BRODSKI DNEVNIK

Kako je nastala ova nautička oaza, otkud po mraku naša Antonija odjevena u moru

Uvala Žut, oaza mira u divljini Kornata postala je omiljeno ljetno privezište i boravište brojnih nautičara
ACI marina Žut
 Srdjan Vrancic/Cropix

Kada je urbani arhitekt iz Opatije Zdenko Sverić prije 37 godina prvi put uplovio u ovu žutsku valu, bio je šokiran. Zavapio je: “Što? Ovdje marina? Pa to je čista divljina, samo kamen i makija!”

No, ubrzo se Barbierijeva vizija pretvorila u projekt. Odmah za projektantima stigli su najbolji tadašnji graditelji - Međimurci. Materijal i građevinska mehanizacija stizali su vojnim tenkonoscima. Međimurci bi vrijedno radili cijeli tjedan od jutra do mraka. U subotu bi ih ukrcali na brodicu i odvezli u Vodice, utočali u bazen hotela Olimpija da saperu tjednu koru znoja, pijeska i cementa. A odjeću bi im dali oprati u hotelskom vešeraju.

U ponedjeljak ujutro bili bi spremni za novi udarnički tjedan. Tako je u tri ljetna mjeseca 1984. godine u potpunoj divljini nikla ova nautička civilizacijska oaza. S potpunim nautičkim komforom. S ormarićima za struju i vodu na gatu, s toaletima, tuševima i umivaonicima s toplom i hladnom vodom.

S restoranom i jastožerom vezanom dolje u moru kraj gata, punom živih jastoga i hlapova. S trgovinom u kojoj se nautičar može opskrbiti svim najpotrebnijim namirnicama. I u koju svakodnevno stiže svježi kruh.

Tako je ova oaza mira u divljini Kornata postala omiljeno ljetno privezište i boravište brojnih nautičara. Kao i ovih koji su upravo sada na vezu tu pokraj nas. Zajedno s brodovima vezanima za jednu od 15 bova duž žutske vale.

Jedini problem koji je od početka zbog brze gradnje mučio ovu marinu bile su sanitarije. Sada je i to napokon riješeno. Marina je dobila četiri nova tuša i nove toalete s puno više prostora, toalet za invalidne osobe. Marina sad ima i biološki pročišćivač otpadnih voda. Uživamo zajedno s nautičarima u čarima ovoga mjesta. Ujutro kupanje, navečer kupanje, pisanje tekstova u miru Kornata.

Penjanje na Tvrdomešnjak, divljenje posljednjim zrakama sunca koje tone u more i Kornatima koji tonu u suton... Sutra idemo prema Piškeri. Mirno teče posljednja večer. Martina i ja dolje u “desku” pišemo, Vrana, Milan i Matej sjede u kokpitu, pričaju. Odjednom komešanje.

Nešto se događa u moru na krmi broda... Ne možeš vjerovati! Iz mora izlazi i penje se na krmenu platformu nitko drugi već naša Antonija. Potpuno odjevena! Sasvim mokra! U ruci drži mobitel... Što, kako, gdje?! Ne zna kako se dogodilo.

Krenula je s glavnog gata prema brodu i - odjednom se našla u moru. Misli da joj je popustila noga. Uzima suhu odjeću i ručnik, odlazi da odjevena stane pod topli tuš... Mobitel stavljamo u posudu s rižom. Vraća se Antonija u suhoj odjeći. Šepa. Boli je desno koljeno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 13:33