Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture ZLATKO KOMADINA: Istina, nedovoljno sam pripremljen za svoj novi resor

Zlatko Komadina , nakon punih 10 godina provedenih na funkciji župana, jedan je od najiskusnijih ministara u novoj Vladi. Bilo je logično, a bila je to i njegova želja, da preuzme jedan od najzahtjevnijih resora, megaministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. No da je znao ono što danas zna, a to i sam neizravno priznaje, pitanje je bi li pristao na takvu raspodjelu ministarskih mandata. Uz svog sugrađanina Slavka Linića i Radimira Čačića, Komadina u ovoj Vladi ima daleko najteži posao . Restukturirati velike tvrtke gubitaše kao što je HŽ, spriječiti bankrot cestovnih javnih poduzeća, a pritom gurati velike infrastrukturne projekte jer je Milanovićeva Vlada sve karte za izvlačenje države iz duboke krize bacila upravo na nove investicije. U “Kockicu”, gdje je sjedište njegova ministarstva, dolazi ranom zorom i odlazi kasno navečer, djeluje umorno i zabrinuto. Još uvijek muku muči i s kadrovima, on je jedini ministar koji je izgubio pomoćnika, Vladimira Ferdeljija, prije nego što je ovaj i započeo s radom.

Poznato je da ste jedva uspjeli ekipirati tim suradnika u ministarstvu, a jednog ste već izgubili. Jeste li razočarani zbog toga?

Gospodina Ferdeljija predložio sam da upravlja planiranjem, pripremom i provedbom strateških prometnih infrastrukturnih projekata koji se u najvećoj mjeri provode kroz javna trgovačka društva i koncesijskim modelom. Po mom sudu, upravo mu je njegovo višegodišnje iskustvo u poslovodstvu trebalo biti glavna prednost, no pokazalo se da se upravo iz tog razloga nije uklopio u ulogu pomoćnika ministra.

Imate li već novog kandidata za tu pomoćničku funkciju?

S obzirom na složenost ministarstva u smislu strukovnih specijalnosti, kao i razlika u primanjima u državnoj upravi u odnosu na trgovačka društva kojima je uprava nadležna, a posebice na privatni sektor, teško je naći kadrove za upravljačke funkcije kojima životne i radne okolnosti dopuštaju takav nimalo lagan političko-stručni angažman.

Malo vas ima u javnosti. Zašto?

Resor koji sam preuzeo spada u red najtežih jer je Ministarstvo nadležno za 50-ak tvrtki, ustanova i agencija. Samo upravljačke i nadzorne funkcije imaju 500-tinjak osoba, bez uprava ministarstva i bez desetaka tisuća zaposlenih u tim pravnim osobama.

U ovom trenutku moj prioritet je urediti sustav koji je zapušten i bez adekvatne koordinacije i subordinacije. Nedostaje još uvijek dio kadrova, procedure i baze podataka. U proteklih mjesec dana radili smo na novom ustroju ministarstva, pripremi proračuna i radi se analiza zatečenih i budućih projekata. Zato ne možete biti i u javnosti i za radnim stolom do osam sati navečer.

U medijima vas se kritizira da ste nedovoljno pripremljeni preuzeli vođenje velikog i zahtjevnog resora. Što vi na to kažete?

U pravu ste, jer je teško biti pripremljen na stanje koje sam zatekao. Tu prije svega mislim na enormne dugove u dijelu javnih poduzeća i neprovedene strukturne reforme.

U izradi je proračun u kojem će najveće restrikcije biti na stavci subvencija. Znate li već koliko će u ovoj godini manje novca primiti glavni potrošači državnog novca iz vašeg resora, HŽ i Jadrolinija?

Očekujem da će subvencije Jadroliniji biti na prošlogodišnjoj razini, dok će, s obzirom na limite Ministarstva financija, najveći proračunski rezovi biti na subvencijama HŽ-u.

Najavljuje se restrukturiranje HŽ-a. Kako to mislite provesti? Vaši prethodnici nisu uspjeli.

Posljednjih osam godina HŽ je iz državnog proračuna primio 16 milijardi kuna, a restrukturiranje nije provedeno. Restrukturiranje je morala i sada mora provesti Uprava HŽ-a kako bi taj sustav mogao postati efikasan i spremno dočekati nove uvjete na tržištu ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju.

Društva koja ne obavljaju osnovnu djelatnost vezanu za željeznički prijevoz morat će se postaviti tržišno. Nedostatak proračunskog novca za poslovanje i projekte uprave će morati nadomjestiti kreditnim sredstvima paralelno provodeći restrukturiranje tijekom ove godine. Težište ćemo staviti na investicije u željezničku infrastrukturu te modernizaciju i izgradnju voznog parka. Za to također treba angažirati kreditna sredstva kako bi se zaposlili kapaciteti Gredelja, Končara i Đure Đakovića, za što je zainteresirana Europska banka za obnovu i razvoj, a o čemu ćemo sljedeći tjedan razgovarati.

Zatekli su vas i enormni dugovi u glavnim cestovnim javnim poduzećima, ARZ-u zbog prezaduženosti prijeti i bankrot, kako ćete te probleme riješiti, refinanciranjem dugova, posezanjem u proračun...?

Financijsko stanje ARZ-a je zaista ozbiljno jer je društvo odlukama bivše Vlade dovedeno u situaciju da ne može samostalno otplaćivati svoje obveze. To se odnosi na izgradnju riječke obilaznice, kao i na otkup autoceste Rupa-Rijeka, i to nepovoljnim kreditima.

Stoga će se izvesti reprogramiranje kredita, a za ostale godine, u slučaju ako se obveze ne preuzmu u javni dug, bit će potrebno produljiti rok i područje koncesije da bi se mogao izvršiti reprogram ili refinanciranje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg