RADIKALAN PRIJEDLOG BISKUPA 'Katolici bi trebali osnovati svoju stranku. Kad bi bar Sabor bio pun ljudi poput Ž. Markić'

Biskup Mile Bogović upravitelj je Gospićko-senjske biskupije, teritorijalno najveće, ali po broju stanovnika, najmanje biskupije u Hrvatskoj, vodi je 14 godina, otkako ju je Vatikan odlučio utemeljiti. Dosljedan je u svojim političkim porukama koje su snažne, nerijetko kontroverzne, zbog čega ga prati glas "desnog krila" među biskupima. Rođen je u Slunju 1939., nedavno je proslavio 50. godišnjicu svećenstva i od Pape zatražio umirovljenje. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana, docent je pri katedri crkvene povijesti na Katoličko-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, odsjek Teologije u Rijeci, bio je rektor na riječkoj teologiji te profesor crkvene povijesti, objavio je pet knjiga i 80 znanstvenih članaka. Nacionalno svetište hrvatskih mučenika na Udbini njegovo je "životno djelo". Biskup Bogović godinama radi na popisu svih katoličkih žrtava komunističke vladavine. Vjerojatno je jedini biskup koji je na sudu tužen za javno sramoćenje, jer je pukovnika Ivana Grujića, voditelja Vladina povjerenstva za zatočene i nestale, nazvao Udbašem, ali je postupak završen mirenjem.

Otvoreno ste podržali referendum o preferencijalnom glasovanju. Zašto?

- Zato što smatram da je pravedniji i demokratskiji od postojećeg izbornog sustava. Osnažuje volju naroda i slabi moć strankama i politici da gospodare narodom po svojoj volji. To nije stranačko opredjeljenje. Riječ je o korisnoj građanskoj inicijativi i trebalo bi je podržati bez obzira tko ju je pokrenuo. Zar nam nije potrebno više demokracije, a manje partitokracije? Stranke stavljaju svoje dobro iznad dobra naroda, pa čak i iznad savjesti svojih članova. Takvu stranačku stegu iskreni vjernik ne može prihvatiti. Loše je što se osvjedočeni katolici zbog toga sve više udaljuju od takve politike, a nisu pripremljeni da se organiziraju u posebnu stranku. Često slušamo prijetnje stranačkih tijela da će nekoga izbaciti iz stranke jer je dao glas nestranačkom prijedlogu, nije podržao volju. Taj odnos pokazuje i reakcija na ovaj referendum koji omogućuje da dođe do izražaja volja naroda. Ne treba zaboraviti kako su članovi Vlade, pa i predsjednik Države, reagirali na prethodni referendum o braku. Sve su učinili kako bi što više obezvrijedili izraženu volju naroda. Ne trude se da osjete i slušaju bilo naroda - kako bi rekao Stepinac.

Sniženje praga s pet na tri posto moglo bi dovesti u Sabor irelevantne stranke koje bi mogle ucjenjivati one s većim brojem osvojenih mandata. Vidite li u tome objektivnu opasnost?

- Sve što se nudi u referendumskom pitanju nije jednake razine. Preferencijalno glasovanje je pitanje političkog poštenja, a ostalo je pitanje političke razboritosti. O drugom dijelu "paketa" ima različitih stavova i mišljenja, iako mislim da su i tu elementi koji poboljšavaju izborni sustav.

Za razliku od prethodnog referenduma, Crkva i HDZ našli su se na suprotnim stranama. Zašto?

- U prvom referendumu radilo se o pitanjima vjere i morala, pa je Crkva tu trebala ne samo podržati zahtjev Građanske inicijative "U ime obitelji" nego je trebala i sama iskoristiti sva sredstava koja su joj na raspolaganju da se očuva svetost obitelji. Sadašnje referendumsko pitanje nije izravno vezano uz vjeru i moral, nego uz funkcioniranje političkog sustava. Ipak je očito da u ovom slučaju velike stranke žele ograničiti naravno pravo naroda da izaberu one koji njima gospodare. Žao mi je što se HDZ tu nije snašao.

Smatrate li da si ovim referendumom Željka Markić otvara prostor da uđe u Sabor? Bi li je voljeli vidjeti kao saborsku zastupnicu?

- Ono što Željka Markić predlaže ovom inicijativom svakako služi općem dobru. Vjerujem da je to njezina nakana. No, ne bi mi smetalo da si time otvara i put u Saboru. Zašto bi se toga trebalo sramiti. Svatko ima pravo trsiti se da dođe na položaj s kojega se može učiniti više za dobrobit naroda. Sva sreća da nam se saborska dvorana ispuni takvim ljudima. Mislim da osjeća bilo naroda mnogo bolje od onih koji je kritiziraju.

Često se čuju kritike da se Crkva previše miješa u politiku, a predsjednik Josipović je - komentirajući susret s papom Franjom - rekao kako papa želi otvorenu crkvu koja se ne želi miješati u državne poslove. Miješa li se crkva previše u Hrvatskoj u politiku?

- Crkva se premalo miješa u hrvatsku politiku. Kad to kažem, mislim da je premalo učinila na osvješćivanju aktivnih katolika na sudjelovanje u politici. Ako je politika skrb za opće dobro, kome bi se "uplitanje" u taj posao smjelo zabraniti, ili prigovarati mu što se u to upliće. Ono što se tiče svih, time se svi imaju pravo i obvezu baviti. Dakako da je i Crkva dužna poštovati (zakonite) državne strukture i putove političkog djelovanja. To vrijedi za svakog pojedinca i skupinu, ne samo na Crkvu.

Hrvatska je sekularna država što znači da crkvi nije mjesto u školama. Kako komentirate postavljanje kipa Gospe u školu u Zadru? Diskriminiraju li se na taj način pripadnici drugih vjeroispovijesti?

- Mislim da se stalno stvari miješaju. Jedno je kad bi zadarski nadbiskup naredio da se u tu školu stavi Gospin kip, a drugo je ako je to želja đaka, roditelja i nastavničkog zbora. Nisam dobro upućen u konkretan slučaj, pa ne mogu reći je li negdje prekršen koji demokratski princip i povrijeđena sekularnost države. Zašto se ne bi postavilo pitanje omogućuje li sekularna država katolicima da ostvare svoja prava u toj istoj državi u kojoj se tako visoki postotak građana izjašnjava katolicima?

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg