Predsjednici su se mijenjali, od Franje Tuđmana do Kolinde Grabar Kitarović, a kuharica Renata Tabula ostala je na Pantovčaku. Od devedesetih do danas, iz dana u dan, uz pomoć kolegica Romane Celiček i Ive Tolić i cijele ekipe iz “predsjedničke” kuhinje, priprema jelovnik za naše predsjednike i njihove goste, među kojima su bili papa Benedikt XVI., George Bush i Vladimir Putin.
I dok se na katu iznad, gdje su “one” stepenice koje se tako često vide na televizijskim ekranima, vode sve moguće političke kuhinje, u pravoj je kuhinji mirno. Nema smjenjivanja i lobiranja, nema podmetanja i stranačkih igara bez granica.
Odmah iza prostorije u kojoj se održavaju važne sjednice vode uske stepenice do kuhinje u koju su zalazili i Tuđman i Mesić, a nešto rjeđe Josipović. Predsjednica je odmah čim je preuzela dužnost izrazila želju vidjeti kuharice, pozdravila se s njima i razgledala izrazito čistu i urednu kuhinju. “Tu se već godinama priprema hrana za naše predsjednike. Franjo Tuđman je volio štrukle, Stipe Mesić domaći kruh umočen u tršćanski umak, Ivo Josipović špagete bolonjez i fileke, a naša sadašnja predsjednica preferira ribu, salate i povrće”, kaže Renata Tabula.
“Bilo mi je jako zgodno kada je osobni kuhar predsjednika Busha došao kod nas u kuhinju i bio je cijelo vrijeme s nama. Pitao me ‘koje si predjelo namijenila za Predsjednika’. Spremila sam kozice na rikoli s Grana Padanom i odgovorila da su svi tanjuri isti”, priča gospođa Tabula, koja na Pantovčaku radi od 1995. godine.
Bushev kuhar pozvao je nakon toga svoga pomoćnika i pokazao nasumce jedno predjelo i rekao “Ovo je za predsjednika,”
“To je nama bilo iznenađenje, kao iz filma, jer nismo do tada tako nešto doživjeli”, govori kuharica predsjednika, objašnjavajući da kod nas nema kušača hrane i da same kuharice isprobaju ono što će biti posluženo visokim gostima.
Kao za Tuđmana
Tabula je pripremala i kanapee kada je u Zagrebu bio Sveti Otac, a ozračje je u kuhinji bilo posebno, jer se takvog gosta ipak rijetko dočekuje. Tek je kasnije saznala da Papa nije ništa probao, jer je takav protokol.
“Ali, taj nam je dan bio poseban.”
Sjeća se i kada je kuhala za Juliana Rachlina i kada je bila određena kuhati za goste u Vili Prekrižje.
“Mi nikada ne pitamo tko je gost, jer to kuharice ne moraju znati. Slučajno sam tada pitala konobaricu za koga kuhamo i pokazala mi je papir na kojem je to pisalo. Skoro sam pala u nesvijest što kuham za svog idola.”
Priča da je bio jako zadovoljan, slikao se s kuharicama, a Iva Tolić koja je slastičarka napravila je prekrasne tortice od čokolade i njemu u čast violinski ključ.
“Bio je oduševljen, izvadio je mobitel i pred svima slikao.”
Do radnog mjesta kuharice za predsjednike Renata Tabula došla je slučajno. Prvo je to bilo ponuđeno njenoj teti, koja je također kuharica, ali je ona u to vrijeme radila u hotelu i išla po natjecanjima.
“Preporučila je mene, došla sam već u uhodani sistem, a tu su već bile Iva i Romana.”
Ništa se nije mnogo mijenjalo od devedesetih do danas, kaže gospođa Renata. “Svi naši predsjednici, kao i njihovi gosti moraju jesti, kao i mi. I tu smo svi mi koji radimo u kuhinji našli prostor da se kreativno izrazimo. Vrlo je lijepo i ugodno raditi u ovoj kuhinji. Ponosne smo na to.”
Sve one promjene na Pantovčaku nikada se nisu odrazile na predsjedničku kuhinju.
“Imali smo samo prirodni odljev kada su kolegice ili kolege odlazili u mirovinu.”
Za vrijeme predsjednika Tuđmana kuhinja je bila gotovo ista kao i danas. Neke male promjene osjetile su se kada je došao predsjednik Mesić. “On je imao drukčije običaje, prije svega oko vremena kada je ručao. Usput smo se i mi mijenjali, razvijali i učili i prilagođavali se našim predsjednicima.”
Do Pantovčaka je, početkom devedesetih, slučajno došla i Romana Celiček koja se javila na oglas na koji je došlo 274 molbi.
“Nas tri smo primljene i ostale smo do dana današnjega.” Sjeća se da je predsjednik Tuđman, čak i kada je bio rat, dolazio do kuhinje i zanimao se što se tamo događa. “Uvijek je imao vremena i za nas.”
Slastičarka Iva Tolić je na Pantovčaku od 1992. godine, a došla je izravno iz škole. “Nije trebala neka protekcija i veza da se dođe do ovog radnog mjesta, ali provjere su bile.” Za Romanu Celiček svi na Pantovčaku kažu da joj nema ravne u pripremanju štrukla. Jesu bolje od onih iz Esplanade?
“Šta bolje, daleko bolje!”
A sve kuharice naglašavaju da su sa štruklama uvijek bili oduševljeni predsjednici i premijeri, okrunjene glave i svi visoki gosti.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....