Koja pogreška! Ne znam što mi je bilo, ali prvi put u životu prije intervjua sugovornika pitam možemo li na “ti” i dobijem takav izričit “ne” da sam ostao paf. Bilo mi je pomalo neugodno što sam ispao nepristojan, ali sam za Ivu Bahunek, 31-godišnju direktoricu Ureda Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske, odmah pomislio: “Kakva carica!”
- Možemo na “ti” poslije intervjua - ipak me malo smirila, vjerojatno primijetivši moj glupi izraz lica kad me onako junački otpilila...
Iva Bahunek prije godinu dana postavljena je na čelo najveće udruge u turizmu koja okuplja 240 članica. Ona govori ono što hotelijeri misle. Energična je, sposobna i ne boji se pokazati emocije. Kad pričamo o derutnim hotelima to je deprimira, a kad spominje neke od suradnika ježi se od dragosti. Ne voli puka blebetanja. Voli rad i konkretne rezultate. Živcira je tromost birokracije, veseli komunikacija i rad s ljudima. O turizmu zna i previše, iako, reći će, nikad nije mislila da će se time baviti.
Mlada i uspješna
- Ne, u obitelji se nitko neposredno nije bavio turističkom djelatnošću, ali u jednom trenutku, na poziciji partnera u vodećoj headhunting i consulting agenciji u Hrvatskoj shvatila sam da mi je veliki postotak klijenata upravo iz hotelske industrije te sam odlučila upisati magisterij iz turizma na Ekonomskom fakultetu kako bih što bolje razumjela samu industriju. Tada sam shvatila da je to prekrasno zvanje - kaže.
Lijepa, mlada i uspješna, Iva je i majka petogodišnjoj kćeri i supruga marketinškog menadžera u Muzeju suvremene umjetnosti, Bruna Bahuneka. Zagrepčanka bez dlake na jeziku koja nekada radi i po 12 sati dnevno. Zbog toga se manje druži s kćeri nego što bi htjela, a revoltirana je novim prijedlogom cijena vrtića.
Ured u kojem radi smješten je na drugom katu hotela Westin u Zagrebu. Sjedište udruge maleno je, sa samodvije prostorije. U jednoj su Ivine dvije kolegice, a u drugoj je ona. Na radnom stolu crveni je laptop, nekoliko dokumenata i to je otprilike to. Čisti minimalizam. Na zidu nema diploma i pohvalnice. Iako bi se mogla pohvaliti titulom magistrice znanosti. Kada je prvi put ušla u ured, kaže, zatekla je najbolju suradnicu na svijetu, gospođu Elzu Cianci, koja joj je desna ruka u poslu i “prava enciklopedija”.
Kada je preuzela vođenje ureda Udruge, odmah je počela s pripremom i realizacijom plana i programa koje je prihvatio Izvršni odbor. U suradnji sa svim relevatnim institucijama u turizmu, Udruga je predlagala izmjene Zakona o radu, o pomorskom dobru, o kategorizaciji turističkih objekata, o RTV pristojbi, dogovarala smanjenje naknada ZAMP-u, dovodila strane predavače s relevantnih svjetskih obrazovnih institucija da podučavaju naše hotelsko osoblje...
Sezona je, pak, ove godine nadmašila sva očekivanja turističkih djelatnika. Brojke govore tome u prilog: 11 milijuna gostiju stiglo je u Hrvatsku u prvih osam mjeseci. 550 tisuća više nego lani. Spominje se zarada od nekoliko milijardi eura. Sve županije bilježe pluseve u dolascima i noćenjima, a turizam se ponovno pokazuje kao jedina lukrativna grana posrnule ekonomije . Zašto se onda hotelijeri uvijek žale, zanimalo me.
Nema mjesta na Rabu
- Hotelijeri već 20 godina žongliraju između davanja državi, vlasničkih struktura, neminovnih promjena koje se događaju hotelskom bznisu u svijetu i koje bez zadrške dolaze i u Hrvatsku. Mi pričamo o fantastičnoj sezoni. Ovo je nevjerojatna sezona! Imate hotela koji su sto posto popunjeni. Znate li vi što to znači? Renesansa! Komisija koja ocjenjuje hotele u sklopu akcije Turistički cvijet nije mogla naći smještaj na Rabu ove godine. U Dubrovnik dolaze čak i turisti iz Grčke, Malte. Mi smo zbog toga presretni. Međutim, veliki dio prihoda odlazi većinom na davanja državi i financijskim institucijama. Na kraju sezone hotelijeri će raspolagati materijalnim sredstvima koji su daleko ispod očekivanih. Naravno da su nezadovoljni jer su u nemogućnosti daljnjeg investiranja u svoje objekte - pojašnjava mi.
A to je trenutno, čini se, najveći problem sektora. Hoteli, jednostavno, tvrdi Bahunek, imaju nisku razinu profitabilnosti. Već dulji niz godina stagniraju, čime se ograničava prostor za nove investicije što je i jedan od glavnih uzroka stagnacije sektora u cijelosti. Postoje, smatra, određeni pomaci poput, primjerice, donošenja Zakona o turističkom zemljištu, čime su stvoreni preduvjeti za novi investicijski ciklus u hotelijerstvu. No, iako se radi o značajnom potezu, to samo za sebe nije dovoljno.