Ulaz u dvorište je uzak. Taman se može provući jedan automobil. Ta je građanska kuća u Levstikovoj ulici u Ljubljani vidjela i bolja vremena. U prizemlju je mračna prostorija, a kroz prikučene škure uvlači se tek malo sunca. Desno su strme, drvene stepenice. Izdajnički škripe. Tek po uokvirenim izbornim plakatima (osim diskretne ploče pred ulazom) vidi se da je tu sjedište Socijalnih demokrata i ured njihova šefa, slovenskog političara i bivšeg premijera Boruta Pahora (49). E da, i Pahorov Renault 4, star barem 20 godina, u Sloveniji poznatiji kao “katra”, kojim je prije odlazio na posao u vladu.
Što ti je politika: Pahor je Hrvatima najzanimljiviji jer je, eto, uspostavio s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor nešto što Britanci i Amerikanci još od sredine Drugog svjetskog rata definiraju kao “specijalno savezništvo”. Srdačni susreti, mili zagrljaji, široki osmjesi, konsenzus, razumijevanje, med i mlijeko... Nakon onog grintavog Sanadera koji nije smislio ništa pametnije kad je odlazio pa je složio nešto poput toga da se povlači iz politike jer neće on zemlju prodati Slovencima.
- Mislim da su kasniji događaji to vrlo jasno demantirali - pomalo je ironično procijedio Pahor o Sanaderu u ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji.
Vođa slovenskih socijaldemokrata (oni su manja ideološka braća Milanovićeva SDP-a) bio je šef slovenske vlade u širokoj i šarenoj koaliciji koja je izgubila vlast na prošlim parlamentarnim izborima (istog dana, 4. prosinca 2011., kad su SDP, HNS i HSU došli na vlast u Hrvatskoj). Sad je u oporbi, navodno se sprema za slovenske predsjedničke izbore i ovo mu je prvi opsežniji intervju za neke hrvatske novine. Uz presudnu pomoć Zdravka Marića (36), okretnog i poduzetnog predsjednika Sportskih igara mladih. čiji je Pahor već godinama predani pomagač.
Sretne okolnosti
Razgovarali smo u njegovu uredu. Crne kožne fotelje, modernistički namještaj. On u crnom odijelu i bijeloj košulji. Ne nosi kravatu. Fit je, sitne bore oko očiju. Puno svjetlije od boje lica. Vidi se da voli solarij. Široko gestikulira dok govori pomno pazeći na ton. Krene tiho, odmjereno, i kako se primiče “punch-lineu”, glas mu je sve jasniji i jači. Pahor oprezno važe svoju premijersku ulogu u normalizaciji odnosa s Hrvatskom.
- Moja je uloga bila dovoljno velika da mogu s posebnim samopouzdanjem gledati na svoj politički doprinos u svojoj domovini i u susjednoj državi i u uređivanju naših međusobnih odnosa. Ali, pak, dovoljno skroman da sam svjestan da bez nebrojenih sretnih okolnosti, a na kraju i političke volje Slovenaca na referendumu (oko arbitražnog sporazuma o granici s Hrvatskom, op. a.), taj moj doprinos ne bi bio moguć.
Kazali ste, sretnih okolnosti? Što bi bile sretne okolnosti? Činjenica da je Sanader dao ostavku?
- Ne. Najvažnija okolnost bila je iscrpljenost obiju država zbog spora koji je trajao 18 godina. Taj se spor, posebno nakon blokade približavanja Hrvatske Europskoj Uniji, iznimno zaoštrio i ne samo da je prijetio da iz političkog i gospodarskog preraste u sigurnosni, nego se, nakon odluke hrvatskih pregovarača da odbace drugi Rehnov prijedlog, 16. lipnja 2009., pretvorio u situaciju u kojoj su Slovenija i Hrvatska ostale same.
Same? Nije li Europska Unija stalno inzistirala da se Zagreb i Ljubljana dogovore?
