Kad je nizozemska pulmologinja dr. Petra de Jong ubila svog prvog pacijenta, nije, priča danas, imala pojma što radi. Bilo je to 1989., a otad je to učinila još - 15 puta. Prije mjesec dana u Haagu je s grupom istomišljenika, članova udruge Pravo na smrt, osnovala Levenseindekliniek (“Klinika kraja života”), prvu ikad otvorenu kliniku za eutanaziju. Osim u Nizozemskoj, eutanazija je još legalizirana jedino u Belgiji i Luksemburgu. U Švicarskoj i tri savezne američke države (Oregonu, Washingtonu i Montani) dopušteno je, pak, asistirati u samoubojstvu, osigurati smrtonosnu dozu onome tko se želi ubiti.
“Prvi sam put pacijenta eutanazirala još kao relativno mlada liječnica, imala sam 36 godina. Radila sam u bolnici. Eutanazija je u to doba i ovdje bila ilegalna. Pacijent s velikim tumorom u dušniku umirao je na grozan način. Nisam mu mogla okrenuti leđa. Njemu je s tim trebalo devet sati da umre. Bilo je to devet sati muke za njegovu suprugu i djecu, mislili su da će otac tako u komi živjeti još 20 godina”, prisjetila se dr. de Jong u razgovoru za Jutarnji list. Više je puta zbog toga završila na policiji, ali nikad nije osuđena. Sve to vrijeme nije sumnjala u ispravnost onoga što je učinila.
Udruga Pravo na smrt, glavni lobisti za pravo na eutanaziju, u Nizozemskoj je osnovana 1973. Danas broje, tvrde, 120.000 članova. Nizozemci su 2001., nakon više desetljeća javnih rasprava, eutanaziju legalizirali. “Nizozemci ne vole lagati, mi smo vrlo transparentna nacija, i to je kod nas kulturološki uvjetovano. Doktori u Nizozemskoj radili su eutanaziju i prije, baš kao što to rade u svim zemljama svijeta. No, nije dobar osjećaj kad tako važnu stvar činite ilegalno. Zato smo prije puno godina i krenuli s kampanjom za legalizaciju”, objašnjava de Jong, ravnateljica novootvorene Levenseindekliniek. Otkud ideja da doktori u svim zemljama svijeta izvode eutanaziju? “Provedena su anonimna istraživanja među liječnicima u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj koja to potvrđuju. Provedena su i istraživanja izvan Europe. Može se pretpostaviti da je tako širom svijeta”, tvrdi.
Grozan način za umrijeti
U Nizozemskoj je 2010. eutanaziju zatražilo 8500 ljudi. Od njih je trećina i eutanazirana, trećini je molba odbijena, a trećina je umrla prije nego što je odluka donesena. Godinu dana prije eutanazija je izvršena 2636 puta. “Neki od ljudi čija molba za eutanaziju nije prihvaćena ili koji nisu mogli dočekati odgovor, odlučili su se na samoubojstvo. To je, mislim, grozan način da čovjek umre. Želim da ljudi umru dostojanstveno jer je to utješno i za pacijenta i za liječnika.”
Na nizozemskim medicinskim fakultetima otvoreno se raspravlja o ubojstvu iz milosrđa, odluka je svakog liječnika hoće li ga ili neće izvršiti. Eutanazija se, stoji u nizozemskom pozitivnom zakonu, radi isključivo na zahtjev pacijenta koji prolazi velike muke i kojemu medicina ne može pomoći. Onda kad pacijent smrt čeka kao spas. Eutanazirati je dozvoljeno i psihički teško bolesne ljude, no samo ako su zahtjev za to osobno potpisali još dok su bili sposobni racionalno donositi odluke. Ne može, primjerice, eutanaziju teško dementne osobe tražiti njezina obitelj, već samo oboljeli. “Iako i mnogi naši liječnici misle da je kontroverzno eutanazirati psihičke bolesnike, vidimo da nizozemski psihijatri postaju sve svjesniji da je i to zakonska opcija, da je legalno pomoći ljudima da umru ako pate od grozne psihijatrijske bolesti. Psihička patnja može biti mnogo gora negoli fizička.”
Kad tako zakon dopusti i eutanaziju psihičkih bolesnika, ne stižemo li do točke gdje je lako moguća manipulacija i zloupotreba? “Ne, ako u zakonu sve dobro i detaljno regulirate. Opasnosti uvijek postoje, ali tako je i sa svim drugim oko nas”, sigurna je doktorica.
Sedamdeset molbi
U samo prvih 15 dana od osnivanja klinike primili su 70 molbi za eutanaziju, a dva su slučaja trenutačno u postupku. Pri klinici, koja je zasad samo mali ured bez dodatnih prostorija i ijednog kreveta, radi šest mobilnih timova. Sve su to liječnici koji su već izvodili eutanaziju. Svaki od njih radi jedan dan tjedno na klinici, a ostale dane u svojoj redovnoj praksi. I svaki od njih može napraviti jednu eutanaziju mjesečno. “Treba im barem mjesec dana da upoznaju pacijenta, ne može se to raditi na brzinu, na prečac”, ističe de Jong. U budućnosti će na klinici biti možda jedna ili dvije sobe. “Nema potrebe za više, Nizozemci žele umrijeti kod kuće, zato i imamo mobilne timove, krevet ili dva su potrebni samo za one ljude koji nemaju dom.”
Novootvorena je klinika zapravo rezervno rješenje, adresa za one čiji liječnici opće prakse odbijaju izvršiti eutanaziju. Da bi se pacijent eutanazirao, zakon traži da dva nezavisna specijalista daju svoje mišljenje. Na koncu o svakoj molbi za eutanaziju raspravlja tim sastavljen od pravnika, liječnika i stručnjaka za etiku.
Zamislite 80-godišnjaka napaćenog od raka u terminalnoj fazi, koji svog doktora traži smrtonosnu injekciju. Odbije li ga njegov liječnik, može se javiti u kliniku Levenseindekliniek i tamo proći proces. Ako zaključe da zadovoljava kriterije za eutanaziju, doktor i medicinska sestra doći će mu u kuću i eutanazirati ga, a uz njega, po želji, može biti i obitelj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....