ZAGREB - Kako je živio tako će i umrijeti. Uostalom, on je odavno morao završiti u zatvoru i da odleži 20 godina, ne bi nadoknadio sve ono što je u životu učinio - jedan je od komentara o 67-godišnjem Mariju Mažuranu zvanom Majk, čovjeku koji je u zlatno doba grada na Rječini obilježio kriminalnu scenu, a koji je već gotovo godinu dana u riječkom zatvoru nakon što je nožem unakazio lice mlade Riječanke.
Učitelj kojeg nikada nisu dostigli
Malotko može zanijekati da Majk nije legenda riječkog asfalta, nažalost više u negativnom smislu jer su priče o krađama, prijevarama i tučnjavama prožete njegovim, blago rečeno, neugodnim karakterom. Međutim, svi ga znaju i priznaju kao vrhunskog kradljivca odjeće, točnije svega živog i neživog po cijeloj Europi, a najviše Italiji. Upravo po tome Majk je postao najpoznatiji šaner na području možda i cijele Jugoslavije. Majk je sinonim za nešto što je tijekom 90-ih čak postalo društveni fenomen kada su zbog rata mnogi riječki mladići uz pomoć i po uzoru na Majka krenuli u krađu odjeće. Svima njima Majk je bio uzor, učitelj kojeg nisu dosegli. Majk je otac svih riječkih šanera. Njegova su odijela, majice i kravate kupovali svi.
- Hm, kada se samo sjetim Zelene kuće na Zametu. On je donio modu na ove prostore. Za to što se na ovom području svi odijevaju u europskom i svjetskom stilu, osim blizine Trsta, možda je najzaslužniji Majk - jedan je od komentara koji ga opisuju u pozitivnom svjetlu. Svojevrsno zlatno doba Majka i njemu sličnih riječkih tipova trajalo je dva, čak i tri desetljeća, negdje od sredine 60-ih pa sve do kraja 80-ih godina.
Svim je tim dečkima bilo zajedničko da dolaze iz riječkog kvarta Kozala, odnosno Belveder. Oni su isfurali terasu Kontinentala i učinili je kultnim okupljalištem riječke mladeži, a kasnije su se premjestili na Korzo, odnosno u žargonu poznati Majmunov otok. Bio je to prostor između legendarne kavane Učka, Paprike (Slavice) te volti Radio Rijeke. Ne treba zaboraviti da je Rijeka u to vrijeme bila pojam bogatog grada u kojem se dobro živi i u koji su hrlili svi u potrazi za poslom i boljim životom. Poznata je i rečenica iz starog jugoslavenskog filma kad radnica u tvorničkom štrajku kaže: “Idem ja u Rijeku, tamo ću za jednu noć zaraditi kao ovdje u mjesec dana“.
A u toj tamnoj strani života u glavnim su ulogama bili Majk i njemu slični Bole, Milinović, Žabac, Furlan, dva brata Karas... i mnogi drugi, od kojih su neki danas pokojni, a ostali su u poodmaklim godinama i uglavnom žive mirnim životom.
Imena iz kriminalne prošlosti
Svi oni imaju vrline i mane, pa tako i Majk, kojeg mnogi ne vole i osporavaju veličinu. Govore, primjerice, da je bio kukavica i da se nije maknuo dalje od krađe majica. Doista, Majk s njima nije nije pio i odlazio na večere u Bevandu. Međutim, možda ga to nije zanimalo i privlačilo.
- On je uvijek bio samotnjak. Više se volio vozikati u Jaguaru i loviti mlade djevojke, to je bio njegov đir - opisuje ga poznanik.
Što se tiče njegove kriminalne veličine, nju treba promatrati iz kuta da je Majk izuzetno inteligentan, načitan, elokventan i svi negativni komentari o njemu mogli bi se protumačiti da je zapravo bio lukav i prepreden. Dakle, možda se zadržao na krađi majica jer je to dobro radio i jer mu je to donosilo zaradu. Za razliku od mnogih, bio je izrazito radišan pa je razmišljao da će radije okrasti deset dućana nego orobiti jednu zlatarnicu i završiti u zatvoru na 10 godina.
Puno je tu uz Majka znanih i neznanih imena iz te daleke, tadašnje kriminalne prošlosti Rijeke, pa se tako spominje i jedan od braće Ugetti kojeg se povezuje s pljačkom banke u Marbellli koju su izvela tzv. Desetorica lijepih prokopavši tunel do prostorije sa sefovima. Opet priča ide dalje i kaže se da su tu naletjeli na neke privatne stvari ni više ni manje nego obitelji Kennedy.
