Primjer prvi: spor zbog kupoprodajnog ugovora. Goran je Ivani prodao automobil u vrijednosti od 50 tisuća kuna. No mjenjač u vozilu ima određene mane. Ti problemi umanjuju vrijednost automobila. Ivana traži da se vrijednost automobila smanji na 25 tisuća kuna, no Goran ne želi pristati na manje od 40 tisuća kuna. Budući da se ne mogu dogovoriti o sporu, zaključuju arbitražni sporazum i upućuju predmet na rješavanje Rexlegisu.
Primjer drugi: spor iz radnopravnog odnosa.
Radnik je poslodavcu najavio i iskoristio 14 dana dopusta, međutim neugodno se iznenadio kada je vidio da mu je poslodavac platio samo sedam dana. Radnik potražuje ostatak, međutim želi otkloniti nadležnost sporog državnog suda. Poslodavcu predlaže da njihov spor povoljnije riješi brži, privatni pravosudni medij. Poslodavac pristaje, sklapaju arbitražni sporazum i obraćaju se Rexlegisu.
Rexlegisu?!
Da, Rexlegisu, prvom privatnom sudu u Hrvatskoj, koji je prije nekoliko tjedana u Rijeci osnovao Luka Arvaj, 26-godišnji pravnik iz Poreča.
Što Arvaj nudi i obećava? Gotovo nezamislive stvari.
Predmete rješavaju u kratkom roku od 30 dana od predaje tužbe sudištu, jednostavna i koncizna pravila u postupku otklanjaju potrebu za uslugama i sudjelovanjem odvjetnika, u postupku se komunicira e-mailom ili skypeom i ne zahtijeva se fizička prisutnost stranaka u postupku, već cijeli postupak možete pratiti iz svoga doma. Pravorijek je, po pravnim učincima, izjednačen s presudom državnog suda, pravomoćan je od trenutka njegova donošenja, te je moguće izravno pristupiti ovrsi pravorijeka.
I baš poput foršpana iz poznate reklame, to nije sve. Troškovi postupka su niski, fiksni i iznose samo 299 eura. Kako nam tumači Arvaj, koji trenutačno pohađa postdiplomski studij iz Korporativno-financijskog prava, pred ovim sudištem mogu se voditi sporovi o svim pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. Sud je osnovan na platformi arbitražnog prava, a pravni temelj tog njegovog privatnog sudišta je Zakon o arbitraži.
Na ideju o osnivanju privatnog suda došao je vrlo jednostavno.
Zakonski temelji
Dovoljno je bilo pogledati koliko traju sporovi na hrvatskim sudovima i koliko bi slučajevi s početka priče stajali i trajali na tim, državnim sudovima.
Sporost u rješavanju i prilično malih predmeta, kako ih Arvaj opisuje, koji su trivijalni i lako rješivi, nagnala ga je da prouči zakone i vidi što država omogućuje po pitanju ubrzavanja parničnih postupaka.
- Rexlegis je svakako odgovor na evidentnu nemogućnost pravosudnih tijela da postupke rješavaju u razumnom roku, te iznimno visokih troškova ostvarivanja zaštite prava pred državnim sudovima. U srednjem su vijeku postojali sudovi na kojima su se parnice rješavale mnogo brže nego danas, kada nije baš sve bilo nadohvat ruke. Danas imamo sve nadohvat ruke, živimo nevjerojatnom brzinom, a onda postupci na sudovima traju godinama. Osim što traju, takvi sporovi su i nevjerojatno skupi - smatra Arvaj.
To sve znamo. No je li to sve po zakonu?
- Uzmite Zakon o arbitraži i pogledajte. Cijeli sud je osnovan na tim temeljima. Pa nisam toliko lud da kao pravnik nudim nešto što nije po pravu - odgovara.
Koliko je dugo trebalo za realizaciju ideje?
- Taj zakon nije dug i vrlo ga se lako može proučiti. Da bih osnovao takav sud potrebno je da ste pravna osoba. Stoga sam sredinom lipnja osnovao neprofitnu udrugu Arbitražna institucija Rexlegis. Najviše mi je vremena trebalo da kreiram model po kojem će ovaj moj projekt zaživjati. Da cijeli arbitražni postupak bude brz, da bude dostupan što širem broju ljudi i da ne bude skup. Kada sam sve stavio na papir, odlučio sam dati otkaz u manjem trgovačkom društvu u kojem sam radio i posvetio se ovome - objašnjava mi Arvaj koji je, kako sam priznaje, bio prosječan student.
Prosjek ocjena bio mu je 3,47, ne zato što nije mogao dobiti veću ocijenu, nego zato što je učio samo ono što ga zanima. Nije želio napamet štrebati predmete na kojima se uče trivijelne stvari.