- Praktički svi su digli ruke od naših problema i interesa. Na neki način bila je sretna okonost to što smo tada i premijerka Jadranka Kosor i ja to razumjeli: da, ili ćemo problem riješiti na dobrobit oba naroda ili ćemo pokušajem nekakvog političkog izigravanja riskirati i posljednju mogućnost da spor, umjesto da ga uredimo, dodatno zaoštrimo i dovedemo oba naroda na rub katastrofe.
Povjerenje lidera
Što je presudilo?
- Sretna okolnost bilo je to što smo si nas dvoje vjerovali u vrijeme pregovora, i kao ljudi i kao pregovarači. Nas dvoje, ako smijem upotrijebiti metaforu, osjećali smo se kao dva alpinista na stijeni. Jedan u ruksaku ima vodu, a drugi hranu. I ništa ne pomaže ni jednom, ni drugom ako sam ode naprijed jer do vrha ne može doći sam. Ili će biti žedan, ili će drugi biti gladan. Samo ako si međusobno pomažu i ako na vrh dođu zajedno, oba će pobijediti. I nas smo si dvoje u 646 dana, koliko je trajalo uređivanje svih otvorenih pitanja do sretnog završetka, pomogli mnogo puta, u dobroj vjeri, i to je bilo odlučujuće. Ali, u nekim povijesnim okolnostima ništa ne može nadomjestiti povjerenje između dva lidera koji su neposredno odgovorni za uređivanje nekog pitanja.
Što je, dakle, bio vaš problem sa Sanaderom?
- Prema gospodinu Sanaderu imao sam mnogo poštovanja. Ne samo zbog položaja na kojemu je bio, naravno, nego i zbog nekih dosega koji nisu bili zanemarivi za Hrvatsku. Ali, kako mi se činilo, a to vrijedi i za mog prethodnika premijera Janšu kao i za mene, Sanader je ostavljao dojam da on može, kao predstavnik Hrvatske na putu prema Europskoj Uniji, postići sve, pa i ono što je u očitoj koliziji s interesima Slovenije. Dakle, da su interesi Slovenije u hrvatskom približavanju Europskoj Uniji apsolutno irelevantni. Mi nismo tvrdili da je poštovanje slovenskih interesa conditio sine qua non za daljnji put Hrvatske. Htjeli smo samo da se slovenske interese poštuje jednako kao austrijske, njemačke ili francuske, no kolega Sanader izričito je dao do znanja da nije tako.
Pravedan dogovor
Na koji bi način Sanader to učinio?
- Rekao je: ili ćemo se nešto dogovoriti, ili ću ja preko svojih veza i prijateljstava, preko moćnih država, postići sve mimo vas. To je, naravno, meni odmah na početku bilo jasno upozorenje da ili ću raščistiti stvar uz sav rizik koji je donijela blokada, ili ću popustiti i zapravo dovesti Sloveniju u situaciju u kojoj će na kraju parlament staviti veto na svaki napredak Hrvatske na putu u Europsku Uniju. Kada je hrvatska strana nakon 16. lipnja napustila pregovore o drugom Rehnovu prijedlogu - kao što znate, Hrvatska je prihvatila prvi Rehnov prijedlog na razini parlamenta - u Ljubljani i Zagrebu ostali smo sami. Znam da je europska diplomacija odustala od pokušaja pomoći, znam da je Amerika digla ruke, znam da praktički nitko više nije htio s nama razgovarati. Slovenija je bila u ružnom položaju jer su joj europske partnerice zamjerile zbog bilateralnih pitanja s Hrvatskom, ali nisu mogle napraviti ništa jer smo mi formalno imali to pravo. Hrvatskoj su zamjerili da je posve nepopustljiva prema jednoj od članica Europske Unije pa su nam poručili: Dogovorite se. I ja sam potom u drugoj polovici, početkom srpnja, hrvatskoj strani - tada je Vladu već preuzela Jadranka Kosor, ali mislim da bih jednako učinio da ju je vodio i Ivo Sanader, i to nije imalo utjecaj na moju odluku - poslao prijedlog rješenja koje sam smatrao pravednom, časnom i međusobno korisnom solucijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....