Jedan od Majkovih kompanjona bio je Sergio Maršanić. On je također krao za njega, ali se poslije osamostalio, udaljio, odvojio, odmetnuo ili kako tko to već interpretira.
- Majk je svih njih poznavao i uglavnom ih uveo u posao, a kasnije su se razilazili i više ga nisu prihvaćali - kaže nam jedan od ljudi iz tog društva koji je također završio po zatvorima u inozemstvu, ali se danas skrasio. Oni koji ga ne vole kažu da se Majk previše volio hvaliti i pričati, te još više jer je bio nepodnošljiv.
- Budimo iskreni, nitko od te ekipe nije bio ozbiljan kriminalac, kako se to misli, jer to nisi ni mogao biti tu kod nas. Milicija bi te odmah zbuksala, a nisi imao koga okrasti. Svi su išli van, nekako su svi krenuli sa sitnijim krađama, a rijetki su se prebacili baš na pljačke i uglavnom nisu dobro završili. Svi se ti dečki povezuju iako to baš nije tako jer su se skupljali tu kod Paprike, to je tada bilo tako. To je bio grad - objašnjava nam danas 72-godišnji Riječanin i dodaje da su iz tih vremena i priča svima poznata braća Karas, no samo zato što su bili nasilnici, a ne neki ozbiljni kriminalci.
Famozni Jaguar
- Trebate razumjeti da u to vrijeme, početkom 70-ih, nitko iz te ekipe nije imao auto. Majk je uspio doći do famoznog Jaguara. Možete si misliti što je to bilo za ono vrijeme, ali ne zbog Jaguara, nego jednostavno zbog toga što auta nije bilo i svatko tko je htio van, mogao je samo ako ga je Majk povezao. Ne bih rekao da im je on bio otac, on je zapravo zaveo sve te problematične klince ovoga grada i odveo ih na takav put. Nažalost, mnoge od njih je iskoristio i često bi ih ostavio na ulici ili u rukama policije. Primjer vam je poznati Blanto.
Dobar dečko. On je dugo bio Majkov najbolji kompanjon. Nije bio šaner. Majk je s njim radio na trk. To znači da je Blanto ušao u dućan, pograbio bi satova koliko je mogao i dao se u bijeg. Majk bi ga čekao u autu u koji bi Blanto ubacio plijen i nastavio bježati, a Majk bi se lagano odvezao. Jasno, Blanto se snalazio zahvaljujući brzim nogama.
Međutim, mnogi nisu bili tako uspješni kao on. Imate desetke ljudi koji su pali s Majkom i zbog njega i zato o njemu nisu imali baš dobro mišljenje. Nažalost, i Blanto je na kraju pao, ali ne zbog Majka. Izgubio mu se trag zauvijek i majka ga je tražila godinama.
Dakle, u to vrijeme problematičniji dečki smatrali su se kriminalcima. Krađa iz kioska bilo je kazneno djelo za zatvor, pa je logično da su se svi poznavali i družili. Mnogi su se upoznali još u djetinjstvu, a zanimljivo je da se tako u tom društvu zatekla i Slavica Radić.
- Da, družila se ona s njima. Pa ona vam je bila kuma mlađem bratu Karasu. Joj, puno je tih legendi. Recimo Pegla. Isto kao neki kriminalac, a zapravo je bio vozač, on je uglavnom te dečke samo vozio i nikada se nije potukao, ali za okolinu je to značilo da je bio kriminalac.
Majk je rođen 1944. godine za vrijeme talijanske okupacije Rijeke. Otac mu je bio talijanski vojnik koji je napustio obitelj. Službeno je završio gimnaziju, ali poznanici kažu da sigurno nije.
Znano je da je u ranoj mladosti završio u popravnom domu u Glini. Većina tvrdi da je upravo on negdje 1966. među prvima u Trstu ukrao majicu, dvije te ih prodao u Rijeci i tako zaradio lovu, a već dva dana kasnije kopirali su ga i ostali iz tog društva.
To je tada tako bilo. Od svih tih dečki Majk se možda i jedini zapravo nikada nije smirio, točnije skrasio u životu. I u 90-ima je nastavio šanirati. Novac je uložio u nekretnine, djecu i žene, a potpuno je propao jer se posljednjih 10 godina totalno predao kocki, odlazio je na velike partije u Zagreb.
Inače, Majk nije krao samo skupocjenu odjeću nego sve, recimo čokoladu na benzinskoj crpki u Italiji, i volio se hvaliti svojim pothvatima, načinom rada, bjegovima karabinijerima i prijevarama. Prije godinu, dvije poželio je napisati i knjigu o svom životu, no nije uspio naći zainteresiranog izdavača. Je li sve što je o sebi govorio istina, zapravo zna samo on ili vrlo rijetki.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG