NAUTIČKA PATROLA

ACI MARINA ŽUT 'Tu sam naučio roniti i loviti ribu, a sada to isto uče moje dvije kćeri'

Tri generacije obitelji Galler obožavaju mjesto Žut  i svako ljeto dolaze na brodu punom uspomena
Tibor Galler, supruga Sandra, njihove kćeri Ida (6) i Lotta (3) te otac Branko
 Željko Hajdinjak / CROPIX

Tibor Galler stao je na vrh prove broda. Zamolio je majku da ga pusti do tamo da bi bolje vidio uvalu u koju će uploviti. Očev prijatelj rekao mu je da nema ljepše na cijelim Kornatima, možda i cijelom Jadranu. Htio ju je što prije vidjeti.

Blještavilo mora

Primio se za zamotano jedro i stao na prste. Vidio je brodove na sidru i obitelji koje se kupaju u moru. Neke jedrilice bile su vezane konopom za drveće. “Vežu se po zagrebački”, čuo je iza sebe oca. Vratio je pogled prema uvali. Netaknuta priroda, ovce, ljudi koji rade u kućici pored obale. Pogled mu je letio s jednog kraja na drugi, sve dok se nije zaustavio na kristalnom blještavilu mora.

“Sviđa li ti se Žut?”, upitala ga je majka kada je stala iza njega. Žut, ponovio si je to ime u glavi. Sa samo pet godina, znao je da će ovaj kraj imati posebno mjesto u njegovu srcu. I 37 godina poslije, taj se osjećaj nije promijenio.

Najdraže mjesto

“Ovo mjesto mi je obilježilo djetinjstvo. Tu sam naučio roniti, loviti ribu, a sada to isto uče i moje kćeri. Igraju se na istim mjestima kao i ja, skaču s istih stijena, ali najdraže mi je vidjeti njihov sjaj u očima kada dolazimo ovamo. Odmah se sjetim sebe dok sam bio u njihovim godinama”, kaže Tibor.

Te davne 1981. godine u Žut je došao s ocem Brankom i majkom Zdenkom na brodu njihovih obiteljskih prijatelja. Danas, u Žut uplovljava na vlastitom Beneteau Firstu 29 i više ne stoji pokraj genove, nego iza kormila. Promijenila se i posada. S njim su sada i njegova supruga Sandra, njihove kćeri Ida (6) i Lotta (3) te otac Branko. Majka nažalost više nije s njima, ali i dalje je nose u svojem mislima. Pogotovo kada dođu na svoje najdraže mjesto na svijetu.

Do Žuta možda nikada ne bi došli da nije bilo tate Branka. On je prvi zakoračio u svijet nautike, i to posve slučajno.

Željko Hajdinjak / CROPIX

Nestale su ovce

“Moja Zdenka i ja još smo se u sedamdesetima odselili zbog posla iz Zagreba u Njemačku, gdje nam je krenuo novi život. Tamo sam upoznao jednog Nijemca koji je baš kupio novi brod. Kako smo bili dosta bliski, pomogao sam mu prevesti brod iz Italije do Hrvatske pa nas je u znak zahvalnosti, mene, suprugu i sina, poveo na jedrenje s njima. Tako smo i otkrili Žut”, prisjeća se Branko.

Uz prijateljevu pomoć naučio je i jedriti, popravljati i brinuti se o brodu. Odjednom je zavolio brodove i cijeli nautički svijet, zbog čega je 1986. godine kupio svoj brod. Bio je to Beneteau Baroudeur i dvije godine poslije toga prvi su put uplovili u Žut na vlastitu brodu. Sve se bitno promijenilo. Uvala je postala ACI marina Žut, divlju prirodu zamijenili su gatovi i zgrade marine, nestale su ovce, a i bilo je puno više brodova. Ipak, jedno je ostalo isto - njihova ljubav prema tom mjestu.

Nakon toga nije prošla godina, a da nisu otišli prema Kornatima. U međuvremenu su 1990. godine kupili novi brod, Beneteau First 29, i vezali ga u marini Kornati u Biogradu na Moru gdje su i dan-danas. Što se tiče uspomena na Žutu, one su se samo nizale. Kartanje belota do kasno u noć. Velika palačinkijada, kada je Zdenka ispekla 60 palačinki za desetak brodova. Pa i veliki požar prije sedam godina, koji je gotovo progutao cijelu marinu. Neke uspomene, pak, nose doslovno na svojem brodu.

“Dok je trajao rat, naš brod je bio u Biogradu, a tijekom raketiranja jedan geler nam se zabio u jarbol i skoro ga prepolovio. Onda nam je lučki kapetan prevezao brod u Veli Iž, gdje je i ostao do kraja rata”, veli Branko te dodaje da je rupa i dalje vidljiva.

Da, uspomene su samo išle. Stekli su brojne nove prijatelje, upoznali sve djelatnike marine Žut, a kako su godine prolazile, tako je i maleni Tibor s početka priče polako počeo graditi svoj nautički put i stvarao svoje vlastite uspomene. Jedna od njih posebno mu je draga.

Medeni mjesec

“Kada sam tek prohodao sa Sandrom, naša prva zajednička vožnja bila je prema Žutu. Bilo je to prije 10 godina, a prije šest nam je Žut bio i prva destinacija za medeni mjesec”, kaže Tibor.

Neko je vrijeme čak studirao brodogradnju, ali se na kraju odlučio za ekonomiju. Danas radi u firmi Intersnack u Düsseldorfu, koja je zadužena za proizvodnju i distribuciju nekih Franckovih proizvoda u Hrvatskoj. Ipak, svoju ljubav prema moru ispuni iza kormila u tih nekoliko tjedana dok plovi Jadranom.

“Nekad sam puno više plovio, ali sada, dok imamo djecu, provodimo i po pet dana našeg odmora ovdje u Žutu. Curama se ovdje sviđa, a kako su one šefice, onda moramo ostati ovdje”, priča Tibor.

Danas su i dalje na svojem Firstu, o kojemu se marljivo brine Branko koji je u mirovini. “Ovaj je brod dovoljan za nas. Za njega nas veže toliko uspomena, da ga zapravo ne želim mijenjati”, kaže Branko.

Vesela družina Mađara s čak pet zubara na istome brodu

Željko Hajdinjak / CROPIX

U ACI marini Žut sreli smo skupinu ljudi koja se bitno razlikuje od uobičajene nautičke posade. Prvo, na brodu imaju pet zubara tako da nemaju problema s oralnom higijenom. Drugo, jedna od njih je trudnica koja nosi dječaka po imenu Paul ili Hugh, nisu se još odlučili. I treće, oni su Mađari, iako dvoje od njih živi u Danskoj.

Ovu veselu družinu čine Timea Beretki, Zsombor Drajko, Zsofia Papp, Tama’s Koves, Oscar Pilihaci i Bella Koves-Pilihaci i oni već tjedan dana plove čarterom po Jadranu. Oscar je skiper i on jedini na tom brodu nije zubar, ali je zato oženjen zubaricom Bellom s kojom za dva mjeseca očekuje prvo dijete.

- Vjenčali smo se u svibnju ove godine, a na medeni mjesec smo došli tu na Jadran. Otišli smo u Telašćicu i nije bilo baš puno ljudi, tako da su do nas došli i dupini. Htjeli smo se još jednom vratiti prije nego što se rodi dijete pa smo pozvali prijatelje da idu s nama - priča Bella.

Svatko na brodu ima neku ulogu. Njih dvoje imaju najdulji staž plovidbe, što ih je indirektno učinilo i domaćinima. Zsombor je zadužen za glazbu, tako da na brodu prevladava romantična glazba s ponekim zalutalim hitom Backstreet Boysa. Zsofia je prvi put na brodu pa se još uvijek uhodava u život na moru, a mađarski Danci Timea i Tama’s su glavni za odabir rute.

- Bili smo u Vodicama, na Murteru, Telašćici i sada na Kornatima, a poslije vraćamo brod u Biograd na Moru. Nakon toga se moram vratiti u Dansku na posao, a Tama’s ostaje još putovati po Hrvatskoj autostopom - kaže Timea.

Nakon što ostave brod, domaćini Oscar i Bella odlaze u Sukošan gdje će ih dočekati nova skupina prijatelja s kojima će ploviti još sedam dana.

Voda se isporučuje od 8 do 10h

Željko Hajdinjak / CROPIX

Sezonska marina otvorena od 1. travnja do 31. listopada

Vezovi: 120 vezova u moru, prihvat mega jahti do 40 m dužine

Usluge: recepcija s mjenjačnicom i prodajnim punktom modnih dodataka iz ekskluzivne ACI kolekcije, sanitarni čvor, restoran, prodavaonica prehrambenih proizvoda i bankomat.

Radno vrijeme recepcije u sezoni 8 do 14 i od 17 do 22 sata

Voda i struja: voda se isporučuje od 8 do 10, a struja od 8 do 12 te od 18 do 24 sata

Ekstra: sidrište s 15 bova

ISKUSTVO SKIPERA IZ SLOVAČKE: Prošao sam sva mora, ali Jadran je najljepši

Željko Hajdinjak / CROPIX

Hello! We are journalists from Croatia, počeli smo razgovor s čovjekom na brodu na kojem se vijorila slovačka zastava.

- Pozdrav! Ajde, skočite na brod - na tečnom hrvatskom odgovorio nam je Jura Hromada, simpatični 59-godišnji skiper, a ubrzo je na palubu izašla i cijela “posada”: glava obitelji i vlasnik broda Marek, supruga Helena i njihov 16-godišnji sin Jan. Toj obitelji Jura je skiper već treću godinu zaredom. A tu je i Jurina 9-godišnja unučica Lenka koju je djed prvi put poveo na brod.

Jura nas je zatekao jednom doista fascinantnom pričom.

- Znate, već se 40 godina bavim ovim poslom. Vjerojatno nema mora ili oceana u koji nisam zavirio. Plovio sam Indijskim, Tihim i Južnim oceanom, dva puta sam preplovio Atlantik... Motao sam se svim popularnim otočjima: Balijem, Bahamima, Barbadosom...

A Jadran, pitamo provokativno.

- Ha-ha, pa ja vjerojatno poznajem Jadransko more bolje od vas. Ovdje dolazim već 30 godina, nisam propustio niti jedno ljeto. Ni Grčka, ni Italija, ni Francuska ne mogu se usporediti s Jadranom. Cres je fenomenalan, Mljet je poseban... Nakon Žuta idemo na Lastovo - kaže Hromada. (Petar Zobec)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 11:41