Nepoznata spisateljica Stephenie Meyer poslala je 2003. godine pismo Writers House Agency, zapitavši je li netko možda zainteresiran da pročita obiman rukopis o vampirima tinejdžerima. Pismo je trebalo biti bačeno jer je došlo u ruke pomoćnice agentice koja mjesečno dobiva stotinjak takvih pisama i čiji je zadatak zapravo da pročita sva pisma i napravi selekciju. Ali, bila je revna, kontaktirala je Meyer, zamolila je da pošalje rukopis i proslijedila ga agentici Jodi Reamer kojoj se svidjelo to što je pročitala.
Neven Antičević: Neke knjige pet puta više platimo nego što vrijede
Ostalo je povijest. Bile istinite ili ne, priče o brojnim odbijenicama koje su dobili pisci za djela koja su naknadno postala bestseleri sastavni su dio svih izdavačkih legendi. Svi znamo da je J. K. Rowling nekoć bila samohrana majka koja je živjela od socijalne pomoći, da su prve dvije knjige Dana Browna bile potpuno neprimijećene i sl. Paralelno s tim pričama idu i one o agentima i izdavačima koji su se obogatili jer su znali prepoznati potencijal pojedinih autora, ali i priče o kraju obećavajućih karijera onih koji nisu uvidjeli potencijale rukopisa na kojima su se poslije zaradili milijuni.
Prepoznati hit
Postoje i brojne knjige koje bi neiskusnim izdavačima trebale pomoći, ali prava je istina da nitko nema precizan odgovor na pitanje kako naučiti prepoznati bestseler. U neka za izdavaštvo nevinija vremena možda je to još i bio predmet neke rasprave. Danas, pak, marketing čini čuda, a oni koji si to mogu priuštiti, analizu tržišta rade na dnevnoj bazi i malo što, kad se jednom odluče za pojedinu knjigu, prepuštaju slučaju.
Norveška, Švedska...
Kad se odluče za neki strani naslov, hrvatski izdavači trebali bi biti u prednosti jer je dobar dio posla već obavljen. Nažalost, mali broj tih naslova ispunit će očekivanja u obliku prodanih primjeraka. Domaći izdavači, kad su u pitanju prijevodi i njihov uspjeh na ovdašnjem tržištu, slegnut će ramenima i odgovoriti: “Garancije nema”. Ugledna priznanja, golemi interes stranih čitatelja, prenošenje kampanje u naše okvire, revno praćenje svjetskih top-ljestvica nisu vam garancija da će neki prijevod uspjeti.
Nesposobni urednici? Baš i ne.
- Pravih bestselera mi zapravo praktički nemamo, tj. imamo ih jako malo. Nažalost, to nije tako bezazlen problem jer su bestseleri ti koji generiraju tržište, omogućuju izlazak manje profitabilnih izdanja koja se u Hrvatskoj prodaju razmjerno slabo, kao i svugdje drugdje. No, Hrvatska nema ono što imaju druge zemlje: barem 20 knjiga godišnje koje bi probile granicu od deset tisuća prodanih primjeraka. U zemljama koje su veličinom usporedive s Hrvatskom postoji nešto što nazivamo stabilnim brojem istinskih bestselera, pa tako izdavači u Norveškoj, Švedskoj, Danskoj svake godine imaju tridesetak naslova koji se prodaju u više od trideset tisuća primjeraka, a jedan ili dva prijeđu nakladu od sto tisuća primjeraka.
Kod nas su bestseleri uglavnom one knjige koje možemo nazivati globalnim fenomenima: kad je situacija takva da vam je knjiga praktički unaprijed rasprodana. To su, recimo, Rowling, Meyer, Dan Brown ili sada Larsson. Za sve ostale knjige garancije nemate - objašnjava Seid Serdarević, vlasnik Frakture, izdavačke kuće koja je ovih dana objavila posljednji nastavak megapopularne trilogije “Millennnium” Stiega Larssona.
