Svijet je zastao i sjeo pred televizore gledajući Svjetsko prvenstvo u Brazilu, pa nisu te fotografije trebale biti nešto osobito šokantne. Neke možda zbunjujuće, ali ne šokantne.
Na jednoj tako vidimo švedsko-balkanskog genija Zlatana Ibrahimovića još iz vremena kad je igrao u Milanu: Ibro se potrbuške ispružio na tlu u prepoznatljivom crveno-crnom dresu, kraj njega leži jedan igrač u bijelom dresu s brojem 7, ne vidi se dobro, moguće da je to dres Tottenhama, možda je riječ o Aaronu Lennonu, jer do njega leži i mladić u rezervnom, modrom Tottenhamovom dresu s brojem 11, valjda Erik Lamela. Ne znamo što se dogodilo, ali nešto neobično jest, jer među njima iz nekog razloga leži i - lijevi bek Barcelone Jordi Alba.
An image uploaded on June 14, 2014 on the jihadist website Welayat Salahuddin allegedly shows militants of the Islamic State of Iraq and the Levant (ISIL) leading dozens of captured Iraqi security forces members to an unknown location in the Salaheddin province ahead of executing them. A major offensive spearheaded by ISIL but also involving supporters of executed dictator Saddam Hussein has overrun all of one province and chunks of three others since it was launched on June 9. AFP PHOTO / HO / WELAYAT SALAHUDDIN=== RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / HO / WELAYAT SALAHUDDIN" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS FROM ALTERNATIVE SOURCES, AFP IS NOT RESPONSIBLE FOR ANY DIGITAL ALTERATIONS TO THE PICTURE'S EDITORIAL CONTENT, DATE AND LOCATION WHICH CANNOT BE INDEPENDENTLY VERIFIED ===
Propuštene šanse
Na drugoj pak vidimo igrača u plavom dresu - moguće je to Adidasov dres Chelseaja, teško je reći - koji u gužvi u petercu s mješavinom strepnje i nade iščekuje korner ili slobodni udarac. Muškarac na trećoj fotografiji drži se za glavu, on nije u dresu, vjerojatno je trener, ali ne znamo zbog čije stopostotne šanse očajava: iza njega je u karakterističnom crveno-žutom dresu neki reprezentativac Španjolske, ali i isti onaj igrač u dresu Chelseaja.
Za glavu se na četvrtoj fotografiji drži i Gomez, u svom crnom dresu s brojem jedanaest, ali ne znamo ni zbog čije se propuštene šanse ili jedanaesterca on uhvatio za glavu, ni koji je to uopće Gomez: svakako nije Mario Gomez, koji je u Bayernu nosio dres s brojem trideset tri, a nije ni Barcelonin Sergi Gomez, čiji je broj tri. A ovaj Gomez na slici ne samo da ima jedanaesticu na leđima, nego se do njega za glavu drže još dva igrača u istom dresu s tim brojem.
Na petoj fotografiji već je brazilski reprezentativac Ricardo Izecson dos Santos Leite zvani Kaká, sagnut kao da se drži za gležanj, a na šestoj, recimo, portugalski napadač Luís Carlos Almeida da Cunha, poznatiji kao Nani, s leđa, u laganom trku s ostatkom momčadi - očito istrčava na teren.
Na sedmoj pak vidimo kako na tlu leži njemački reprezentativac Mesut Özil, a na osmoj talijanski fantasist Andrea Pirlo: valjda je on, ne vidi se jasno, jer preko njega leži drugi neki igrač. U Juventusovu dresu leži i argentinski napadač Carlos Tévez na devetoj fotografiji, i legendarni španjolski golgeter Raúl González na desetoj, i dva igrača čija lica na jedanaestoj fotografiji vidimo u krupnom planu, pa ne znamo tko je onaj prvi u prepoznatljivom Adidasovu dresu talijanske reprezentacije, i koje je uopće momčadi crni dres Robe di Kappa na drugom.
An image uploaded on June 14, 2014 on the jihadist website Welayat Salahuddin allegedly shows militants of the Islamic State of Iraq and the Levant (ISIL) leading dozens of captured Iraqi security forces members to an unknown location in the Salaheddin province ahead of executing them. A major offensive spearheaded by ISIL but also involving supporters of executed dictator Saddam Hussein has overrun all of one province and chunks of three others since it was launched on June 9. AFP PHOTO / HO / WELAYAT SALAHUDDIN=== RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / HO / WELAYAT SALAHUDDIN" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS FROM ALTERNATIVE SOURCES, AFP IS NOT RESPONSIBLE FOR ANY DIGITAL ALTERATIONS TO THE PICTURE'S EDITORIAL CONTENT, DATE AND LOCATION WHICH CANNOT BE INDEPENDENTLY VERIFIED ===
Curenje vremena
Nižu se tako prizori poznatih i manje poznatih nogometaša, neki su još u trenirkama, neki izgledaju uplašeni, kao da im curi vrijeme i istječe sudačka nadoknada, neki leže na tlu kao da ih je protivnički bek pokosio klizećim startom, a neki kao da ne mogu gledati odlučujući penal, dok na nekim fotografijama vidimo i ljude što sa strane mašu zastavama: nije posve jasno jesu li navijači ili možda linijski suci.
