'NE MOGU VIŠE, POMOZITE!' Psihijatri iz Vrapča pomažu na daljinu: Ivana i Marko digitalno savjetuju one kojima treba psihološka pomoć

“Ne mogu više. Najprije korona, a onda i potres. Moj je potkrovni stan oštećen, mama je na prvoj crti bojišta u bolnici, a ni dečko nije od neke koristi. Ne znam kako ću to izdržati. Plačem, brinem se za mamu, imam kredit za stan koji je sada uništen.” Riječi su to mlade Zagrepčanke koja je nakon potresa naprosto “pukla”.

Tjeskoba je dosegnula razmjere s kojima se teško nosi. Majka, liječnica, u svakodnevnom je kontaktu s oboljelima od koronavirusa, a ona je sama... Sve to teško proživljava. Na kraju je posegnula za telefonom kako bi dobila barem “digitalnu” pomoć. I dobila ju je po “hitnom postupku” na nedavno organiziranoj telemedicini Psihijatrijske klinike Vrapče.

Krizni mobitel

“Da, pružen joj je psihoterapijski suport. Nakon razgovora bila je bolje. Kontaktiran je i liječnik obiteljske medicine, dobila je lijek i pokazalo se da smo joj ipak pomogli jer sama bi samo padala u još dublju krizu”, kaže psihijatrica dr. Ivana Todorić Laidlaw, koja posljednjih dana pomaže svima onima koji su tjeskobni, depresivni i prestrašeni i čiji su životi rastočeni nevoljama epidemije i potresa. Mnogi ne znaju i ne mogu naći izlaz i traže pomoć na “otvorenim linijama” Klinike u Vrapču. Među njima su psihijatrijski bolesnici, ali i oni koji su poput mlade Zagrepčanke naprosto “pukli”.

Ivana Todorić Laidlaw

Kažu da se iz bezizglednih situacija rađaju najbolje ideje. Tako su i u najvećoj hrvatskoj psihijatrijskoj ustanovi odlučili nastaviti liječenje svojih pacijenta i u “doba korone”, ali uglavnom digitalno. Kada oni koji trebaju pomoć ne mogu do liječnika, liječnici “stižu” njima putem mobitela, interneta, telefona... I ne samo njima, pomažu i onima koje je “iz cipela” izbacila korona, a onda i Zagrepčanima koje je dodatno destabilizirao, u ovim teškim vremenima, razoran potres.

Otkako je polovicom ožujka krenuo “krizni mobitel” na koji su osobe sa psihičkim smetnjama mogle potražiti pomoć, svakodnevno od 8 do 20 sati osam psihoterapeuta ima pune ruke posla. Dodatno su od prije tjedan dana proradile i tri krizne telefonske linije za sve one koji se teško nose s nevoljama koje su ih snašle.

“Zbog izloženosti ugrozama čija priroda u nama budi inače duboko skrivene osjećaje, može se kod mnogih očekivati stanovito pogoršanje psihičkog stanja bilo da se radi o osobama koje su već ranije liječene na psihijatriji ili nikad nisu trebale psihijatrijsku pomoć.

Teška vremena

Drugim riječima, trenutačno živimo u izrazito (psihički) zahtjevnom vremenu koje od nas traži da se nosimo s brojnim neizvjesnostima. Zato smo krenuli u osnivanje ove Jedinice za izvanbolničku skrb koja se temelji na digitalnoj dostupnosti. Najprije smo htjeli pomoći našim pacijentima koji su sada dodatno ugroženi, a onda i drugima.

Cilj nam je također pomoći i našim kolegama, zdravstveni djelatnicima koji su na prvoj crti bojišta protiv Covida-19”, objašnjava razloge pokretanja psihijatrijske telemedicine dr. Marko Ćurković, pomoćnik ravnateljice za kvalitetu Psihijatrijske klinike Vrapče. Dodaje kako se zapravo može govoriti da imamo paralelnu epidemiju psihičkih problema koja je krenula možda tek s malom zadrškom nakon one Covida-19. Ova dva tjedna rada pokazala su da je to bila dobra odluka, a i pacijenti su digitalnu komunikaciju dobro prihvatili. Dapače, neki već govore da bi rado nastavili liječenje na isti način i kad ugroza od koronavirusa prestane.

Dr. Marko Ćurković

“Inače se liječim od psihoze. Sad sam u samoizolaciji s cijelom obitelji, a nije nas malo. Nema mi tko otići po lijek, po namirnice. Bojim se da će mi se simptomi vratiti jer ne mogu kod liječnika po svoju jednomjesečnu terapiju. Što ću?” riječi su jedne od mnogobrojnih psihijatrijskih pacijentica koja je također potražila “telefonsku” pomoć.“Da, na kraju smo ipak uspjeli barem dijelom riješiti njezin problem. Kontaktirali smo njezinu obiteljsku liječnicu, propisana joj je terapija dok ne dobije onu uobičajenu i žena se smirila”, kaže dr. Todorić Laidlaw.

Hipohondrija

Jedan je dvadesetogodišnjak, kaže u izolaciji, ali sam priznaje - zbog hipohondrije. Potražio je pomoć i savjet stručnjaka, a zanimalo ga je i kada će kriza proći.

“Obitelj i prijatelji ostavljaju mu potrepštine pred vratima, ruke pere neprestano, kvake dezinficira kao i sve s čime dođe u kontakt. Do sada nije bio u psihijatrijskoj skrbi. Nakon razgovora preporučen mu je kontinuirani psihoterapijski suport”, objašnjava dr. Todorić Laidlaw.

Dodaje da im se javio i maturant jedne zagrebačke gimnazije. Kaže da nema volje za učenjem, neizvjesno je hoće li izaći na maturu i hoće li na kraju uspjeti upisati željeni fakultet. “Njemu smo preporučili da se uključi u našu e-dnevnu bolnicu za anksiozne poremećaje mladih i nadam se da će uspjeti prebroditi ovo teško životno razdoblje”, kaže dr. Todorić Laidlaw.

Zanimljivo je da se na “dežurne telefone” javljaju i hrvatski državljani koji privremeno rade u Irskoj, Belgiji... Naravno, kao i u Hrvatskoj i tamo se “dijele” otkazi. Velik broj ih trenutačno nema prihoda, a ne mogu se vratiti u Hrvatsku.

“Jaka tjeskoba, strah za egzistenciju razlog je njihova javljanja. Pružamo im psihološku podršku i nastojimo dati i korisne savjete gdje da potraže dodatnu pomoć”, kaže dr. Todorić Laidlaw.

I dr. Ćurković i dr. Todorić Laidlaw uvjereni su da će i nakon epidemije koronavirusa ovaj njihov projekt i dalje živjeti.