POTRES U VRHU VLASTI Zbog sukoba Dačić - Vučić Srbija pred totalnom katastrofom

Nakon ovogodišnjih ožujskih izvanrednih parlamentarnih izbora, koje je tjerao i do duvara istjerao, prvi potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić, ambiciozni vođa vladajuće partije Srpske napredne stranke (SNS), eda bi s premijerskoga sedla elegantno sklonio jednako vlasti žednoga premijera Ivicu Dačića, čelnika Socijalističke partije Srbije (SPS), i u tome uspio, obojica su potom, uz bubnjeve i trube, nasilu nasmijani i zagrljeni, ušli u novi brak.

Dašto, ne stoga što se vole nego iz računa, pa su tako, nalik Putinu i Medvedevu u Rusiji, zamijenili fotelje. Zato što nije, kao što je pompezno najavljivao, skupio posvemašnu većinu od najmanje 176 mjesta u Skupštini Srbije, u kojoj sjedi 250 poslanika, nego samo 156,Vučić je nevoljko pao u naručje Dačiću, pa mu je, povrh dopredsjedničke lisnice, predao i svoju drugu dužnost - šefa diplomacije.

Dotadašnji čovjek broj 1 u vladi (Dačić) je, iz tinjajuće bojazni da se dotadašnji čovjek broj 2 ((Vučić), za ljubav moći, ne pomiri i sklopi nemogući savez s nekim od stranačkih vrhovnika s kojim se mrko gleda preko puščanoga oroza - to su: Dragan Đilas iz Demokratske stranke (DS) i Boris Tadić iz Nove demokratske stranke (NDS) - pristao je na rotaciju po narodnoj: Tko bi gore sad je dolje. Ili: Bolje išta nego ništa! A oprezni dotadašnji broj 1 je, da prebrine brigu, dotadašnjem broju 2 ustupio i svoj sporedni posao ministra policije. Već spomenuti narod bi još dodao: I vuci siti i sve koze na broju. Ili: sjaši Murta da uzjaši Kurta.

Izgubio glasače

Kako bismo hrvatskome čitatelju - koji brine svoje domaće brige i tek jednim okom napol prati rastave i ponovne sastave u istočnome susjedstvu - pomogli da razmrsi ovaj dozlaboga zapetljani Gordijski čvor i izađe iz tamnoga tunela, valja nam pokazati kako su u Srbiji politički podijelili karte.

Rekli smo da Vučićeva SNS ima daleko najviše poslanika - 156. Za njime je Dačićeva SPS sa 44. Onda slijede Đilasova DS sa 20 i Tadićeva NDS sa 18. Brojku sa 12 mandata, zaokružuju predstavnici manjina, u ovome slučaju vojvođanski Mađari, sandžački Bošnjaci i preševski Albanci, dok Hrvati i Romi više nisu u igri kao što su bili netom prije posljednjih izbora.

Tako su, ne skupivši čak ni minimalnih pet postotaka glasova, s palcem dolje, nakon 14 godina življenja na državnoj sisi, bile okrutno pometene i bačene u zapećak dotle utjecajne partije: Demokratska stranka Srbije (DSS) s čelnikom Vojislavom Koštunicom, negdašnjim prvim srpskim predsjednikom nakon pada diktatora Slobodana Miloševića 2000. godine; Ujedinjeni regioni Srbije (URS) s Mlađanom Dinkićem, rockerom, ministrom financija koji je neprikosnoveno držao ključ državne blagajne; i napokon Liberalno demokratska stranka (LDS) s Čedom Jovanovićem, miljenikom Europske zajednice i SAD-a, koji je izgubio mnoštvo glasača jer se prvi od svih glasno oglasio kako je neminovnost da Srbija mora priznati Kosovo, kao uvjet da krene s pristupnim pregovorima o ulasku u moćne saveze: NATO paktom i Europskom zajednicom (EZ).

Na njihaljci između Europe i Rusije

Badava Čeda sada papagajski ponavlja omiljelu mu poštapalicu: - Što sam vam govorio... - nakon što su Vučić i Dačić, na pritisak Zapada, jer je to bio prvi uvjet za početak pregovora o stalnome članstvu Srbije u EZ, u niz navrata pružili desnice kosovarskome premijeru Hašimu Tačiju, i sjedali s njime za isti stol; i dok je predsjednik Republike Tomislav Nikolić izmijenio zaslađene osmijehe s predsjednicom Kosova gospođom Atifete Jahjagom, time de facto priznali državu iako to još nisu učinili de iure.

Srpski narod - koji je u golemoj većini nepokolebljivo protivan što im je Kosovo, umjesto da ostane južna srpska pokrajina, postalo južna susjedna država, priznata od više od stotinu zemalja, lako će se spomenuti da je trojac Nikolić - Vučić - Dačić svojedobno iznudio u Skupštini izmjenu u Ustavu po kojoj nitko od vrhovnika u Srbiji nikada ne smije priznati neovisnost Kosova, da su Hašima Tačija gadili na sva usta kao ratnoga zločinaa, da se Tomislav Nikolić posprdno izrugivao kako ne umije izgovoriti ime predsjednice Atifete Jahjage - sve se krotkije miri s postojećim stanjem.

Kosovo u sklopu srpskih granica ispisuju još jedino u televizijskim izvješćima o vremenu ("Najtopliji od gradova u Srbiji je Priština... " ili tome slično).

Dvojac Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, u ulogama vodećih zagovornika i pregovarača o srpskome primanju u EZ, a koje će se, u najpovoljnijem slučaju, dogoditi 2020. već se dugo peku na vatri, u raskoraku s dva jaka tabora kojima se umiljuju. To su Europska zajednica i SAD na zapadnoj i Rusije na istočnoj strani zemljovida.

Obojica, u svakoj prigodi, ističu da im je podjednako stalo da, za dobrobit budućih pokoljenja, poslije Hrvatske uđu u europsku obitelj kao njena 29. članica, ali jednako naglašavaju kako se ni pod koju cijenu ne žele odreći stoljetnoga saveza s Rusijom.

Nakon izbijanja rata u Ukrajini, kad su proruski pobunjenici, uz mnoštvo obostranih žrtava i razaranja, zavladali dobranim dijelom njezina suverenoga teritorija, pošto je Rusija pripojila Krim i u njemu uvela svoj poredak, zamijenila ukrajinsku grivnju ruskom rubljom, i napose kad su iz Bruxellesa poručili Beogradu da se priključi njihovim sankcijama protivu Moskve, tako da ništa ne izvoze i uvoze - srpskim državnicima je sve teže u nastojanjima da se ne zamjere ni jednima, ni drugima.

Kao na njihaljci, čas gore, a čas dolje, uvjeravaju domaći i strani svijet, da žele u Europu, ali da zbog sve težega gospodarskog stanja i ne pomišljaju o zamrzavanju trgovačkim veza s majkom Rusijom.

.....

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg.