Čim se zatreslo, izletio sam iz kade, nabio kacigu i krenuo u Đorđićevu. Plakao sam i snimao

Fotograf Cropixa Damjan Tadić u Đorđićevu je ulicu došao brzo, nekoliko minuta nakon potresa u 6.24 ujutro. Kratko prije toga bio je u svojem stanu na Trešnjevci. U taj se kvart iz centra grada preselio prije mjesec dana. To se jutro ranije probudio i kada je potres zatresao, bio je u kupaonici.

“Ranoranilac sam pa me potres nije zatekao u krevetu. Nazvao me prijatelj koji živi u Đorđićevoj ulici i rekao mi što se zbiva u centru grada, opisao mi je koliko je tamo dramatično. Nakon njegova poziva izjurio sam, doslovce, mokre kose i sjeo na bicikl. Imao sam kacigu u ormaru, još iz rata, i stavio sam je za svaki slučaj na glavu. To je kaciga koja datira u 1953. godinu, još iz doba američkokorejskog rata”.

Šok za sve

Damjan Tadić, iskusni fotoreporter, snimio je mnogo upečatljivih prizora tijekom svoje dugogodišnje karijere. Ovi, snimljeni neposredno nakon potresa, najviše su ga se dojmili. Jedna od najupečatljivijih je fotografija gospođe u invalidskim kolicima koju voze, pognula je glavu pod kapuljačom, u naručju joj je francuski buldog, jednako uplašen kao i ona. U pozadini su automobili koji su uništeni pod ciglama s okolnih fasada. Vidi se, djelomice, i ostatak zida. Po muralu na zidu, onome što je ostalo nakon njega, može se prepoznati da je to Đorđićeva ulica.

Veliki mural školjke naslikao je svojedobno poznati ulični umjetnik Lonac u sklopu jednog festivala. Kako to obično biva, kada je najpotrebnije, tehnika zakaže. “Morao sam fotoaparat ručno oštriti, na starinski način. Snimao sam jedan prizor i pedesetak puta kako bih ulovio jednu oštru fotografiju”, priča Tadić. Emocija nije nedostajalo: “Kada sam ugledao prizor koji je bio preda mnom, kako gospodin gura gospođu u invalidskim kolicima, doslovce su mi zasuzile oči. Plakao sam i snimao. Svi ti prizori, bio je to šok za sve nas”.

Adrenalinski udar

Đorđićevu ulicu, u kojoj je snimio ovaj prizor, i njih još nekoliko, dobro poznaje, to je ulica njegova djetinjstva. “Tu sam prepoznao mnoge svoje nekadašnje susjede, ježio sam se od svega. Zapravo se ne mogu sjetiti da sam ikada doživio takav adrenalin kao na dan potresa dok sam obilazio grad i snimao. Samo mjesec dana prije odselio sam se iz Draškovićeve ulice i kako sam saznao, na mjestu gdje sam prije spavao pala je greda.”

Nakon Đorđićeve ulice otišao je dalje snimati grad. “Krenuo sam prema katedrali. Prošao sam pokraj pošte u Jurišićevoj gdje sam snimio gotovo apokaliptični prizor. U istoj sam ulici snimio i Bad Blue Boyse kako pomažu počistiti grad. Ma, tisuću sam emocija proživio taj dan”, dodaje Tadić. Fotografija Damjana Tadića moći će se pogledati od četvrtka 10. rujna na Europskom trgu, na izložbi “Zagreb - grad koji treba našu ljubav”, a koju organiziraju Jutarnji list i Cropix

Digitalni katalog izložbe pogledajte OVDJE