PIŠE SLAVENKA DRAKULIĆ Život je postao gotovo nezamisliv bez tog komadića plastike

Bankovne i kreditne kartice su nas preplavile. Život je postao gotovo nezamisliv bez tog komadića plastike - pogotovo u Hrvatskoj gdje se čovjek zadužuje na jednu da bi otplatio minus na drugoj. No ovdje nije riječ o dugovima i načinima da se oni podmire. Strani mediji su se ponovo raspisali kako će Švedska postati prva cashless zemlja - što bi se moglo prevesti kao zemlja bez novaca, točnije bez gotovine. Ne u smislu spomenutog siromaštva, već upotrebe novčanica i kovanica. Doduše, o tome se priča već par godina a ipak je gotovina i dalje u opticaju, iako sve manje. I Danska je već daleko odmakla u tome.

Budući da živim i u Švedskoj, pokušala sam se prisjetiti kada zapravo koristim gotovinu? Račune plaćam trajnim nalogom u banci ili elektronski. Avionsku kartu preko interneta plaćam kreditnom karticom. Autobus s aerodroma do grada bankovnom karticom, dok se gradski prijevoz ili podzemna željeznica plaćaju posebnom pretplatničkom karticom koju također kupujem bankovnom karticom u automatu. Doduše, gradski promet koji u cjelini prometuje bez gotovine zadaje problem turistima jer ne mogu ući u bus i kupiti kartu, na primjer. Ali i taksi se normalno plaća karticom, bankovnom ili kreditnom. Slijedi samoposluga, knjižara, ljekarna, parfumerija ili novinski kiosk, a karticom plaćam čak i na tržnici. Naravno i u restoranima i kafićima - neki čak imaju istaknuto upozorenje da ne primaju novac! Isto važi i za muzeje i kina. Iznos odnosno cijena ne igraju nikakvu ulogu. Kovanice ustvari trebate samo za poneki javni WC - a vidjela sam i one koji se plaćaju telefonom - i za kolica u dućanu. Male filijale banaka se zatvaraju, a u mome kvartu maknuli su već dva bankomata - građanima ne trebaju.

Gotovina vam ne treba, četiri od pet plaćanja u trgovinama obavlja se karticom. Zgodna je na putovanjima. I dok ste prije razmišljali koliko novca ponijeti i u kojoj valuti ili što ako se nađete u neočekivanoj situaciji - i taj bi problem trebala riješiti vaša kartica ako u zemlji koju posjećujete ima dovoljno infrakstrukture koja omogućuje takve elektronske transakcije.

Uz to je praktična za nositi, lopovi od nje nemaju koristi, a stručnjaci su izračunali da su socijalno ekonomski troškovi poslovanja novčanicama skuplji. Još nešto: kartica nije prljava poput novčanica. Higijenu pobornici zamjene ističu kao ozbiljan argument. Dok mi, kad spomenete prljavi novac, prvo pomislimo na korupciju!

U velike javne zagovornike plastičnog novca spada i član svjetski popularne bivše muzičke grupe ABBA - Björn Ulvaeus, kompozitor pjesme “Money, money, money…” Muzej ABBA već godinama funkcionira bez gotovine a nakon što mu je orobljen sin, on je postao uvjereni kartičar. I Bill Gates se jako zalaže za ovu vrstu novčanog prometa. OK, obojica nemaju problema s novcem. No bez obzira na ove super-bogate pobornike, istina je da se kartice koriste sve više. A još prije manje od 20-ak godina neki su znanstvenici društvo bez novca zvali “tehnološkom utopijom”.

Ipak, istraživanje je pokazalo da dvije trećine Šveđana misle kako je nositi gotovinu sa sobom ljudsko pravo! Vjerojatno su to stariji ljudi, jer kartično poslovanje upravo njima zadaje najviše problema. Stariji su skloni zametnuti ih ili izgubiti a naročito zaboravljaju PIN. Mora da su 1661. godine, kada je u Švedskoj prvi puta u Evropi - gle paradoksa! - uveden papirni novac umjesto kovanica od zlata, srebra i bakra, stariji također bili zbunjeni promjenom. Sigurno su prevrtali banknote u rukama i pitali se kako komad papira može zamijeniti solidno zlato? Jer tadašnjim je starcima zlato imalo istu simboličnu vrijednost koju sadašnjoj generaciji starijih imaju papirnate banknote. Sada bi umjesto njih trebali koristiti komadić plastike...

Prevladavanje kartice nad gotovinom najviše veseli poreznu upravu, a to je ujedno i najozbiljniji argument u prilog ovog načina plaćanja. Jer svaka transakcija karticom ostavlja za sobom trag koji je lako kontrolirati. Naime porezna uprava gubi godišnje 65 milijardi kruna zbog prometa na crnom tržištu. Kontrola toka novca preko kartičnog poslovanja je naravno puno bolja - ali i kontrola osoba. No u društvu povjerenja u državu, građani nisu paranoični i ne boje se toliko invazije privatnosti iako se tako mogu saznati svi podaci. U borbi protiv kriminala, droge, šverca, kartice bi mogle odigrati ogromnu ulogu, kažu. A problem krađe? Pa i lopovi se osuvremenjuju i kradu novac s - računa. Elektronski, naravno - ova vrsta prevara je u porastu.

Jedan od najjačih argumenata protiv potpunog prelaska na bezgotovinsko društvo je da bi na taj način banke zadobile previše moći, kao da je već nemaju. No kod nas se treba više bojati “Dubrovačkog poučka”. Kad je nedavno puknuo jedan od dva optička kabla za elektroničko poslovanje, sve su transakcije bile obustavljene cijeli dan. Zbog toga je nama još, dok se ne izgradi infrakstruktura, bliža pošta u Beču, gdje na šalteru piše: Primamo samo gotovinu!