Grunulo je točno u ponoć i tri minute. Ljiljana je brzo prišla k prozoru jer je u prvi tren pomislila da je nešto eksplodiralo na Perjavici. Tako joj je barem zazvučalo. Pomislila je na supruga Vojislava koji je tridesetak minuta ranije izašao iz stana kako bi se našao s nekim prijateljima koji su ga trebali odvesti u Austriju po opremu za paragliding. Nije joj se javljao. Pomislila je: “Pa dobro, valjda je već krenuo za Austriju pa ne čuje telefon”. No, nije imala mira. Nazvala je ponovno za nekoliko minuta. Mobitel je bio nedostupan.
Dvadeset do trideset minuta poslije na vrata su joj pozvonili policajci i rekli da joj je suprug stradao u eksploziji na autobusnoj stanici na Stenjevcu.
- Rekli su mi: ‘Suprug vam je ranjen, ali nije teško. Bit će sve u redu. Ostavit ćemo s vama policajce kako ne biste imali problema... Znate, on je žrtva i svjedok pa se bojimo da se vama ne bi što dogodilo’. Do jutra, svaka dva do tri sata, izmjenjivala su se po dva policajca. ‘Pitala sam ih što se događa, a oni su mi odgovarali da ništa ne znaju i da imaju uputu od nadređenih da sjede sa mnom u stanu - kaže nam Ljiljana, supruga Vojislava Blaževića koji je osumnjičen za postavljanje eksplozivnih naprava na pruzi u Podsusedu i autobusnoj stanici u Stenjevcu.
Sjedimo s njom, Vojinom sestrom Bojanom i stricem Antom u jednom kafiću na Martinovki. Ljiljana se liječi od karcinoma, imala je dvije operacije u prosincu i još je uvijek na bolovanju. Teško proživljava sve ovo što se događa s njezinim suprugom koji već 50 dana štrajka glađu u zatvorskoj bolnici, pokušavajući dokazati da je nevin. Dok nam prepričava što se sve događalo od trenutka kad je njezin suprug s autobusne stanice ranjen odvezen u bolnicu, svako malo zaplače.
Žrtva i osumnjičeni
- Tresla sam se i molila te policajce da me puste u bolnicu da ga vidim. Nisu mi dali. Rekli su mi da mogu otići tek ujutro. Međutim, ujutro dolaze novi policajci, inspektori, njih 15, i govore mi: ‘Suprug je u boljem stanju, ali, znate, mi imamo naloge za pretrage i moramo to hitno obaviti, takva je procedura’.
Samo su govorili da je moj suprug žrtva i svjedok i čim se završe pretrage, onda mogu u bolnicu. I to njihovo ‘čim završe pretrage i obavijesni razgovor sa mnom’ trajalo je do nedjelje u 18 sati, a oko 18.15 sati su objavili da je službeno osumnjičen za te eksplozije. Nisu me ni onda pustili da ga posjetim. Vidjela sam ga samo iz bolničkog hodnika u ponedjeljak kad su mi dopustili da mu donesem odjeću da ga mogu odvesti na sud, a i tada sam ga samo vidjela kako leži u krevetu nesvjestan moje prisutnosti - plačući nam priča Ljiljana.
- Tijekom svih tih pretraga oni jednostavno ništa nisu pronalazili i nisu pronalazili i nisu pronalazili. I uzimali su bezvezarije kao što je alat: 50-ak kliješta, odvijača i drugih potpuno nebitnih predmeta. Pas je svaki put ušao u prostor pretrage i izašao. Prema mojem saznanju, pas koji nađe eksploziv stoji na jednome mjestu i ne mrda se - kaže Ljiljana. - I priča o fitiljima je neistina! Nikakve fitilje nigdje nisu našli. Samo radi primjera kakve su dokaze skupljali, mogu vam navesti da su uzeli papirić na kojemu piše: ‘Vrag nosi Pradu’, ‘Obračun kod O.K. korala’, ‘Ubij sve i vrati se sam’ itd. Skupa s dvoje prijatelja smo koju večer prije igrali pantomime, i to je bio papirić s popisom filmova koje smo pogađali! Zadnji navedeni ih je potpuno zainteresirao te je tako i taj papirić postao dokaz. Kakav dokaz?!
Pretres stana
Tri dana bila sam u šoku. Pustila sam ih u svoj dom, ušli su u moj život i napravili od mog muža budalu koju su iskoristili. Zato što je dobar, zato što je čovjek, zato što se ne zna boriti protiv te mašinerije - uznemireno nam je govorila Ljiljana.
Sada se pita jesu li tragovi eksploziva, za koje se govori da su ključan dokaz protiv Voje, doista pravi. Naime, policija je navela da su tragove vojnog eksploziva TNT pronašli na njegovu vozilu i u paragliding klubu.
- Moj auto su pregledavali na licu mjesta s golemim osvjetljenjem sve do ponoći, na očigled zainteresiranih susjeda, a njegov su auto, pak, natovarili na vučno vozilo, odvezli u svoje dvorište i tamo vršili pretragu. Pitam se zašto ga nisu pregledavali na licu mjesta gdje su ga zatekli, kao što su pregledavali moj. Pitam se što su to oni našli jer da su tako sigurni, nisu li ta vještačenja trebala već biti gotova u trenutku podnošenja prijave Državnom odvjetništvu?! Možda čekaju da čovjek umre, a onda lijepo obustave postupak!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....