Poljoprivreda ne mora biti napadna, agresivna prema zemlji koja urod daje, iskorištavajući je do iznemoglosti. Upravo suprotno, ona može biti održiva, tako da se svake godine dobiju sjajni plodovi teškog rada, a zemlja ipak ostane kvalitetna. Kada ovoj filozofiji još dodamo da je nužno sačuvati stare sorte sjemena, jer su vične ovom podneblju i generacijama hrane ovdašnje stanovnike, onda možemo reći - dobrodošli na OPG Zogeterra.
Nalazimo se u mjestu Nerežišća, svega 16 kilometara od ACI marine Milna na Braču gdje smo se privezali u potrazi za pričom. U srcu naselja dočekuje nas Vesna Rožić, žena širokog znanja i zaraznog osmijeha, koja će rado reći kako je jedina diplomirana dizajnerica permakulture na širokom području. Dok nas nutka prirodnim sokom od lavande, a mačak Dule umiljava se oko nogu, kreće se raspredati sad već desetogodišnja priča o tradiciji, oživljavanju sela i čuvanju starine od zaborava.
Iz SAD-a, kamo je otišla nakon godina bavljenja turizmom u Hrvatskoj, vratila se u kraj za koji je vuče obiteljsko porijeklo i krenula u istraživanje prirode u Nerežišćima. Nema što Vesna nije u stanju proizvesti iz zemlje kojom je okružena. Osim povrća za osobne potrebe, specijalizirala se za čajeve, začinsko bilje i prirodnu kozmetiku. U njezinoj malenoj oazi, kamenoj kućici okruženoj ljekovitim biljem, šire se neopisivi mirisi lavande, kadulje, ružmarina, koromača, koprive, gorske mente, trpuca, svega što samo niče i uspijeva u ovim teškim mediteranskim uvjetima.
Vesna sama pravi kombinacije čajeva koji imaju nadahnuta imena, poput Vilinog plesa ili Sunčevog daha, a u svakom od kartonskih pakiranja koje je osobno osmislila nalazi se čisto zdravlje. Tu su i sapuni bazirani na maslinovom ulju koje dobiva iz vlastitog maslinika s oko 150 stabala, “začinjeni” Vesninim najdražim prijateljicama biljčicama. Balzami i melemi, prirodni džemovi od smokve bez ikakvog dodanog šećera, smokve, šamponi i ljekoviti sirup od trpuca idealan za “kašljače” svih vrsta - ma teško je i pobrojati što sve ovdje ima, a još je teže reći što ljepše izgleda i miriše.
No prava je priča u banci sjemena. Vesna se, naime, kroz svoj permakulturni rad posvetila očuvanju starih sorti. Samo na njezinom starom sjemenu, otkrila nam je, jedan je poljoprivrednik proizveo 15.000 sadnica različitog povrća. U njezinoj se riznici tako nalazi sjeme starih sorti kaštelanske rodakve, povrća koje opisuje kao nešto između repe i rotkvice, a koje je naslijedila od oca. Tu je i starinski radič, a naročito se ponosi gotovo izumrlim bračkim jabučarom, što je sjeme koje je proizašlo iz projekta u suradnji s UNDP-om i prof. Zdravkom Matotanom, izvanrednom rajčicom koja se nalazi na sjemenarskoj listi. Predsjednica je Udruge ekoloških proizvođača otoka Brača, članica Upravnog odbora Hrvatskog saveza ekoloških udruga, te aktivna u inicijativi Živo selo. Svim tim organizacijama cilj je sličan, objašnjava nam, poticanje i opstanak održive proizvodnje i prehrambenu suverenost.