- Ionako nisam želio ući u odvjetnički, već u poduzetnički svijet - dodaje.
Sud će raditi po principu ponude i potražnje. Kada mu se stranke obrate sa željom da im se riješi spor, Rexlegis će naći arbitra koji će biti dovoljno kvalificiran da riješi njihov predmet.
Kako ćete naći dovoljno kvalificiranog arbitra? Na temelju preporuke? Na temelju nečijeg CV-a?
- To će uglavnom biti pravnici koji imaju iskustva u rješavanju određenog spora iz određenog prava. Nekog pravnika koji ima iskustva iz prekršajnog prava sigurno nećemo zvati da rješava problem iz trgovačkog prava. Već smo kontaktirali određeni broj pravnika koje imamo u svom portfelju i koje ćemo zvati ovisno o slučajevima - kaže mi.
Prvi slučaj još nisu zaprimili. No, to nije ni očekivao. Kako kaže, još nije ni počeo raditi kako treba.
- Ljudi me zovu i pitaju o čemu je riječ. Ne vjeruju da je moguće za 300 eura pokrenuti spor. Pitaju me mogu li se razvesti u nas, što je s podjelom bračne imovine. Onima koji se razvode brzina rješavanja je očito najvažnija - smije se Arvaj.
Imate li tu nadležnost?
- Za razvode nismo nadležni jer država sklapa brakove. Isto tako nismo nadležni nad djecom u razvodu. No, možemo arbitrirati u podjeli bračne imovine - kaže.
Kakva je procedura?
Prije svega stranke, ako žele arbitražu, moraju otkloniti nadležnost državnog suda.
Primjer Erin Brockovich
Arvaj objašnjava da je razlika između arbitraže i državnih sudova to što sudovi imaju monopol i oni su po sili zakona nadležni. Stoga je potrebno da tu nadležnost monopolista stranke odbace.
- Stranke moraju imati konsenzus da se to riješi arbitražom, mogu o tome sastaviti ugovor ili napisati na komadu papira. Moraju biti suglasni da žele arbitražu - kaže mi.
Može li neki primjer?
- Uzmimo ga iz popularne kulture. Znate slučaj Erin Brockovich. E to je suđenje riješeno na temelju arbitraže. Oboljelima je presuda trebala odmah, a ne da se po sudovima slučaj vuče godinama. S druge strane, kompanija nije željela da suđenje bude javno. Zato su se odlučili na arbitražu - kaže.
Dobro. A možete nam dati primjer iz hrvatske svakodnevice?
- Recimo ugovor o djelu, ako je u njemu arbitražna klauzula između naručitelja i izvođača radova. Ako se budu sporili o kvaliteti radova ili cijeni, oni se mogu obratiti nama, mi ćemo naći prikladnog suca koji će odlučiti o njihovu predmetu - kaže.
Formalnog oblika tužbe, ističe Arvaj, nema.
Tužba doduše mora sadržavati određena sastavnice: podatke o tužitelju, podatke o tuženiku, tužbeni zahtjev, činjenične tvrdnje na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, navode o dokazima, navode o arbitražnom sporazumu i dokaz o uplati troškova postupka, odnosno dokaz da je tuženik Rexlegisu uplatio 299 eura.
Tužba se predaje e-mailom.
Cijela priča odnosno daljni postupak arbitraže opisan je u pravilniku koji ima 11 točaka.
Nakon što je tužba poslana mailom, počinje arbitraža.
I to ovako.
Nema usmenih rasprava. Iskazi svjedoka i stranačkih vještaka daju se u obliku izjava pred javnim bilježnikom, te se prilažu uz tužbu odnosno odgovor na tužbu, u obliku preslika. Sve se sudištu šalje putem e-maila.
Nakon primitka tužbe, sudište Rexlegis određuje neovisnog i nepristranog arbitra pojedinca kojega stranke moraju prihvatiti. Imenovani arbitar dostavlja tužbu i njezine priloge na odgovor tuženiku, te obavještava tužitelja i tuženika o prihvaćanju dužnosti arbitra.
Tuženik je dužan odgovoriti na tužbu u roku od osam dana. Odgovor na tužbu, pogađate, predaje se elektroničkim putem na adresu arbitra.
U odgovoru na tužbu treba priložiti dokaze o činjenicama koje se iznose. I ti dokazi se predaju elektroničkom poštom. Naknadno podneseni dokazi se ne uvažavaju.
Takav odgovor tuženika arbitar dostavlja tužitelju i na taj odgovor tužitelj mora odgovoriti u roku osam dana. Sada opet tuženik može odgovoriti u roku osam dana, i nakon toga arbitar donosi odluku. Bez obzira na to je li neka stranka u roku podnijela odgovore.
