Kupanje u uvali Zaglav prije istraživanja otoka punog kontrasta

Napuštamo Medulinski zaljev. Kod svjetionika na rtu Marlera skrećemo u sjeverozapadni kurs. Naše iduće odredište je ACI marina Cres. Kasno je popodne, sunce je još jako, ali vjetar mili i more je mirno. Prognoza je dobra pa ćemo prenoćiti u nekoj mirnoj uvali. Dvije milje južnije od ulaza u Creski zaljev je hrid Zaglav sa svjetionikom. Iza njega je istoimena uvala, pa pramac broda pomičemo u tom smjeru. Uvala je odlična za sidrenje po mirnom vremenu. Na dnu su trava i pijesak, a grote su uz samu obalu. Dovoljno je baciti sidro na 7-8 metara dubine. More je kristalno čisto, tu je i nekoliko lijepih plažica. Ovo je doista prekrasno mjesto za kupanje, a nećete ga naći ni u jednom creskom vodiču. No to nije nikakva tajna jer to znaju i naši susjedi na tri brodice, koje su se ovdje usidrile nešto prije nas.

Kupanje, večera, pa onda pisanje zaostalih tekstova, koliko nam već dozvoljavaju napunjeni laptopi jer nemamo inverter koji brodsku struju pretvara u 220 volti. Ali planove kvari, barem Mateju i meni, pojava krasnih ušata. Svaka je velika k’o šlapa. Teško je odoljeti. Lagani pribor, kruh i trokutić sira, i eto prekrasnog ribolovnog užitka. Mateju je to otkriće jer je dosad lovio samo kedere, plotice, štuke i šarane.

Javljamo se Alanu, direktoru marine, iz koje je prije četiri godine i krenula Nautička patrola, na ovdašnjem ACI-jevom brodu Maslina. Dočekuju nas Alan i mornari te se odmah prihvaćamo posla. Alan je kao i inače brz, konkretan i organiziran, pa Juru i mene vodi marinom i upoznaje s novostima. Upoznaje nas s obitelji čija je djevojčica ovdje za vrijeme korone s broda završila treći razred osnovne škole.

Posebno nas raduje susret s Ivicom Bučanom, gazdom marinskog restorana Mistral. Sjedimo na prelijepom atriju, terasi restorana, i uz hladnu bevandu i pivo rasplićemo događaje. Ivica je najdraži ugostitelj patrole. Znamo se još prije Cresa - iz Milne i Slanog. Uvijek nas dočekuje s posebnom radošću i pažnjom, pa makar uplovili i u gluho doba noći. Zove nas na tradicionalni prijateljski ručak, ali ne želimo ga opteretiti, jedino da nas tretira kao ostale goste. Ne dolazi u obzir, veli, mi smo prijatelji. Onda prijatelju, ili kako ti kažeš - prijo, drago nam je da si tu. Znamo da te još čekaju veliki poslovni izazovi preživljavanja, vidimo se dogodine na istom ovom mjestu, nadamo se bez korone...

Spremamo se za isplovljavanje. Sutra moramo biti u Ičićima, u ACI marini Opatija.

Krećemo nešto ranije, da se prije mraka još okupamo u nekoj usputnoj creskoj vali. Ali o tome čitajte u sutrašnjem Brodskom dnevniku.