Ništa, dakle, što već hiljadu puta nismo vidjeli, ništa što već danima ne gledamo u prijenosima i izvještajima s Mundijala u Brazilu. Pa ipak, prizori su potresni i šokantni.
Fotografije, naime, nisu snimljene na nekom od brazilskih ili europskih stadiona, već na sjeveru Iraka: muškarci s prve fotografije - oni što leže na tlu s rukama na leđima, prestravljeno gledajući prema kameri - nisu, naravno, igrači Milana, Tottenhama ili Barcelone, već mladići odjeveni u dresove nogometnih zvijezda, šijitski civili koje su kraj grada Tikrita zarobili pripadnici ekstremne džihadističke skupine ISIL, Islamske države Iraka i Levanta.
Ibrahimović, Lennon, Lamela i Jordi Alba leže u nekom hangaru i čekaju transport: oni ne znaju gdje idu. Onaj mladić u dresu Chelseaja, što izgleda kao da u gužvi iščekuje korner, do maločas je ležao u istom hangaru, a sad pod prijetnjom maskiranih džihadista s kalašnjikovima čeka ukrcavanje u jedan od kamiona, baš kao i prestravljena trojica u Gomezovu dresu, zarobljenici s rukama na glavi. Muškarac u Kakinu dresu s desecima drugih već je na kamionu, i nije sagnut jer se drži za gležanj, već mu je naređeno da ne diže glavu. Mladić u dresu Nanija ne istrčava tako s momčadi na teren, već se, praćen naoružanom stražom s kamiona, uputio prema jednoj od plitko iskopanih jama, u kojima već potrbuške leže mladi muškarci u dresovima Özila, Pirla, Téveza i Raúla.
Uz plitke jame, poput linijskih sudaca uz aut-liniju, opušteno pak šetaju maskirani tipovi s crnim zastavama i kratkim rafalima iz kalašnjikova zarobljenicima pucaju u glavu.
Na Twitteru
Fotografije koje su pripadnici ISIL-a postavili na Twitter šokirale su svijet i opet okrenule poglede svijeta prema Iraku. I dok su se svi bavili brutalnom propagandnom strategijom džihadista i stvaranjem nove Al-Qa’ide na Bliskom istoku, ja sam zurio u njihove žrtve: upravo je napadno upadljivo koliko je zarobljenih i likvidiranih muškaraca na tim fotografijama odjeveno u dresove nogometaša najvećih svjetskih klubova i reprezentacija.
Čaj pred televizorom
Bio je treći dan Svjetskog prvenstva, rano nedjeljno jutro po iračkom vremenu, i muškarci su u dresovima Barce, Reala i Milana i gledali valjda utakmicu, Obala Bjelokosti - Japan je bila u prijenosu, pili su čaj i komentirali efekt Didiera Drogbe - da, muškarci tamo utakmice gledaju uz čaj! - ili nisu, svejedno, jer muškarci dresove Barce, Reala ili Milana svugdje na svijetu nose kao narodnu nošnju, kad su banuli vojnici ISIL-a s kalašnjikovima i potrpali ih u kamione.
Šokantne fotografije po svemu su posve daleke i nepogrešivo iračke, jednako daleke i iračke kao onaj čaj pred televizorom - daleki su i irački u tim prizorima i pejzaži i fizionomije, daleke su i iračke registracije na kamionetima i firme na dućanima, posve su daleki i nepogrešivo irački natpisi na crnim zastavama džihadista i jezik ubojica u crnim uniformama - pa ipak, ne gledamo ih kao hiljade sličnih fotografija brutalnog nasilja proteklih godina, čija nam je očita geografska, kulturna i jezična udaljenost suspendirala svaku empatiju. Sve su to ionako prljavi, primitivni divljaci, da nisu prvi pobili druge, drugi bi pobili njih: znamo to jer su s nekih drugih geografskih i kulturnih širina tako do prekjučer gledali naše fotografije.
Na ovima, međutim, nešto nije u redu, jer na tih i jeziv način s posve dalekim i iračkim užasom osjećamo nelagodu identifikacije: mi, istina, ne možemo i nikad nećemo moći biti u uniformi islamističke vojne skupine - naše su odore drugačije - kao što ne možemo i nikad nećemo gledati utakmicu uz čaj, ali možemo biti i jesmo u dresovima Ibrahimovića, Raúla ili Téveza. Kao i naša nogometna braća iz Tikrita, nikad nećemo biti Ibrahimović ili Pirlo, ali moći ćemo na štandu na tržnici kupiti jeftinu kinesku kopiju njihova dresa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....