Ako je koja od stranaka propustila u roku podnijeti odgovore, arbitar odlučuje na temelju dokaza kojima raspolaže.
Arbitar će zatim, u odluci kojom postupak završava, odrediti hoće li tuženik i u kojem omjeru naknaditi tužitelju trošak postupka. O toškovima postupka arbitar odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir ishod postupka.
- Za sva ostala pitanja postupka koja nisu uređena ovim pravilnikom primjenjuju se odredbe Zakona o arbitraži. Dakle nema formalnosti, nema papirologije, nema čekanja i sve je prilično jednostavno. U roku 30 dana mora se donijeti odluka. Naravno, o tome će odlučiti arbitar - kaže Arvaj.
Presuda, tvrdi Arvaj, ima iste pravne učinke kao i presuda državnog suda. Žalba postoji i arbitraža se može pobijati na državnom sudu, no ta žalba ne odgađa ovrhu.
- Razlika u odnosu na državne sudove je ta što je presuda arbitraže odmah pravomoćna i ne odgađa izvršenje, unatoč mogućnosti žalbe. Na državnim sudovima podnose se žalbe, iako sudionici u sporu i nemaju osnove za žalbe. No one prolaze i događa se to da se cijeli postupak prolongira i da traje godinama. Što naravno guši sudstvo - kaže Arvaj.
Sudnica u kući
Suđenje se praktički održava kod kuće.
- Bilo bi preskupo da u svakom gradu imamo fizički sudnicu. Zato i cijela priča ide putem elektroničke pošte. Stoga se može dogoditi da tužitelj bude iz Varaždina, tuženik iz Zagreba, a da arbitar bude iz Dubrovnika. Moguće je da su čuju putem Skypea. Cijelu smo priču, da tako kažem, ukrali iz Estonije gdje se sva komunikacija s državnom vlasti i pravosudnim tijelima odvije elektoničkim putem. I to želimo gurati jer svi praktički imamo e-mail. To smanjuje troškove, stranke se ne moraju maknuti iz svoga doma i sve što se događa sa slučajem bit će im dostupno na njihovu računalu - objašnjava.
Što je s odvjetnicima. I oni su prisutni na suđenju?
- U arbitraži, za razliku od parničnog postupka, nije nužno da stranke zastupaju odvjetnici. Može ih zastupati bilo tko. Svatko koga stranke smatraju da im mogu pomoći. I tu se štedi jer odvjetnike ne treba plaćati po tarifama - objašnjava Arvaj.
Na što se troši 300 eura koje tužitelj mora platiti?
- Na troškove arbitara uglavnom, ali i na poreze državi - odgovara.
Što kaže struka?
Za Josipa Kregara, bivšeg dekana Pravnog fakulteta, to je jedna neobična inicijativa za koju baš i nema pretjerano razumijevanje.
Osuđen na propast
- Osuđena je na propast. Arbitaraža u Hrvatskoj postoji već 30-ak godina i to ona pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Arbitar mora biti stručan, nepristran i etičan. U privatnom sudištu tko to može omogućiti i jamčiti strankama koje su u postupku? Znate, to me podjeća kao da netko otvori privatno kazalište, stavi na program Vagnera, no nema pozornicu, nema orkestar, nema ozvučenje, nema sjedalica - smatra Kregar.
Dodaje da nema naknadnog uvršetanja arbitraže u ugovoru, te da sumnja u kvalitetu sudstva u kojem se sve radi putem elektroničke mreže ili Skypea.
- To me podsjeća na Divlji zapad. Kao da netko osniva stomatološku polikliniku u kojoj se za nisku cijenu vade i popravljaju zubi, alatom autolimara - komentirao je Kregar.
I akademik Jakša Barbić, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i član Predsjedništva Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji iza sebe ima na stotine arbitraža kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, smatra da je Arvajev projekt jednostavno neprovediv.
- To je neozbiljan projekt. Ne znam tko će htjeti arbitrirati u nekom slučaju kada zna da se arbitraža mora riješiti u roku od 30 dana.
Pa, recimo može pitati vas?
- On svakako ima to pravo. On može agitirati za suce, no reći ću vam da naš sud pri HGK, koji ima stalni postav stručnjaka arbitara, godišnje riješi 100 slučajeva. Kako on onda očekuje da se slučajevi rješavaju za 30 dana? Kako da se odgovori na tužbu u roku 8 dana ako, recimo, tužba bude na nekoliko stotina stranica? Što ste rekli, arbitar sa svjedocima i vještacima razgovara putem Skypea?! Čini mi se jako neozbiljno - bio je jasan Barbić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....