ZAGREB - Silvestrovo 2009. Za obiteljskim stolom sjede Domagoj Novoselnik, njegova dvogodišnja kćerkica i 16-godišnji nećak. Djevojčica se nećaku penje u krilo. Večeraju, zbijaju šale i slave. Na stolu odojak, sarma i francuska salata. U ponoć se svi izljube i čestitaju. Tako se u Milanovcu, malenom mjestu pored Virovitice, te neuobičajeno tople zime dočekala Nova godina. Jedna velika, sretna obitelj. Na fotografiji se vidi i Domagojeva supruga Slađana. Krajičkom oka, gotovo neprimjetno, gleda u nećaka.
Domagoj i nećak bili su posebno povezani. Mladić je ujaka obožavao. Svako ljeto ljetovao je kod njega na Hvaru, pomagao u građevinskoj tvrtki koju je Domagoj vodio i zarađivao si za džeparac. Bio je njegova preslika, karakterom i izgledom. Bio mu je uzor, stariji brat kojeg nikad nije imao....
Ujak uvijek na pijedestalu
- Rijetko je spominjao oca i majku, ujak je uvijek bio na pijedestalu - kaže nam mladićeva trenerica kajakaštva Marina Milković. I danas se sjeća kako ga je jednom vozio s Hvara u Našice i nazad u istom danu, samo kako bi mladić stigao na regatu.
Samo 18 mjeseci kasnije taj isti mladić sjedi u pritvoru splitskog zatvora i čeka suđenje zbog ubojstva tog istog ujaka, kojeg je toliko obožavao.
Policiji je priznao da je 1. srpnja ove godine, oko ponoći, nožem ubio svog ujaka, u njegovoj kući u Vrisniku, na Hvaru. Priznao je da ga je ubio jer nije više mogao gledati kako maltrerira svoju ženu, njegovu ujnu Slađanu, s kojom je mladi nećak u ljubavnoj vezi od svoje 14 godine. Tridesetogodišnja Slađana je žena s kojom je prvi put stupio u seksualni odnos, osoba s kojom je mogao razgovarati, njegova životna ljubav. Zbog nje je bio spreman učiniti baš sve.
U obiteljskoj kući, u predgrađu Petrinje, više od dva i pol mjeseca ne čuje se smijeh. Točno 79 dana jedna žena u toj kući ne skida crninu.
Ta žena je u jednom danu izgubila brata. I sina. Brat joj je ubijen, a sin u pritvoru zbog njegova ubojstva. Majka za vezu svoga sina i šogorice nije znala. Čak i da je netko iz kruga obitelji i prijatelja i sumnjao, nitko nije mogao pretpostaviti da će ovaj bizarni ljubavni trokut završiti tako tragično.
- Svako toliko čujete da se nekome dogodi strašna obiteljska tragedija, kratko o njoj razmišljate, i onda ju zaboravite. A onda se nešto, što ni u najgorim snovima niste mogli zamišljati, dogodi upravo vama. Možete li to zamisliti? Ne možete, naravno. Nemojte ni pokušavati - kroz suze nam priča Anamarija, sestra ubijenog Domagoja i majka 17-godišnjeg mladića, osumnjičenog za njegovo ubojstvo.
Bez informacija
Anamarija dosad s novinarima nije razgovarala. O slučaju ne želi govoriti da ne naškodi sinu. Nas je pustila u svoj dom i otvorila dušu.
- Nisam htjela da sin ovog ljeta ide na Hvar. Rekla sam mu da ostane u Petrinji i pomogne ocu raditi na vikendici. Pristao je. No, kako je Domagoj inzistirao da dođe, ipak je otišao - nastavila je Anamarija.
Policija ju je tek dan nakon ubojstva obavijestila o tome što se dogodilo. Nije znala što joj je sa sinom, mislila je da je u bolnici, nitko joj ništa nije rekao. Sati su joj bili dugi kao godine. Kad su joj napokon rekli da je njezin sin priznao da je ubio ujaka, zanijemila je. Kad su joj rekli da je jedno rekao policiji, a drugo istražnom sucu, počela je sumnjati. To njezin sin nije mogao učiniti. Njezina šogorica, fatalna ujna Slađana, također sjedi u pritvoru. Tužiteljstvo ju tereti za suučesništvo u ubojstvu supruga. - Ne želim se miješati u rad policije i pravosuđa. Vrijeme će pokazati. Sin je obećao odvjetnicima da će uskoro reći pravu istinu - dodala je.
Slađana i Domagoj upoznali su se u selu Đurađ pokraj Virovitice, u kojem je ona odrasla. Vjenčali su se u rujnu 2003., a rastali dvije godine kasnije. Godinu dana nisu bili zajedno. Kad je umro Domagojev otac, Slađana ga je, kaže Anamarija, ponovno počela opsjedati. Ponovno su se vjenčali kad je ostala trudna.
Pozivi iz zatvora
- Govorila sam mu: “Život ćeš si upropastiti”, ali nije me poslušao. Nitko za nju nije imao lijepe riječi, bila je osorna prema svima, nitko za nju nije bio dovoljno dobar - prisjeća se Anamarija. Ni slutila nije da bi se njezin sin mogao s njom upustiti u vezu.
- Skoro sam se onesvijestila kad sam pročitala da su moj sin i Slađana u godinu dana razmijenili 10.000 poruka i razgovarali gotovo 400 sati. Mi smo mu kupili jedan mobitel na pretplatu, i plaćali račune. Ovaj drugi mu je najvjerojatnije kupila ona... Anamarijinu rečenicu iznenada je prekinula zvonjava telefona. “Odi zlato, vidi tko zove”, rekla je majka svojoj kćerki. Petnaestogodišnjakinja je istog trena otrčala u kuću i nakon nekoliko sekundi majci donijela telefon.
“On je...”, šapnula joj je.
“Sine, kako si? Otac ti sutra dolazi u posjet, jel’ ti treba što?”- govori tihim i drhtavim glasom. Nekoliko sekundi sluša što joj sin govori. Učinilo nam se da nije ni disala.
“Rasporedi nekako novac koji smo ti dali, a jastuk koji si tražio, poslat ću ti poštom..”
“Ne, kuja se još nije okotila, čini mi se da nije ni skotna. Ajde, sine, volim te, čujemo se...”- završila je razgovor i ponovno zaplakala.
Sa sinom se čuje 15 minuta na dan, srijedom i petkom. U pritvoru ga posjećuje otac Vlado.
- Moramo mu, kao roditelji, pružiti podršku. Psiholozi i odvjetnici su nas savjetovali kako da s njim razgovaramo. Svaki put kad odem kod sina u posjet, pravosudni policajci me pitaju: ‘Što vaš sin radi u zatvoru?’. I mi čekamo odgovor na to pitanje - kaže nam Vlado, heroj Domovinskog rata, bivši pripadnik Gromova, kojeg u Petrinji svi izuzetno cijene.
No, ne cijene samo oca.
Proveli smo cijeli dan u Petrinji i Hrvatskoj Kostajnici, razgovarali s brojnim sugrađanima, prijateljima, poznanicima, školskim kolegama, i nitko nam o tom mladiću nije rekao jednu ružnu riječ.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA