ŽENA IZA VOJNE PARADE

PETRA RADIN, KĆI FURIJA RADINA I REDATELJICA MIMOHODA 'Dala sam ženski potpis onome što se smatra muškim događajem'

Na umjetničkom dijelu mimohoda, koji je trajao 20 minuta, naporno smo radili puna dva mjeseca, otkriva osnivačica zagrebačke Tvornice lutaka i kći zastupnika Furija Radina
 Boris Kovacev, Nikola Vilić/CROPIX

Od kupusa do mimohoda, kaže redateljica Petra Radin, prošla je puno stepenica.

Pritom se referira na svoju prvu glumačku ulogu u Malom lutkarskom kazalištu Let kada joj je, kao 14-godišnjoj djevojci, zadatak bio podići kupus u zrak. Cijelo je vrijeme čekala taj trenutak, bila je uzbuđena zbog svoje prve predstave, a onda je nekako, umjesto glavice kupusa, podigla - kupinu.

Od prve uloge prošle su 24 godine, a ovih mjeseci Radin je bila zadužena za osmišljavanje kulturno-umjetničkog dijela događaja koji su pratile stotine tisuća ljudi.

Naime, umjetničku voditeljicu Tvornice lutaka, koja surađuje i s drugim kazalištima, nazvali su iz Ministarstva kulture i pitali želi li režirati kulturno-umjetnički dio mimohoda. Bila je to zasigurno ponuda koja se ne može odbiti.

Osmišljavanje programa, u koje je uloženo puno truda, trajalo je dva mjeseca.

- Sam mimohod je očito bio uspješniji od očekivanog, mnogi su ostali impresionirani, i to osobito ljudskim faktorom. Kad je, pak, riječ o umjetničkom dijelu programa i konceptualnom okviru mimohoda, zadovoljna sam kako smo realizirali projekt. Uloženo je puno truda i vremena, angažirani su vrhunski profesionalci, a suradnja s vojskom bila je na najvišoj razini - kaže Radin.

Poruke ljubavi

Umjetničkim programom, koji je trajao 20 minuta, priča Petra Radin, glavni cilj bio je prenijeti poruke zajedništva, ljubavi, ponosa i mira. Kreativni tim koji je okupila činili su Ante Gelo, Saša Miočić, Ivana Husar Mlinac i Martina Tomčić. U kreiranju programa sudjelovali su i producentica Lidija Samardžija te djelatnici HRT-a na čelu s Marijom Nemčić i Dankom Volarićem.

- Razmišljali smo o svakom detalju jer je bilo zahtjevno sve poruke pretočiti u dvadesetak minuta integriranog programa, iako smo sudjelovali i u osmišljavanju koncepta saxmog otvaranja i zatvaranja mimohoda. Vjerujem da smo u tome uspjeli i vizualnim identitetom, s posebnim naglaskom na kostimografiju i scenu ( Đurđica Vorkapić - Hippy Garden kao kostimografkinja i Dragutin Broz koji potpisuje scenografiju). No, glazbu i stihove prepustili smo vrhunskim mlađim generacijama - priča Radin.

Pjevačica Nina Kraljić, čiji je otac bio jedan od zapovjednika Oluje, izvela je “Domovini i ljubavi” Ivana Zajca, a zbor “Josip Kaplan” “Bašćansku ploču” Dušana Prašelja. Obradu međimurske narodne pjesme “Zvira voda” zajedno su odsvirali pijanisti i skladatelji Matija Dedić i Matej Meštrović, dok su operne pjevačice Martina Tomčić i Sandra Bagarić s klapom Sv. Juraj izvele “Dalmatino povišću pritrujena”. Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac i Đani Stipaničev izveli su “To je tvoja zemlja”, a Slavonske kraljice odradile su ritual koji se inače izvodi na blagdan Duhova.

Ipak, najveće iznenađenje programa predstavlja 13-godišnja Mia Negovetić čija se izvedba himne ubrzo proširila društvenim mrežama i postala hit.

Suglasnost roditelja

- Djevojčica i klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj bili su izbor ne samo zbog iznimnih vokalnih sposobnosti i talenta, nego i zbog poruke - mi smo tu za budućnost. Za nas je ta budućnost bila upravo Mia Negovetić koja je na neki način učinila i više nego što smo se nadali, ujedinila je Hrvatsku - rekla je Petra Radin.

Nju je upoznala na ovogodišnjem Festivalu neovisnih kazališta i već pri prvom susretu oduševila je glasom i razigranošću. Nije prošlo puno otkad se saznalo da će upravo ona pjevati himnu do reagiranja nekih medija na njen nastup. Naime, raspravljalo se o tome je li on izraz nepoštivanja prava djeteta.

- Naravno, suglasnost za njezino sudjelovanje u programu zatražena je prethodno od njezinih roditelja, kao i mišljenje od pravobraniteljice za djecu. I sama mala Mia je rekla kako je sretna što je imala priliku pjevati pjesmu koja je posvećena svima. Čim sam počela razmišljati o ciljevima i porukama programa mimohoda, bilo je jasno da himna pripada njoj i klapi Sv. Juraj - objašnjava redateljica.

Petra Radin već godinama radi s djecom i režira dječje predstave. Kako kaže, ponuda Ministarstva kulture da režira kulturno-umjetnički program vojnog mimohoda iznenadio je mnoge, ali i nju samu. Najveći joj je izazov bio okupiti tim koji će imati hrabrosti raditi na tom projektu čiju su vrijednost prepoznali.

- Možda su me predložili zato što iza mene stoji posve druga priča, između ostalog i rad s djecom i ranjivim skupinama. Nisam sigurna jesam li u početku bila svjesna veličine ovog projekta, ali vjerovala sam da mogu dati svoj ženski potpis na nešto što se tradicionalno smatra muškom pričom. Bila je to velika odgovornost, a nikako ne teret - naglašava redateljica Radin.

Upitali smo je po čemu se razlikuje režiranje dječje predstave s lutkama od osmišljavanja kulturno-umjetničkog programa vojnog mimohoda u sklopu kojeg su paradirali tenkovi i letjeli MiG-ovi.

Artikuliranje poruke

- Svakom projektu pristupam isto, bilo da je riječ o predstavi za djecu, zahtjevnim predstavama u Kazalištu slijepih i slabovidnih Novi život ili projektima i predstavama za odrasle. Uvijek je važno artikulirati poruku i učiniti je prepoznatljivom. A u projektu mimohoda je to bilo zahtjevnije jer je mimohod snažna poruka sam po sebi - rekla je Petra Radin.

Iako se javnost već pri samoj najavi vojnog mimohoda podijelila na one koji tu ideju podržavaju i one koji su protiv, redateljica smatra da su ga mnogi gledatelji doživjeli kao zajedništvo koje je itekako potrebno. Kako kaže, sve što je zamišljeno, realizirano je.

Dva mjeseca imali su svakodnevne probe i sastanke u kojima je vojska odradila logistički dio. Ministarstvo obrane, na čelu s Antom Kotromanovićem, prihvatilo je predloženi program, a prilikom njegova osmišljavanja imala je autonomnost u predlaganju elemenata i svih izvođača i suradnika.

Sve je, zapravo, dobro ispalo, iako je, kaže, svaki detalj imao nekoliko prepreka u realizaciji.

- Možda su najimpresivniji bili ne samo letači i mornari, nego more ljudi koji su došli vidjeti mimohod usred kolovoza. I koji su s radošću i zagrljajima dočekali kadete koji su ih prišli pozdraviti. To je vojska koja ne ratuje, nego štiti, to je domoljublje koje nikoga ne isključuje. Bila je to tri kilometra duga kolona onih koji su zaslužni za našu slobodu, mimohod mira i ljubavi, ali koji je pokazao spremnost i sposobnost da zaštiti mir. Vrlo je teško raditi projekt koji je toliko nabijen emocijama i budi emocije - napominje redateljica.

Petra Radin kći je nezavisnog saborskog zastupnika Furija Radina. Kazalištem se, kao glumica, producentica, redateljica i lutkarica, bavi od 1995. godine.

Tijekom karijere režirala je 50-ak predstava i 20-ak događanja, među kojima se ističu otvaranje Dječjeg festivala u Šibeniku, Dani Nikole Tesle te deseta godišnjica Noći muzeja.

Jedna je od osnivačica Tvornice lutaka koja je krenula s radom 2005. godine. Riječ je o umjetničkoj organizaciji i priznatom kreativnom okupljalištu djece.

Poruke koje se javljaju u dječjim predstavama najčešće su one o ljubavi, zajedništvu, ali i znanju, učenju i zaštiti prirode.

Kazalište organizira brojne dramske, likovne i lutkarske radionice diljem zemlje, ali i u inozemstvu. Predstava “Grašak na zrnu kraljevine” je 2008. nagrađena na dječjem festivalu Pozorište Zvezdarište u Beogradu, a ista predstava gostuje i na Svjetskom dječjem festivalu u New Delhiju u Indiji.

- Ove smo godine proslavili desetu obljetnicu kontinuiranog rada - priča redateljica.

Dijete i mudrac

Zajedno s glumcem Leonom Lučevom, a u sklopu Tvornice lutaka, na Zlarinu je 2003. pokrenula glumačke radionice za koje se pojavio velik interes. Stoga je već sljedeće godine pokrenula Zlarinsko ljeto, koje se održavalo 2014.

- U čovjeku, neovisno o dobi, uvijek ima djeteta i mudraca - odgovara redateljica na pitanje što je ono što donosi rad s djecom, a izostaje kada se radi s odraslima.

Za Petru Radin je kazalište priča o svijetu kakav bi trebao biti ili kakav nije. Osim s djecom, surađuje i s Kazalištem slijepih i slabovidnih Novi život iz Zagreba, koje djeluje od 1948. godine i jedno je od prvih takvih kazališta u svijetu.

- S kolegama iz kazališta Novi život naučila sam se životnoj strpljivosti i širem uvidu u umjetnost. Primjerice, kako opisati zelenu boju nekome tko je nikad nije vidio? A ipak je to posve isti svijet, samo iz nešto drukčijeg kuta. Uostalom, dovoljno je otići u Vidru na predstavu ‘Jučer sam se sjetio plave’ - za kraj predlaže Radin.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:21