Obični konzervativci
Smatra da dobar dio uzroka leži i u dobro poznatim problemima: malo tržište, slaba navika kupnje knjiga, ali i konzervativnost publike. - Domaći čitatelji nikada nisu bili spremni eksperimentirati s nepoznatim imenima. Sintagme kao genijalan prvijenac ili novi, veliki glas svjetske književnosti nisu im neki mamci. Puno prije će posegnuti za piscem koji im je dobro poznat, nego što će tragati za novim autorom - nastavlja Serdarević. S vlasnikom Frakture slaže se i Nenad Rizvanović, urednik u Nakladi Ljevak: - Nemoguće je predvidjeti kakav će biti uspjeh neke knjige. S vremenom se naviknete da objavite knjige za koje biste stvarno voljeli da ih svi pročitaju i uvjereni ste da će biti hit, ali nekako se ne uspiju probiti.
Zanimljivo mi je i da, primjerice, knjiga koja je uspjela u SAD-u ima više šanse za uspjeh kod nas, nego knjiga koja je bila hit u Velikoj Britaniji. Primjećujem da se izdavačka scena i vani dosta promijenila. Recesija je utjecala na to da je prestala potraga za novim autorima, guraju se serijali, provjerena imena ili svi pokušavaju uhvatiti dio kolača nekog aktualnog trenda. Na nedavnom Sajmu u Londonu lako ste mogli dobiti dojam da svi izdaju knjige koje su fantasy, odnosno jako koketiraju s fantasyjem, imaju neke veze s vampirima i sl. Nametanje nekog novog trenda više baš i nije opcija.
Limit od 1000 eura
Rizvanović je bio u urednik u VBZ-u, gdje je urednički potpisao i Dana Browna. Je li se moglo dogoditi da je netko iz male izdavačke kuće kupio tu knjigu? - Zapravo, mislim da danas više ne. Osim ako nema dugogodišnje veze, jer se u izdavaštvu uglavnom poštuju pravila fair playa. Ali, treba imati na umu da sada uglavnom kupujete prava i prije nego što je knjiga objavljena, na temelju rukopisa. Jako se pazi na to što inače objavljujete, možete li investirati u marketing i sl. S vremenom naučite prepoznati i suptilnu komunikaciju kojom vam agent sugerira da je nešto na putu da postane veliki hit. Priče o knjigama kojima se to dogodilo slučajno jako su rijetke. Zadnji takav slučaj bila je ‘Koliba’, prvobitno objavljena gotovo kao samizdat. Znam i za priču o agentu koji je za sitan novac kupio prava za britansko izdanje ‘Da Vincijeva koda’, što se poslije pokazalo jako mudrom investicijom i postao je zvijezda. To su rijetke iznimke - napominje Rizvanović.
Pravila igre su se promijenila i za hrvatske izdavače. Još do prije nekoliko godina Hrvatska je slovila kao nesređeno tržište, gornji limit za prava bio je tisuću eura, nakon čega ste mogli relativno opušteno promatrati reakcije tržište. Hrvatska sada spada u sređenija tržišta, predujmovi su porasli, a većina ugovora ima stavku u koju je uračunat i postotak od prodaje. Predujmovi za atraktivne naslove znaju se popeti i na nekoliko tisuća eura, a za one najatraktivnije i iznad deset tisuća eura. Nisu više rijetkost ni aukcije na kojima se dva ili više izdavača natječu za pojedini naslov. Jednom kad se počelo s tom praksom, automatski su se podigli i iznosi predujmova za ostale knjige.
Bezvezne licitacije
- Velike izdavačke kuće u svijetu za svoje potencijalne hitove planiraju velike marketinške kampanje u koje se ulaže puno novca. Za te su rukopise plaćeni golemi honorari za dobivanje prava i književni agenti pri prodaji prava obavještavaju izdavače unaprijed o potencijalnim hitovima, odnosno rukopisima za koje se vjeruje da bi mogli biti vrlo uspješni i u koje se puno ulaže. Naravno, to nikada nije garancija da će određeni naslov biti hit u svijetu, a pogotovo u Hrvatskoj. Svaka kupnja prava nosi rizik. Također, ako su prodana filmska prava ili su u tijeku pregovori oko njihove prodaje za neki naslov, veće su šanse da taj naslov postane hit. Isto tako, može se dogoditi da neki naslov potpuno neočekivano postane hit.
