimljivo da je među njima mnogo mladih ljudi kojima je valjda dosadno na Zemlji pa žele nešto spektakularnije. Oni su spremni na put u jednom smjeru bez obzira što je to opasno - rekao je Radonić. Istaknuo je da let na Mars u jednom smjeru može biti pet do deset puta jeftiniji od ekspedicije koja bi se vratila.

Međusobni sukobi

- Do sada provedena istraživanja o utjecaju izolacije, skučenog prostora te ekstremnih okolišnih uvjeta na ponašanje i psihu ljudi ukazuju da bi najbolje posade za istraživačke misije prema Marsu bile one koje bi svojim sastavom bile heterogene. Tijekom simulacija misije posade koje su se sastojale od ljudi različitih spolova, etničke pripadnosti, različitih zanimanja i vještina postizale su bolje rezultate u izvršenju zadataka, i to uz manje međusobnih sukoba - rekao je Ivković te naglasio kako bi za dugotrajne misije vjerojatno najpoželjniji kandidati bili bi sredovječni samci.

- Takve osobe donose više radnog i osobnog iskustva, a činjenica da su samci umanjuje pritisak oko romantičnih veza među članovima posade izloženih stalnim psihofizičkim zahtjevim - zaključio je Vladimir Ivković.