‘Željeli smo stvoriti prostorni doživljaj koji bi nadopunio snagu fotografija Cropixovih autora‘

Postav izložbe "Zagreb - grad koji treba našu ljubav", a koja se može pogledati na Europskom trgu u Zagrebu i donosi radove trideset četvero Cropixovih fotografa, radila je Brigada. O svemu razgovaramo s Damjanom Geberom, osnivačem i kreativnim direktorom ove agencije.

Što vam je bila glavna tematska okosnica pri postavljanju izložbe o potresu na Europskom trgu?

- Kad smo inicijalno razgovarali o ideji organizacije izložbe Cropix fotografija nastalih netom nakon zagrebačkog potresa, odmah smo krenuli razmišljati o mogućnostima stvaranja prostornog doživljaja koji bi nadopunio snagu samih fotografija. Ideja postavljanja izložbe u javnom prostoru, i to u centru grada koji je najviše stradao, činila nam se kao jedina logična lokacija. Trenutak potresa koji je svatko proživio na svoj način ostavio je dubok trag u cijeloj zajednici. Osmišljavanjem koncepta postava izložbe tražili smo medij kojim na jednostavan način možemo oživjeti te emocije kako bismo se s njima pomirili i pokušali pohraniti sjećanja na taj traumatičan događaj.

Zašto skele?

- Skele su jedan od simbola Zagreba nakon potresa, svuda su oko nas i na žalost, čini se da će ostati još dugo na gradskim fasadama. Svojom jednostavnom konstrukcijom omogućile su nam iskorištavanje relativno malog prostora Europskog trga u više etaža te smo uspjeli pomoću njih sagraditi samostojeću konstrukciju koja je postala svojevrsni privremeni izlagački prostor unutar urbanog tkiva grada.

Damjan Geber

Sara B. Moritz/CROPIX

- Uspjeli smo. Osim skela, želja nam je bila dovesti još neke prepoznatljive elemente grada nakon potresa, a to su prije svega golemi kranovi koji su poput izvanzemaljaca mjesecima okupirali centar grada. Na jedan takav kran postavljen je naslovni poster izložbe koji se mogao vidjeti s veće udaljenosti, a sam je kran svojim gabaritima neprikladnim za proporcije trga, ispunio velik dio prostora. Ulazni prostor u instalaciju izložbe definiran je originalnim dimnjacima koje su vatrogasci uklonili s krovova te su oni u svom ruševnom stanju jednostavno spušteni na pod, baš kao što su gotovo sve donjogradske ulice bile tjednima prepune skinutih dimnjaka. Njih smo tada vidjeli kao spomenike ranjenom gradu i već prvih dana nakon potresa mi je pala ideja da bi oni trebali biti iskorišteni kao simbolički spomenik tom traumatičnom trenutku.

Kako ste doživjeli fotografije koje se izlažu?

- Te fotografije su toliko jake da su me odmah vratile u trenutke neizvjesnosti u prvim minutama nakon potresa. Gotovo sve sam ih prepoznao jer su mi se tada usjekle duboko u svijest, a svaka od njih vratila me u određeni trenutak koji je djelomično već počeo blijediti. Zaista mi je drago što smo sudjelovali u ovoj izložbi i upravo te emocije koje su Cropixovi fotografi, izlažući se stvarnim opasnostima, zabilježili svojim aparatima, pokušali na odgovarajući način prenijeti građanima.

Kolika je razlika kad se izložba održava vani, odnosno, u galerijskom prostoru?

- Od samog početka smo svi vidjeli ovu izložbu u javnom prostoru, upravo tamo gdje su nastali i motivi samih fotografija. Ovo je izložba koja je posvećena svima koji su proživjeli taj trenutak i jedino logično mjesto za njezino postavljanje bilo je upravo u javnom prostoru, čime smo je doveli k njima. Postavljanjem unutar galerijskog prostora svakako bismo mogli jednostavnije kontrolirati važne elemente za izlaganje svakog umjetničkog djela, rasvjetu, materijale, kretanje posjetitelja i slično, a vjerojatno bi i dojam cijelog projekta bio drukčije valoriziran. Međutim, osim umjetničke vrijednosti, sadržaj i koncept imaju i onu drugu, emotivnu vrijednost, koja je zajednička i samim autorima, ali i njihovim motivima... Gradu i građanima Zagreba.

Kako ste vi osobno doživjeli potres?

- Možda će zvučati pretenciozno, ali moram priznati da sam ostao puno prisebniji od očekivanog. Proživio sam nekoliko potresa u životu, a jedan zagrebački iz kraja osamdesetih me se posebno dojmio te sam nakon njega redovito proučavao procedure u slučaju potresa, za svaki slučaj. Upravo iz tog razloga uspio sam ostati smiren, smiriti ukućane, uzeti najvažnije stvari, vodu i deke te se spustiti na ulicu i odmah provjeriti jesu li i drugi dragi ljudi dobro. Međutim, nakon te racionalne reakcije i sudjelovanja u arhitektonskoj analizi potresom oštećenih stanova, s vremenskim odmakom, sustigla me emotivna trauma koju, moram priznati, nosim i sad.

Na čemu sljedećem radite?

- Trenutačno radimo na nekoliko zanimljivih projekata u Brigadi, djelomično se radi o novim prostornim konceptima za uredske i trgovačke prostore, ali razvijamo i nekoliko javnih projekata. Jedan od najzahtjevnijih, a ujedno i najzanimljivijih je velika izložba posvećena profesoru Baltazaru u sklopu Rijeka EPK 2020. te manja izložba u povodu obilježavanja partnerske suradnje između Kraljevine Norveške i Republike Hrvatske. Također ovih dana završavamo humanitarni projekt u suradnji s Podravkom, a riječ je o dizajnu i opremanju zajedničkih prostorija za djecu na pedijatrijskom odjelu Opće bolnice u Koprivnici.