Vani se potencijalni izdavači hitova ili veliki igrači znaju unaprijed, a literarni agenti ponekad znaju iskoristiti famu tzv. najavljenih hitova u manjim zemljama i na taj način dolazi do ‘nabildanih’ licitacija u kojima se izdavači bore za određeni naslov i prava kupuju na neviđeno. Tako se izdavači nađu u situaciji da, umjesto da se međusobno dogovore, krenu u licitacije koje su ovom tržištu potpuno neprimjerene - tvrdi i Boško Zatezalo, vlasnik VBZ-a, dodajući da se i u svijetu izdavaštva pravi hitovi javljaju u prosjeku svake dvije, tri godine.
Koalteralna posljedica svega je da mahom svi domaći izdavači imaju sada već lijepe popise knjiga koje su “podbacile”.
Koliko pomaže film
- Postoji cijeli niz kvalitetnih knjiga koje su se vani izvrsno prodavale, osvojile najprestižnije nagrade, ali naše tržište jednostavno nije reagiralo kao što je, na primjer, izvrsna knjiga dobitnika Pulitzerove nagrade Michaela Chabona ‘Velike avanture Kavaliera&Claya’. Filmske ekranizacije jako puno utječu na prodaju, kao i gostovanja autora. Prijevod knjige ‘Žena kojoj sam čitao’ objavili smo prije deset godina i prvo izdanje jedva se rasprodalo, nakon filma prošle godine tiskali smo još četiri izdanja, kao i dva izdanja druge knjige istog autora - objašnjava Tamara Perišić, direktorica Algoritma. Rizvanovićev podbačaj bio je “Posljednji papa” Luisa Miguela Rocha ili “47. samuraj” Stephena Huntera, Zatezalo navodi “Labirint” Kate Mosse.
Serdarević, pak, T. C. Boylea i Alberta Sanchez Pinola. - Oba autora su jako kvalitetna, bio sam uvjeren da će biti hitovi, ali to se nije dogodilo. Ima i kontraprimjera, kad bestseleri, pomalo neočekivano, postanu zahtjevni naslovi. Primjerice, ‘Zovem se Crvena’ Orhana Pamuka u izdanju Vuković i Runjić ili, kod nas, ‘Priča o ljubavi i tmini’ Amosa Oza koji je dosad prodan u 2,5 tisuća primjeraka. Drugi primjer bio bi ‘Ispričat ću ti priču’ Jorgea Bucaya.
Neočekivani bestseler
Za tu knjigu praktički nigdje nije objavljena ni vijest da je objavljena, a prodana je u 3,5 tisuća primjeraka, a nakon što je izašla u izdanju koje je koštalo 49 kuna, prodali smo još pet tisuća. To jest knjiga koja se može podvući pod nekakakv self help, ali svejedno mi je njezin uspjeh pomalo enigma. Primjer neočekivanog bestselera bio bi i roman ‘Žena vremenskog putnika’ Audrey Niffenegger u izdanju Profila koja je već dosta dugo na tržištu i stalno se dobro prodaje. Smatram da je u vezi s tim knjigama presudilo nešto što je kod nas još uvijek najmoćniji oblik reklame - usmena predaja - zaključuje Serdarević.
Priče o najvećim uspjesima
J. K. Rowling - Harry Potter
Priča o malom čarobnjaku u Hrvatskoj je nadmašila sve rekorde te je serijal prodan u nekoliko stotina tisuća primjeraka. Neven Antičević, kako je govorio, objavio je knjigu u vrijeme kad je u svijetu već bio objavljen treći nastavak. - Bili smo prva izdavačka kuća iz Hrvatske koja ih je zatražila. Od trenutka kada smo ih zatražili do trenutka kada smo ih dobili, prošlo je neko vrijeme, dok nisu donijeli odluku na jednom frankfurtskom sajmu knjiga na kojemu su gotovo svi izdavači imali razgovor s agentom. Prvo što su nam rekli na razgovoru bilo je da žele da Harryja Pottera objavi vodeći izdavač dječje literature u zemlji. Pitali su nas koju smo dječju knjigu objavili, a ja sam im rekao: ‘Nijednu’. Mi zbilja do tog trenutka nismo objavili nijednu dječju knjigu. Agent mi je odgovorio: ‘Dobro, u redu, razgovor je završen. Javit ćemo vam se’ - rekao je Antičević svojedobno za Jutarnji.
Navodno je na razgovoru bilo pet hrvatskih izdavača, ali nakon posjeta Algoritmovu štandu agent se, ipak, odlučio za njih.
