Danas je jako moderno nagrađivati vjernost. Svaki trgovac nudi kartice i različite benefite kako bi i dalje kupovali kod njih.
Bračni par iz nizozemskoga gradića Zaandama smještenog u blizini Amsterdama, Sierd Jacob i Willy Jeannette Snijders, definitivno ulaze u kategoriju mušterija koje trebaju dobiti zlatnu medalju za vjernost.
Vegetacija
Naime, u ACI-jevim su marinama neprekidno od 1985. godine. Pune 32 godine. Piše im se da su bili u Puli, ali jedrilica Zeilvis više je vremena provela u južnijim krajevima hrvatske obale. Do Domovinskog rata u Splitu, a otad u Milni. Punih 26 godina. Pravi nautički srebrni pir.
- Iz Pule smo se maknuli jako brzo. Kada smo u ožujku 1985. pojavili na brodu i pokušali ga upaliti, čuli smo samo tišinu. Pozvali smo majstora koji je nakon pregleda utvrdio da je sve u redu. Čudna situacija. Brod je bio nov, a motor nije htio startati ni uz molitve. Zaronio sam kako bih pogledao donji dio broda i našao uzrok naše nevolje. Oko propelera se stvorila morska zajednica algi i školjki veličine nogometne lopte. Nakon čišćenja motor je upalio od prve, a mi smo krenuli u promjenu marine. Rekao sam svojoj Willy da ta marina nije za nas zbog tih problema s “vegetacijom” - prebire po sjećanju 72-godišnji Sierd.
Siesta u Milni
Put ih je odveo u Split gdje su u pogledu na Dioklecijana uživali šest godina. Kada se zaratilo, nisu pobjegli, nego pokušali tražiti alternativu. Izabrali su Milnu. Tu ih već odavno ne smatraju strancima, štoviše, dio su ACI-jeve obitelji u tom bračkom gradiću. I njihovo se brojčano stanje povećalo. Dva sina i četvero unučadi redovito dolaze ovdje. Prema njihovim riječima, imaju samo jednog uljeza u obitelji koji baš ne podnosi brodove. Zlo mu je kad netko samo spomene valove...
- U mirovini smo i ovdje boravimo tri‑četiri mjeseca godišnje. Uživamo ovdje sve ove 32 godine i uživat ćemo i nadalje. Plovimo, plivamo, obilazimo otoke ili samo uživamo opušteno boraveći na brodu. Želja nam je da pola godine budemo ovdje, a pola kod kuće. Jer, i ovdje se osjećamo kao kod kuće, ljudi u marini su nam kao obitelj. Nadamo se da će i naši unuci ovamo dolaziti i ovako uživati. Čini nam se da je marina u blagom padu. Nema više onakve gužve kakva je bila prije desetak godina - kažu Nizozemci.
Veze s Hrvatskom dodatno su učvršćene kad se njihov sin oženio našom curom.
- Zato pazite što pišete jer imamo prevoditelja - šali se Willy.
Ona i suprug pokušavali su čak i naučiti naš jezik, ali prema vlastitom priznanju, prije bi doktorirali pravo nego naučili izgovoriti - škarpina.
Ove je godine s njima na Zeilvisu i suprugina sestra. Njezin su rođendan proslavili ujutro uz kavu i kolače. Kako i priliči njihovim penzionerskim godinama. Popodne su na brodu jedino zavezani baloni ostali kao podsjetnik na “razuzdani” party. Siesta u Milni se kratila drijemežom i vodom s limunom i ledom.
Akvatorij
- Ova nam je marina jako draga jer je mirna. Tijekom dana samo zvuk cvrčaka i crkvena zvona remete brački zen. Dogodi se tu i tamo neka glasnija večer zbog turističkih brodova, ali to je prije iznimka, nego pravilo - priča par iz Zaandama.
Milna im je idealna polazišna točka za odlaske na kupanje u male uvale kojima splitski akvatorij obiluje.
- Volimo ploviti po buri. Dobar vjetar. More postaje friško i prekrasne plave boje. Nema ljepšeg - pojašnjava Willy koja je sa svojim Sierdom u braku 51 godinu.
- Dolazit ćemo ovamo dok nas zdravlje služi. Tko zna, možda okrenemo i punih 50 godina u ACI-jevim marinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....