ŽIVOT UDOVCA

NEVJEROJATNA ŽIVOTNA PRIČA AMERIČKOG PILOTA KOJI SE ZAUVIJEK USIDRIO U RH Supruga i ja oplovili smo svijet, ali nakon 47 godina na brodu sam ostao sam

 
 Boris Kovačev / CROPIX

Alan Laxton (76), diplomirani matematičar, bivši pilot američke mornarice i Delta Airlinesa, strastveni je nautičar. Oplovio je gotovo cijeli svijet. Nakon 47 godina braka danas je ovdje na svom brodu Aldebaran - sam. Njegova supruga Christine, njegova voljena Chrissy, preminula je lani u kolovozu.

Mjesec dana nakon njene smrti Alan Laxton vratio se u Hraminu. Otad živi ovdje na svom brodu. Društvo mu čini jedino njihova obiteljska ljubimica, koker španijelka Annie.

Sjedimo na krmenoj “terasi” Aldebarana i Alan Laxton počinje svoju životnu priču. Govori polako, promišljeno, izražajna pogleda. Pristao je na ovaj razgovor i toplo se nadamo da će mu to pomoći u njegovu ovdašnjem životu bez Chrissy.

Prije nego što je kupio brod, Laxton je odradio nekoliko tura u Vijetnamu kao pilot mornaričkog A-4 Skyhawka. U akcijama protiv Sjevernog Vijetnama izgubio je mnogo bliskih prijatelja i na toj temi se ne zadržava mnogo, tek napominje da je 1969. izašao iz vojske i zaposlio se kao pilot u aviokompaniji Delta Airlines. Iste su se godine on i Chrissy vjenčali i na malom brodu plovili Bahamima.

Ljubav na prvu

- Jedne večeri nalovio sam mnogo ribe i otišli smo spremiti večeru kod poznanika na jedan krasan brod. Bio je to Pearson Countess, dug 44 stope, i Chrissy i ja smo se zaljubili u brod. Odmah mi je rekla: “Lax, zašto ne kupimo ovaj brod i riješimo se svega što imamo u SAD-u?” Pili smo vino, pojeli ukusnog jastoga i već idući dan krenuo sam u potragu za brodom. Sljedeće godine prodali smo mali stan pokraj Miamija i kupili naš Pearson. Bio je to 69. Pearson Countess od 70 koliko ih je ukupno proizvedeno. U tom trenutku nisam niti sanjao da ću na njemu provesti svoj cijeli život. Dakle, ovaj sam brod kupio prije punih 47 godina, i to je bila najbolja odluka koju smo Chrissy i ja donijeli u životu. Više sam vremena proveo na njemu, negoli u bilo kojem stanu u cijelom svom životu.

Boris Kovačev / CROPIX

Razgovor se oduljio, sunce je zašlo, marina tone u suton. Domaćin nas ljubazno poziva u unutrašnjost broda. Ukusno namješteni retro salon u sebi čuva kompletnu povijest života Laxa i njegove voljene Chrissy. Alan Laxton nastavlja priču o brodu i svojom obiteljskom životu.

- Ovaj brod iza sebe ima oko 60.000 milja, više nego bilo koji drugi u ovoj marini. Dva puta smo njime preplovili Atlantik, a 1996. godine smo prošli kroz Gibraltar s namjerom da oplovimo sve obale Mediterana. Kako sam imao seniorski status u tvrtki, mogao sam birati kad ću i gdje letjeti pa smo pola godine provodili na brodu.

Alan i Christine Laxton su sa svoje dvije kćeri nekoliko godina bili u Španjolskoj pa nekoliko u Italiji pokraj vojne baze američke Šeste flote u Napulju.

Slučajno otkriće

Na jednom mjestu bi ostajali ovisno o tome koliko im se tamo sviđalo, ali i o tome je li u blizini bilo dobrih mehaničara. Na otoku Capriju kćeri su napustile brod, a on i supruga su 2001. godine doplovili do Dubrovnika. Kako su im trebala nova jedra, naletjeli su na proizvođača jedara rodom s Murtera koji im je otkrio marinu Hramina.

- Taj jedrar Martin rođen je na onom brdu - pokazuje Laxton rukom prema Murteru. - On nas je praktički doveo ovdje i otad se nismo maknuli iz ove marine. Znate, 11. rujna 2001. promijenio je svijet i nismo više htjeli brodom putovati ni blizu Bliskog istoka. A ovdje smo stekli prijatelje, mogli smo putovati avionom kamo bismo i kad bismo htjeli i nije bilo razloga da iz Hramine odemo bilo kamo.

Murter, 200717.
Marina Hramina na otoku Murter.
Na fotografiji: Alan Laxton, nauticar iz SAD-a, fotografiran na svom brodu.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

Petnaest nezaboravnih godina Laxtonovi su proveli u Hramini, sve dok prije dvije godine Christine nije oboljela od teške i neizlječive bolesti. Smrt supruge duboko je potresla Laxtona. Najljepše uspomene života s Chrissy vežu ga za ovo mjesto. Zasad nema namjeru napustiti Hraminu.

- Ovdje sam u miru sam sa sobom. Moj život je bio lijep, sve se spojilo, sve posložilo kako treba i na tome sam zahvalan - priča Laxton i pritom polako spaja prste obje ruke u gestikulaciji kojom želi pokazati sklad.

Spušta se noć, a mi napuštamo brod našeg domaćina. U salonu svjetlo i dalje gori, Annie spava pokraj naslonjača, a Laxtonovo ljubazno lice trudi se sakriti tugu zbog izgubljene ljubavi. One koju čovjek, ako je sretan, doživi samo jednom u životu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 17:41