Stieg Larsson - Millennium
Prava za trilogiju Serdarević je kupio 2007. godine na osnovi preporuke agentice s kojom i inače surađuje.
- U to vrijeme knjiga je bila hit u skandinavskim zemljama, ali nije postala svjetski fenomen tako da je cijena bila prihvatljiva. Prijevod smo objavili za Interliber 2008., a iste te godine naš je štand bio u potpunosti posvećen fenomenu Larsson, čak smo izdali i posebne mini novine. Knjiga se počela prodavati tek na proljeće 2009. Da knjigu kupuje danas, tvrdi, samo za predujam morao bi izdvojiti barem pet puta veći iznos. Bi li pristao da je riječ o deset tisuća eura? - Ne, u našim okvirima malo koja knjiga može isplatiti taj iznos. Uglavnom, svi kupujemo knjige prije nego što postanu hitovi. Nakon što postanu hitovi, malo tko ih si može priuštiti.
Stephenie Meyer - Sumrak
Prije nekoliko godina u Jutarnjem smo, kao i svake godine, objavili popis književnih noviteta za jesen. Izostavili smo “Sumrak” jer je radnja zvučalo prebizarno da bi ikome mogla biti zanimljiva. Nekoliko godina poslije za serijal američke autorice znaju svi. I ta je knjiga kupljena sasvim slučajno. - Preporučila nam ju je agentica na Sajmu u Bologni još 2005. Kupili smo prava. U to vrijeme knjiga još nije bila ni objavljena u SAD-u. Prijevod smo objavili za Interliber 2006., kad je cijeli štand bio posvećen toj knjizi, osmislili smo posebne covere, dijelili jabuke, koje su na naslovnici jednog izdanja, ali, zapravo, nikakva posebna prodaja nije se dogodila. Knjiga se prometnula u pravi hit tek kad je pomama za vampirima zahvatila cijeli svijet, nakon filma 2008.. - komentirala je Tamara Perišić.
Dan Brown
Omiljena legenda o tome kad su cijene za prava za teritorij Hrvatske otišle unedogled ide ovako: za Dana Browna natjecalo se nekoliko izdavača, a u samom finalu ostali su VBZ i Algoritam. Počelo je nadmetanje, dogovorio se iznos, ali agent je želio čuti i što su sve izdavači spremni napraviti za knjigu. Algoritam je odustao, VBZ je pristao i napravio jedan od najunosnijih poslova na ovim prostorima. Nešto manji izdavači proklinju trenutak kad je ta aukcija održana jer su i stranci shvatili da u Hrvatskoj pojedine izdavačke kuće imaju novac i počeli dizati cijene za sve ostala izdanja. Priča u interpretaciji Boška Zatezala, direktora VBZ-a, zvuči, ipak, nešto drukčije: - Na vrijeme smo prepoznali roman ‘Da Vincijev kod’ i kupili prava dok još nije bio svjetski fenomen i zauzimao vrhove svih top-ljestvica. Iznos akontacije za prvi ugovor za ‘Da Vincijev kod’ bio je jednak iznosu za svaki drugi roman od kojeg se ne očekuje posebna prodaja.
Paulo Coelho
Preporuka Oprah prodaje milijune primjeraka. U hrvatskim okvirima situacija je slična - nema baš utjecajne televizijske emisije, ali malo je koji pisac dobio toliko reklame kao Coelho, pisac broj jedan hrvatske estrade. Prava za njegova izdanja sada drži izdavačka kuća VBZ. No, nije uvijek bilo tako. Naime, ‘Alkemičar’ je prvobitno objavljen u izdanju Znanja, no, kako kaže Zatezalo, oni nisu posvetili dovoljno pažnje promociji autora. - Dobili smo prava za objavljivanje tada manje poznatog Coelhova romana ‘Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala’. Kako je objavljivanjem tog romana porasla popularnost Coelha u Hrvatskoj,VBZ je dobio povjerenje Coelhova literarnog agenta da nastavi objavljivati njegove ostale naslove. - Dobili su i prava za nova izdanja “Alkemičara”, no Znanje je nastavilo objavljivati svoja. Slučaj je završio i na sudu, na kojem je odlučeno u korist Zatezala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....