MLADA PROFESORICA 'Dobro je što sam dala otkaz ministru Jakovini jer sam sad sretna uz Čačića'

Za Vesnu Gantner šira javnost čula je kad je dolaskom na vlast Kukuriku koalicije, kao članica SDP-a, u siječnju 2012. postala pomoćnica ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine. Iako mlada - tada su joj bile 33 godine - za tu je funkciju imala sve uvjete: diplomirala je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, potom i doktorirala, a nekako istodobno s odlaskom u Ministarstvo stekla je zvanje izvanrednog profesora na svom fakultetu. Krajem kolovoza prošle godine, međutim, zahvalila se ministru Jakovini. Bio je to rijedak slučaj da netko napušta tako visok položaj jer se ne slaže s načinom provođenja programa resora u kojem radi. Vesna Garntner ubrzo je izbrisana iz članstva SDP-a. Razlog: nije plaćala članarinu. Zanimljivo, to nije bila prepreka kada je dolazila na funkciju, postalo je tek kad se razišla s ministrom Jakovinom. Ovih dana pristupila je Narodnoj stranci reformista Radimira Čačića. Isti dan kad je donijela tu odluku, pitali smo je zašto je, uistinu, pukla ljubav sa SDP-om.

- Razišli smo se u konceptu definiranja problema te načinu i dinamici rješavanja. Moj stil rada podrazumijeva bržu detekciju i brže rješavanje.

Znači, problem nije bio ideološki?

- Prioritet svake vlasti trebao bi biti rješavanje problema kako bi se građanima omogućio bolji život. Smisao je služiti građanima, a ne nejasnim idejama. Hrvatska je predugo u krizi. Građani imaju svakodnevne probleme, a odgovorna vlast mora raditi na tome da građani mogu živjeti od svog rada i od svoje zaslužene mirovine.

A vama se učinilo da je SDP u tome spor...

- Ne bih generalizirala i prenosila to na cijelu stranku, na cijeli SDP. U dijelu resora u kojem sam radila, u Ministarstvu poljoprivrede, promjene se nisu odvijale potrebnom dinamikom. Zbog toga sam se zahvalila na suradnji i otišla.

Nakon razvoda mnogi osjećaju gorčinu prema bivšem partneru. Jeste li gnjevni prema SDP-u?

- U poslu sam pragmatična. Postavljam si ciljeve i želim vidjeti rezultate. Emocije čuvam za članove najbliže obitelji. U poslu postoji put na kojemu možete realizirati ono što smatrate da je potrebno ili put na kojem to ne možete postići. Kad je u pitanju ovo drugo, čemu se zadržavati na tom putu?

Znači, na rastanku nije bilo ljutnje prema SDP-u?

- Ne, definitivno ne.

A prema vašem bivšem šefu, ministru Jakovini?

- Ministar je imao posve drugačije viđenje problema. Nismo se složili ni što je problem, ni kako ga riješiti. Kada ljudi imaju tako različite poglede na probleme, prestaje mogućnost zajedničkog djelovanja.

Jeste li prije odluke da napustite SDP pokušali razgovarati s predsjednikom stranke? Je li vas odgovarao da to ne činite?

- Odluke donosim sama. Nisam pokušala razgovarati s predsjednikom stranke procijenivši da to neće imati utjecaja da se situacija koja me navela na ostavku promijeni.

Je li vas ministar Jakovina pokušao odgovoriti od odluke?

- Ne, nije me odgovarao. Ali, to nije bilo ni prvi put da smo o tome raspravljali. U jednom trenutku dođete do kraja i shvatite da to više ne funkcionira. A kad nešto ne funkcionira, najbolje je okrenuti stranicu i prijeći na drugu.

Koliko ste dugo bili u SDP-u?

- Od 2010. godine. SDP-u sam pristupila iz ideala, smatrajući ga opcijom u koju se svjetonazorski uklapam. U stranku sam ušla u dobu života u kojem sam realizirala svoje karijerne i privatne ciljeve. Meni se tada učinilo da je došao trenutak dati nešto i državi u kojoj živim. Učinila sam to kako zbog sebe, tako i zbog onih koji dolaze iza mene. Smatrala sam da ću, djelujući u SDP-u, moći dati ponešto od znanja koje sam stekla i biti od koristi državi.

Ostvarili ste uspješnu profesionalnu karijeru, a ipak ste ušli u politiku. Znači li to da ste shvatili da je profesionalno teško opstati ako niste u politici?

- Kao stručnjak i kao znanstvenik sam se profilirala. Trenutačno sam u zvanju izvanrednog profesora te znanstvenog savjetnika. Za afirmaciju i stručnjaka i znanstvenika politika uistinu nije potrebna. Tu politika može samo smetati jer oduzima vrijeme. Moje je mišljenje da ako se želite baviti politikom, morate biti i profesionalno i privatno afirmirani kako biste svoja znanja mogli staviti u službu i na korist državi.

U politiku ste, tvrdite, ušli držeći se one Kennedyjeve: ‘Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego pitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju’.

- Citirat ću svog supruga. Rekao je: ‘Dođe vrijeme kad čovjek mora dati svoj obol za domovinu’. Možda zvuči malo patetično, ali ja sam idealist. Jedino uz ideale može se puno toga ostvariti. Osobito kad se stvori kritična masa ljudi koja će omogućiti da se planovi ostvare.

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg