Ne žele ih prvi susjedi, a ovdje je više reda i ljubaznosti nego u novozagrebačkim kvartovima

Međimurje, uz Istru, najrazvijeniji je hrvatski kraj, a najbogatija općina u njemu jest Nedelišće. Ovdje čak ni u romskom naselju Parag nećeš na glavnoj ulici ugledati opušak na asfaltu. Jedino su reporteri Jutarnjeg pušili nasred ceste što vijuga uz nasip. Cesta duga nekoliko stotina metara blago vijuga, a i s jedne i s druge strane nižu se raznolike, uglavnom neožbukane kuće, kućice i kućerci, slobodno razmaknute, s pokošenim okućnicama. Ima i pokoja prava novohrvatska seoska vila, s balustradama i kričavom fasadom. Opet tipično hrvatski, premda kuće većinom nisu ožbukane, naoružane su satelitskim antenama, a pred nekima su parkirani pažljivo okupani i ulickani limeni ljubimci. Vidio sam, kako brza iz naselja, i jednoga gotovo posve novog crnoga BMW-a trojku.

Nije ovo divlja Afrika

Ovdje živi, službeno, do 1400 Roma, a stvarno ih je oko 3000. Dakako, dobrostojećih je mještana ovdje malo, većinom su teška sirotinja. Mnogi žive u izbama ne mnogo većim od onih plastičnih kućica na dječjem igralištu. Osim glavne ulice, koja nosi naziv Zagrebačkog odreda, ovdje su se spleli i uski sokaci, gdje su jedna do druge naredane nastambe u kojima bi se eventualno mogao držati pojski alat, ali ne i petero djece koliko ih ovdje u prosjeku ima obitelj. Ali sve je asfaltirano, uvedena je struja, uvedena je voda. “Većinom ljudi imaju od četvero do šestero djece. Ako ih imaš manje od četvero, ne gleda se na tebe dobro, ali, također, danas su rijetki oni Romi koji imaju po desetoro djece”, objašnjava Radovan Balog, predsjednik Mjesnog odbora Parag, dok šetuckamo glavnom ulicom u naselju.

Ovo proljeće Parag je posjetila Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade, a mediji su izvijestili da je naselje obišla uz pojačanu pratnju. Kao da obilazi divlje predgrađe u Africi. A mogla je komotno prošetati samo s vodičem, kao mi, ako ne i bez njega, poput našeg fotoreportera Vrane, koji se uputio u samostalno istraživanje...

Balog, snažan, punašan 35-godišnjak, odjeven u plavu trenirku, s dva krupna prstena na ruci, inteligentnih očiju i suzdržanog izričaja, demonstrira autoritet. Svaki Cigan je radoznao tko to ide sa šefom, a on se nekome udostoji odgovoriti a nekome ne. Kako muškići, djeca i starije žene izlaze pred nas, tako ih odmjerava pogledom i “sortira”. Ako mu se svide, tek kaže: novinari. Doduše, na romskom ta se usvojenica otprilike izgovara “nouinaari”, a kako se piše, Balog ne zna, jer u nas se samo kriči o integraciji Roma, a nitko ne pomišlja da bi ih se trebalo opismeniti i na materinjem jeziku.

I ovdje u Paragu, najvjerojatnije najvećem romskom naselju u Hrvatskoj, završili smo zbog “obrazovnog” incidenta. Naselje je naslonjeno na selo Gornji Hrašćan, čijeg ni jednog stanovnika nismo zatekli na ulici. Ovdje u radno vrijeme nema nikoga da luta po selu. Djeca su u školi, a odrasli rade. U selu je predškola, za koju je ove jeseni prijavljeno 54 polaznika. Bijelci iz sela su se pobunili protiv 44 ciganska mališana. To im je previše na njihovih 10 bijelih. Bijelci ne žele praviti djecu, ali i ne žele biti manjina. Srećom, taj “apsurd” nikad neće pokušati riješiti silom, ovdje ljudi nisu nacisti, ali netrpeljivost prema Romima jasno je izražena.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista