Nautičar Uroš: Kao student, mjesecima sam štedio za jedrenje, a danas imam već treći brod

Ja sam Uroš, a ovo je Ursula, s osmjehom od uha do uha predstavlja nam se Slovenac i na trenutak zbunjuje.

- Vaša supruga - pitam ga.

- Ma ne, brod - objašnjava dobro raspoloženi Uroš Zgonec, nautičar iz Kočevja, koji iza sebe ima više od 30 godina iskustva upravljanja jedrilicom.

Susrećemo ga u jednoj od najmanjih marina u našoj drugoj smjeni nautičke patrole po Jadranu, u marini Žut.

- Prepoznao sam vaš brod čim ste uplovili, pratim vas u novinama - priznaje nam Uroš.

Na brodu smo ga zatekli sa suprugom, koja nas je s opreznim osmijehom promatrala iz daljine te jednom od njihove dvije kćeri, koja se odlučila na ljetovanje s roditeljima. Pomalo sramežljivu kćer pitamo kako to da se nije odlučila za odlazak na more s društvom?

- Ovo je nešto potpuno drukčije - nasmijano, ali kratko odgovara glavom se osvrćući po jedrilici. Zaista, ima pravo.

Osim što je strastveni ljubitelj jedrilice i pravi nautičar, Uroš radi u Ministarstvu poljoprivrede u Sloveniji.

Da bismo se prisjetili kako je počela dugogodišnja ljubav prema moru i plovidbi, morali smo se prisjetiti njegovih mlađih dana jer sve je krenulo od običnog studentskog sna.

Izvan sezone

Četvorica prijatelja odlučila su ušparati koju kunu radeći različite poslove da bi, umjesto uobičajenog ljetovanja, otišli na jedrilicu. Naravno, izvan sezone, u listopadu, jer ipak su u pitanju studenti i nešto skuplje ljetovanje no obično. Kako kaže, “u sezoni nije bilo para”. U cijelu priču upleo se i jedan profesor, rodom iz Šibenika.

- Mirko Bogović, profesor geografije u Sloveniji, bio je stari iskusan čovjek koji je svako ljeto na odmor išao s brodom od pet, šest metara do Šibenika i nazad i prolazio sve otoke. On je bio moj učitelj, položio sam ispit kod njega i tu je počelo. S četvoricom prijatelja sam se odlučio da bismo i mi išli na takvo putovanje. Brodovi su tada bili dosta mali pa smo si uzeli neku srednju verziju, koju smo si kao studenti mogli priuštiti. To znači, mogli smo uzeti malo stariji, malo manji brod - prisjeća se Uroš.

I tako, 30-ak godina kasnije, Uroš je ponosni vlasnik trećeg broda, Ursule. Sa 20 godina položio je za skipera, “za sve što može” - hrvatski čamac, hrvatski skiper, slovenski skiper. Bolje dvaput nego nijedan, nasmijava nas Uroš. A odakle ljubav prema jedrenju? Slovenac nam odgovara jednostavno - more.

No, nije samo more to što ga oduševljava kad zaplovi hrvatskom obalom.

- Studirao sam poljoprivredu. Srce mi zaigra kad vidim maslinike kao ove tu - kaže Uroš.

Mediteran

Godišnje na jedrilici provede i do mjesec i pol. Osim u Hrvatskoj, s obitelji putuje i na obližnjim morima. Svake godine ide i na odmor u Grčku, Italiju ili Francusku - mediteranski predjeli. Otoci, baš kao i Žut, pravo su mjesto za odmor, a tišina je nešto što se na mjestu sudbonosnog susreta s obitelji Zgonec cijeni više nego ikad. Ako zna da na nekom mjesto ima bučnih nautičara, to će izbjegavati. Kornate zato najviše voli vikendom, kad nema chartera. Otkrio nam je i malu tajnu uživanja u blizini ove marine.

- Nekad, kad je stvarno vruće, zavučeš se ispod velikih stijena, recimo na Mani. Brod vežeš da je u sjeni. Sve je odlično - ima sjene, piće na brodu, tamo si nekoliko sati i odeš dalje. Nitko ne dolazi tamo - govori Uroš.

Na samom početku njegovih avantura s jedrilicom, bilo je drukčije. Teško mu je izdvojiti najdraže mjesto, no Komiža, Trogir, Biševo, Brusnik i pogled na Dubrovačke zidine s vanjske strane nešto je što bi svakako preporučio mladim jedriličarima.

Prilično sigurno djeluje kad govori i o nezgodama koje je vidio i doživio na moru. U pozadini supruga sa smiješkom odgovara da ona vjeruje svom kapetanu. Inače bi bili u hotelu, nasmijava nas Uroš.

Njegova ljubimica Ursula treći je brod koji je promijenio u više od tri desetljeća plovidbe. Prvi koji je imao bio je američke proizvodnje, O’Day, nakon njega Elan, a trenutačno s obitelji odmara na Duforu.

Nema straha

Pitali smo ga koji mu je najbolji, a odgovor koji je uslijedio bilo je teško predvidjeti. - Sve ovisi koja je namjena, ali znate što? Svaki brod se zove ‘fali metar’. Tako da i ovdje fali metar - dodaje. Korone se, kao i većina nautičara koje smo sreli, ne boji. Zadovoljan je i stanjem u marinama, koje se, prema njegovu iskustvu, dobro brinu o higijeni.