Najmoćniji kompjutor u Hrvatskoj

Jaguar, Roadrunner, Ranger, Hector, Franklin... Sve su ovo nadimci za najmoćnije kompjutore današnjice, superkompjutore koji su se ovih dana našli na listi “500 najjačih kompjutora na svijetu”. Brzina, funkcije i mogućnosti superkompjutora ne mogu se mjeriti ni s čim, a obični kompjutori kojima se koristimo svaki dan u usporedbi s njima izgledaju kao loš vic.

Hrvatska, na žalost, nije na toj listi, iako kod nas postoji jedan superkompjutor, a riječ je o klasteru Isabella koji se nalazi u Sveučilišnom računskom centru Srce.

Isabella je zapravo velika serija jakih servera povezanih u klaster i na taj način je napravljena jedna kompjutorska cjelina, kojom se najčešće koriste naši znanstvenici, uglavnom biolozi i kemičari.

- Svi koji se bave bilo kakvom vrstom simulacija koje se tiču znanosti koriste Isabellu. Isabella ima 704 procesorske jezgre, što bi bila jačina otprilike 704 običnih kompjutora i svake godine nastojimo obnavljati jezgre i nijedna nije starija od tri ili četiri godine. Onaj tko želi raditi na Isabelli, nama šalje zahtjev i kada dobije pristupnicu, na Isabellu se spaja preko interneta. Isabella je trenutno jedini ovakav klaster, i to je optimalni broj za naše sadašnje potrebe - kaže Dobriša Dobrenić, predstojnik sektora za računalne sustave u Srcu.

Nemamo puno kapaciteta

No, sve i kada bi htjeli u Hrvatskoj imati još nekoliko superkompjutora poput Isabelle, pitanje je gdje bi takvi uređaji bili smješteni. U ovom trenutku postoje samo dvije lokacije koje mogu podnijeti veličinu superkompjutora i ponuditi adekvatni smještaj. To je Srce i Institut Ruđer Bošković. Ako znamo da prosječan laptop potroši bateriju za dva sata, onda je teško i zamisliti koliko struje gutaju superkompjutori. Prema nekim statistikama, Isabella dnevno troši tri tisuće kuna struje, no tu je i pitanje stručnjaka koji je održavaju. Danas imamo možda samo desetak ljudi u Hrvatskoj koji znaju kako treba održavati Isabellu.

Osim toga, sustav hlađenja superkompjutora mora besprijekorno funkcionirati, a klime koje mogu održavati pravu temperaturu za ovakav stroj zasad ima jedino Srce. Još kada tome dodamo da Isabella stoji oko četiri milijuna kuna, ulaganje u ovakve mašine zaista mora biti jako dobro opravdano.

Milijun milijardi operacija

Prvi na najnovijoj listi superkompjutora je Jaguar, koji se koristi u američkom odjelu Ministarstva za energetiku Oak Ridge National Laboratory. Jaguar se koristi za tisuće operacija koje se tiču energetike, a najčešće za simuliranje tehnoloških rješenja koji pomažu u proizvodnji čiste energije.

Njegove mogućnosti neusporedive su s većinom ostalih superkompjutora, a ako ga usporedimo s Isabellom, jako se dobro vidi da je Amerika država koja najviše ulaže u ovakve uređaje. Jaguar ima nevjerojatne 224.162 jezgre i brzinu od 1.75 petaflopa.

- Jedan petaflop predstavlja mogućnost obrade milijun milijardi operacija u sekundi. Neki od danas najbržih procesorima u osobnim računalima mogu obaviti sto milijardi operacija u sekundi. Što se tiče broja jezgri, osobna računala raspolažu mikroprocesorima koji sačinjavaju od dvije do šest jezgri. Teško je točno odgovoriti koliko osobnih računala čini jedan superkompjutor. Superkompjutori su računala iznimno velike snage i brzine koji se koriste za izvođenje iznimno zahtjevnih operacija na različitim područjima - ističe Marin Franković, voditelj katedre za operacijske sustave u Algebri.

Drugi najjači kompjutor na svijetu je kineski Nebulae, koji se nalazi u glavnom istraživačkom centru u Shenzhenu. Osim što se koristi za znanstvena i meteorološka istraživanja te kriptografiju i modeliranje molekula, sve se više koristi i za modeliranje zrakoplova.

Treći je Roadrunner, koji je prije samo godinu dana bio prvi na ovoj listi.

Kao i Jaguar, u vlasništvu je američkog Ministarstva za energetiku, a koriste ga američke vojne snage za simuliranje operacija vezanih uz nuklearno oružje.

Kompjutori budućnosti

Amerika je inače zemlja s najvećim brojem superkompjutora i vlasnik je polovice strojeva s liste 500 najvećih.

Uglavnom su u vlasništvu američke državne uprave koja uz pomoć njih istražuje sve - od atoma i izvanzemaljskog života, do simuliranja kako bi mogao izgledati asteroid ako padne na Zemlju.

Zanimljivost na listi je da od svih država jedino američka, francuska i ruska vlada imaju superkompjutore, a sve ostale svjetske vlade rade na običnim sustavima.

Iako se upotreba superkompjutora u vladine svrhe smatra najvećim državnim tajnama, nije teško pretpostaviti čemu oni služe.

Njima se, naime, simuliraju obrambene operacije u slučaju napada ili rata te sve moguće operacije koje se tiču sigurnosti države.

Iako se možda čini kako je teško preteći ovakve strojeve, lista se vrlo brzo mijenja, što potvrđuje Roadrunner, treći na listi koji je prije godinu dana bio prvi, prije nego što je izrađen Jaguar i Nebulae.

Superkompjutor koji je bio prvi prije deset godina više uopće nije na listi, a znanstvenici već sada razmišljaju o superkompjutorima budućnosti. Danas je najbrži Jaguar, koji može obaviti gotovo dva milijuna milijardi operacija u sekundi.

Kako je krenulo, uskoro će brzina superkompjutora biti milijardu bilijuna operacija u sekundi. Traženje izvanzemaljskog života takvim će strojevima biti najlakši zadatak.