Zamislite zemlju koja sebe širom planeta brendira kroz - vrhunsko školstvo. Dakle, ne sport, plaže, umjetničku avangardu, stare majstore, gastronomiju, operne pjevače, atavističke kraljevske loze, klasicističke filozofe, bankarstvo, korporacije (zanemarite sad, doduše, Nokiju), već kroz - školu. Finska, jasno. Ima tamo i svijetu dobro poznatog izvrsnog dizajna, filma, sportskih uspjeha, ali baš se škola nametnula kao danas gotovo primarni, “autohtoni”, finski brend. Donedavno siromašna, agrarna zemlja na europskoj periferiji sad je etablirani svjetski autoritet za top-temu - kako i o čemu podučavati djecu. Prije deset godina najbolje obrazovne prakse bile su redom u anglosaksonskom svijetu: Velikoj Britaniji, Americi, Novom Zelandu, Australiji, Kanadi. Danas ponajbolje osnovno školstvo imaju Finska i nekoliko azijskih zemalja.
Neuspjeli pregovori
To finsko čudo školski dobro objašnjava knjiga koja je nedavno znatan interes pobudila u Europi i na američkom tržištu “Finske lekcije: Što može svijet naučiti od obrazovne reforme u Finskoj” (Školska knjiga uskoro priprema hrvatsko izdanje). Iza knjige, a dijelom i obrazovne reforme u Finskoj stoji Pasi Sahlberg , matematičar po primarnom obrazovanju, jedan od poznatijih svjetskih stručnjaka za područje razvoja obrazovnih politika i reformi te obrazovanja za ekonomsku konkurentnost. Danas direktor CIMO-a (National Centre for International Mobility and Cooperation), finske vladine agencije za međunarodnu suradnju i mobilnost, čovjek koji je kod kuće u Helsinkiju radio na reformi s resornim ministarstvom, a potom u međunarodnim organizacijama (Svjetska banka, OECD, EU), kao ekspert savjetovao više ministara obrazovanja diljem svijeta.
Sahlberg nije nepoznat ni na ovdašnjim prostorima. Godine 2005. u Zagrebu je bio voditelj tima Svjetske banke, s tadašnjim prosvjetnim vlastima pregovarao o reformi školstva koju su kanili poduprijeti sa 85 milijuna dolara. Iz Zagreba je povučen naglo, tadašnjoj nomenklaturi koja je stvarala reformu nije odgovarao. Upućeni tvrde da je njegov odlazak tražio ministar Dragan Primorac nakon što je Finac više puta proturječio bliskom Primorčevu suradniku, akademiku Vladimiru Paaru.
Sahlberg pamti da je verbalizirao da tada aktualni HNOS ne prati najbolje svjetske prakse. Radilo se naopačke, Hrvati su imali konkluziju, nedostajale su - premise. HNOS se stvarao bez ozbiljne analize sposobnosti sustava za promjenu, nije se znalo ni što je cilj ni svrha te promjene. Upozoravao je da valja ići redom koji je ustaljen pri reformama obrazovanja - snimiti stanje, dogovoriti odgovarajuće strategijske odrednice, napraviti akcijski plan o tome tko, što, kada, u kojem roku, za koliko i za čiji novac treba napraviti…
450 procedura
Anegdota ispričana na međunarodnom skupu o obrazovanju održanom u Bruxellesu kaže da atomska centrala ima 180 propisanih procedura, a sustav odgoja i obrazovanja 450. Ne bi li nam tko mogao savjetovati dobra rješenja u obrazovnoj reformi, prvo mora dobro poznavati sve relevantne sustave oko nas, u Europi, potom se detaljno upoznati sa sustavom koji treba mijenjati. Neki od sindikalista, učitelja, ravnatelja s kojima je Sahlberg u to doba često i puno pričao spominju ga kao jednog od rijetkih stručnjaka koji je od prvog dana zasukao rukave i obilazio teren, učio, pitao, komunicirao, htio provjeriti, vidjeti kako stvari u praksi stoje, čuti što imaju reći oni koji su svaki dan s učenicima. Išao je od jednog do drugog, od ministra do udruge ravnatelja, sindikata, bio je spreman na samokritiku i kritiku, što nije tipično za međunarodne eksperte. Brzo je ušao u sustav, vidio manjkavosti i tu se sukobio s Paarom. “Taj čovjek nije imao sluha za stvarnost i za ono što sam mu pokušavao govoriti. Osim toga, to ‘svemoćno’ finsko školstvo danas ima ozbiljnih problema - umjesto da se koncentriraju da djeca steknu temeljna znanja i sposobnost, oni ih samo dobro treniraju da rješavaju testove. Školstvo 21. stoljeća treba djecu pripremiti da postanu sposobni da i više puta, ako treba, promijene zanimanja, zato su potrebna velika temeljna znanja iz matematike, fizike, kemije, biologije, povijesti, jezika… a oni su previše orijentirani na pedagoški aspekt.
‘Jedva se sjećam’
I Nokia je u krizi jer dolaze mladi inženjeri koji su proizvod tog novog obrazovnog sustava, a koji je lošiji od nekadašnjeg. U Europi postoje dvije škole obrazovanja, ja pripadam školi Austrije i Bavarske, smatram da naše školstvo treba ostati dio srednje Europe”, rezolutan je Paar. Gvozden Flego ima drugačije iskustvo. Kaže da je “Pati Sahlberg bio jedna od svjetlijih točaka u reformi hrvatskog obrazovanja”. S velikim je žaljenjem, iskreno će, primio njegov odlazak. Dragan Primorac u kratkom je razgovoru ostavio dojam da se Sahlberga - jedva sjeća. “Možda je čovjek povučen iz Hrvatske jer je odradio svoj posao. Mi smo sa Svjetskom bankom odlično surađivali, a oni sami odlučuju o svojim kadrovima.”
Sahlberg je dosad radio u 40-ak zemalja svijeta, no kaže da nigdje nije imao slično iskustvo. “Za Hrvatsku mi je i danas žao, jer mislim da je to bio trenutak kad ste vi mogli krenuti s reformom u dobrom smjeru i uhvatiti korak s mnogim europskim sustavima. Ne znam zašto sam povučen iz Hrvatske, mislim da je to povezano s hrvatskim nacionalnim standardima prema kojima smo ja i cijeli tim bili sumnjičavi od početka. Govorio sam da pitanje obrazovanja učitelja i njihova profesionalnog razvoja nije adekvatno uključeno u vašu reformu. Tadašnji ministar želio je da moj posao preuzme netko drugi.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....