Putin: Vratio nam je ponos, a sada tražimo slobodu!

Drugi, ali i četvrti predsjednik demokratske Rusije Vladimir Vladimirovič Putin , čovjek koji je obilježio treću etapu razvoja najveće zemlje svijeta i svojom pojavom definirao Rusiju na početku 21. stoljeća, 7. studenog, točno na nekadašnji zavjetni dan oktobarskog boljševičkog prevrata, proslavit će svoj 60. rođendan. No, taj jubilej vladar citadele ruske moći Kremlja dočekuje u prilično zdvojnom raspoloženju. Naime, dok jedni žele od rođendana stvoriti veliki nacionalni praznik, paradu kiča dostojnu velikog vođe, drugi, pak, pozivaju na skeč-prosvjede pod nazivom “ispratimo dedu u mirovinu”, što je dodatni udarac na njegov imidž svestranog mišičavog alfa mužjaka, avanturista i sportaša (letio je, sjećamo se, na deltaplanu sa sibirskim ždralovima, vadio iz Kaspijskog jezera podmetnute amfore, spašavao novinare od nervoznog tigra, vozio nadzvučni ratni avion i slično) na ishodu srednjih godina, a sve to u za njega posve nepriličnoj i nelagodnoj situaciji - zabrinjavajućem (prvi put od 2000. kada je došao na vlast) padu popularnosti ispod 50 posto i zahtjevima koji se šire od Moskve do Vladivostoka pod egidom - Rusija bez Putina.

Jeljcinov kaos

Putin više nije ljubimac naroda ni političar koji može spriječiti provalu ne samo kritike i sve masovnije prosvjedne akcije, nego i sve učestalije sarkastične primjedbe na njegov imidž. Putin je svakako karizmatična osoba koja ima ambiciju, ne bez osnova, ostvariti značajno mjesto u ruskom povijesnom Panteonu negdje uz svog omiljenog Petra Velikog, ali sada, kažu neki analitičari, svojim novim predsjedničkim mandatom riskira da umanji te izglede i svrsta se uz nekadašnjeg obećavajućeg partijskog vođu Leonida Brežnjeva, koji je predugo ostao i kompromitirao svoju povijesnu ulogu i zasadio klicu budućeg sovjetskog kolapsa.

Putinu, heroju koji je izvukao Ruse iz jeljcinovskog kaosa i “utemeljitelju” stabilne Rusije s novim imperijalnim sjajem i ponovno vraćenom pozicijom velesile u međunarodnoj zajednici, danas na početku njegova novog predsjedničkog mandata nije lako. Zapravo, u velikom pobjedničkom izbornom zanosu nukles je njegovog političkog sutona. Povratak na tron može značiti i početak njegova kraja.

I dok Mlada garda vladajuće Ujedinjene Rusije, kojoj je Putin donedavno bio šef mada ne i njen član, priprema “Mimohod za jubilarca” u njegovim rodnom Sankt Peterburgu, a sudionici bi trebali svečarskom šetnjom obuhvatiti sve najvažnije točke Putinove karijere od zgrade osnovne škole do sjedišta nekadašnjeg KGB-a na Litejnoj aveniji u kojoj je stolovao kao mladi perspektivni obavještajac te druga memorabilijska mjesta Putinove političke karijere do kulminacije proslave - izložbe slikara Alekseja Sergijenka - “Predsjednik - duša od čovjeka”. Takav naziv izložbe neupućenom bi mogao zvučati kao ironija. Ali, nema tu nikakve ironije. Štoviše, proslava je praćena i prijedlogom za podizanjem monumentalnog spomenika Putinu koji bi trebao izraditi državni kipar Zurab Cereteli. Duša od čovjeka - sasvim pogrešno. Blagost i dobrota svakako nisu karakteristike koje prema mišljenju većine Rusa ima njihov predsjednik. Sociolog Valerij Fjodorov, direktor jednog od najprestižnijih socioloških Instituta VCIOM, kaže da Rusi svoga predsjednika prije svega vide kao “energičnog”, “lukavog”, “moćnog”, “dalekovidnog” i “borbenog”. Gotovo nitko ga ne smatra “dobricom”.

Putinovi protivnici najavljuju da će se i oni priključiti rođendanskom slavlju. Sedmog studenoga će pred moskovski predsjednički Ured donijeti darove - tople papuče, kutiju za naočale, kanticu za zalijevanje. Poruka je jasna - vrijeme je za “zasluženi odmor”.

Sam Putin neće nazočiti ni jednoj od manifestacija. Rođendan će, škrto su priopćili iz Kremlja, proslaviti u krugu obitelji i bliskih prijatelja u rodnom gradu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista