EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST SLOVENSKOG KRALJA BANKROTA

Poduzetnici, rastrošnici, dužnici bankama, sve sam ih pratio u osobnom stečaju. Vratili su dio duga, ostalo je otpisano. I danas su sretni ljudi

 Tomislav Krišto/CROPIX

Stidljiva najava iz Ministarstva pravosuđa da će Hrvatska napokon uvesti institut osobnog bankrota mogla bi biti slamka spasa za tisuće prezauduženih građana - njih najmanje 10 tisuća prema optimističnim procjenama pa sve do 40 tisuća prema onih pesimističnijim - baš kao što je to bila za više od 4300 Slovenaca koji su ušli u osobni stečaj.

Naši zapadni susjedi uveli su ga još u listopadu 2008. godine i dosad se oko 1200 Slovenaca već potpuno očistilo od dugova . U prosjeku, svaki od njih dugovao je 110 tisuća eura, premda je bilo dramatično različitih slučajeva: od nekoliko stotina do nekoliko milijuna eura. Za Hrvatsku su ti podaci osobito važni, jer premda su uzor za zakon nadležni tražili u modelima brojnih zemalja koje u svojoj pravnoj praksi imaju osobni stečaj, vrlo se rano iskristaliziralo da će najviše toga biti preuzeto od Slovenije.

Zaduženi Slovenci

Osim što je osobni stečaj donio olakšanje prezaduženim Slovencima, otvorio je i neke nove ekonomske mogućnosti. Prije svega, značio je dodatni posao za 99 ovlaštenih stečajnih upravitelja koji svakog bankrotiranog Slovenca prate kroz taj postupak i preko zasebnog računa upravljaju njegovih financijama dok god je u stečaju. Takvih bi, nagađa se, u Hrvatskoj trebalo biti između 300 i 500. Zakon je, međutim, omogućio i stvaranje popratne industrije: svoju priliku tu je vidio Frenki Gorenec, koji se do 2008. godine bavio konzlutacijama u nekretninskom poslu, ali budući da je građevina u Sloveniji skoro pa mrtva, preorijentirao se na davanje savjeta vezanih uz osobni bankrot.

Za svojih stotinjak klijenata, koliko ih je dosad imao, Gorenec je nešto kao stečajna siva eminencija: priprema svu dokumentaciju, daje savjete o tome kako se treba ponašati i koje zamke izbjeći i rade sve što je moguće kako bi bankroter prošao što bolje. Naravno, u okvirima zakona.

Kao osoba dobro upućena u funkcioniranje slovenskoga stečajnog zakona, Gorenec ima jednu veliku zamjerku: trajanje pokusnog roka. Naime, kada pristupi sudu sa zahtjevom za bankrot, svaki Slovenac dobiva rok u kojemu će ga stečajni upravitelj nadgledati i nakon kojega će ostatak dugova, ako ih ostane nepodmirenih, biti otpisan. Taj rok može biti između dvije i pet godina, što ovisi o brojnim faktorima poput dobi, visine dugova, mogućnosti otplate, vrijednosti imovine i slično. Gorenec misli da je taj rok predug.

Skratiti rok

"Ti si u tom periodu potpuno blokiran i ne možeš ništa. A nažalost, realnost je takva da ako nemaš para sada nećeš imati ni za pet godina. Ja mislim da bi rok trebao biti od jedne do tri godine. Za starije ljude jedna godina, za mlađe tri i gotovo", poručuje Gorenec.

Primijetio je još nešto: velika većina osoba koje zatraže pokretanje bankrota ne samo da nema novca za podmirenje dugova, nego nema dovoljno sredstava niti za plaćanje predujma. Naime, osobni stečaj ne može se dobiti besplatno: početni trošak je 2332 eura, u što ulazi naknada od 1700 eura za stečajnog upravitelja i 500-tinjak na ime sudskih troškova, dok odvjetnički i drugi popratni troškovi mogu narasti do dodatnih 2000 eura. Onima koji to nisu mogli platiti - a takvih je veliki broj - sudovi su omogućavali besplatnu pravnu pomoć, ali nedavno je budžet za to drastično srezan.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 03:05