Milinović: Sanaderu je populizam bio važniji od Hrvatske

Znam da će nove mjere izazvati velike polemike, najavio je još na prezentaciji nastavka reforme zdravstva potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva Darko Milinović. I nije pogriješio. Jer otkako je najavio dodatne uštede i spajanje bolnica, prije svega u Zagrebu, našao se na meti kritika. No, to ga nije previše zabrinulo. Ni pokolebalo. Kaže, “fajter” je po prirodi i neće odustati od uvođenja reda u zdravstveni sustav.

- Napadi me nisu iznenadili. Ovime je dirnuto u mnoge osobne interese i lobije. Svaka odlučna mjera izaziva pažnju javnosti, a ja sam to i želio potaknuti jer je zemlja u krizi, a ova godina neće biti ništa lakša. Zato smatram da je vrijeme za hrabre ljude, hrabru Vladu i odlučne poteze - ističe Milinović koji je prvi od ministara krenuo u provedbu mjera za oporavak gospodarstva.

Vaša reforma zdravstva najvećim se dijelom odnosi na Zagreb, pa su vas u SDP-u prozvali zagrebačkim ministrom zdravstva. Zašto ste odlučili krenuti od Zagreba?

- To nije istina, ovo je samo nastavak reforme koja se odnosi na cijelo zdravstvo, a spomenut ću reformu Hitne pomoći, primarne zdravstvene zaštite, način plaćanja bolnica, objedinjeni prijem, centralne jedinice naručivanja, nacionalne liste čekanja, informatizaciju i niz mjera u posljednjih godinu dana, koje su obuhvatile cijeli sustav. U posljednje je vrijeme puno demagogije koja nikad nije dobra, a posebno ne danas. O reformi zdravstva vrlo mi je teško razgovarati s Rajkom Ostojićom kad on ne zna da u Hrvatskoj ima 66 bolnica, a ne 74 koliko ih je spominjao, ili ne zna razliku između dopunskog i dodatnog osiguranja. Sa Zagrebom nismo krenuli, nego nastavljamo jer zagrebačke bolnice pružaju više od pola usluga u hrvatskom zdravstvu. U Hrvatskoj imamo 37 akutnih bolnica, a samo zagrebačke troše oko 50 posto ukupnog bolničkog proračuna. Drugo, Zagreb ima status županije i 17 bolnica. To znači da postoji 17 ravnatelja, 17 glavnih sestara, oko 50 pomoćnika ravnatelja i stotinjak članova upravnih vijeća. Vodi se i 17 zdravstvenih politika, ali više neće biti tako. Ovo što se sada radi u Zagrebu, davno je napravljeno u Rijeci u kojoj je bilo pet bolnica, a sada je jedna. U Splitu su bile dvije, a sada je također jedna. I Osijek danas ima jedan klinički centar. Ostao je Zagreb koji treba riješiti. Ako pogledamo iskustva iz susjedstva, cijela Ljubljana ima jedan klinički centar. To bismo jednom mogli imati i u Zagrebu: jedno mjesto upravljanja, jedan menadžment.

>> Pogledajte cjelokupan plan ušteda u zdravstvu

Zagreb će umjesto 16 imati 6 bolnica. Ušteda je 318,5 milijuna kuna

Od rezanja dopunskog ušteda 180 milijuna kuna

Što će biti s bolnicama u drugim županijama? Planirate li spajati, primjerice, šibensku i kninsku bolnicu?

- U većini županija imamo jednu županijsku bolnicu, a samo su u pet županija po dvije bolnice. Riječ je o Šibensko-kninskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj, Brodsko-posavskoj i Karlovačkoj županiji. No, te su bolnice na području od posebne državne skrbi i imat će poseban tretman. Ne mogu prihvatiti ukidanje kninske, vukovarske ili pakračke bolnice. Njihovim bi ukidanjem zdravstvena zaštita bila teže dostupna dijelu građana, a ne treba smetnuti s uma da su te tri bolnice na neki način i naši nacionalni simboli.

A bolnica u vašem rodnom Gospiću?

- To je jedina županijska bolnica u toj županiji. Kad bi u krugu od 100 kilometara postojala još jedna bolnica, to bi bilo neracionalno i sigurno bismo je ukinuli. Znam da je SDP-u bolnica u Gospiću, kao i cijela Ličko-senjska županija, trn u oku. Zato što je ministar rodom iz Gospića, a ponosno to napominjem, Rajko Ostojić i Mirando Mrsić stalno spominju baš gospićku bolnicu. E, pa kad oni dođu na vlast, neka je onda ukinu. Gospićka bolnica zbrinjava više od 90 posto slučajeva za koje je educirana u svoja četiri osnovna odjela.

Zašto niste prije razgovarali s ravnateljima bolnica koje se udružuju?

- Reformu sam svojedobno predstavio pred više od 10.000 ljudi u Hrvatskoj i onda se krenulo u raspravu koja je donijela neka dobra rješenja i podršku svih socijalnih partnera. Čim se s tim krenulo, ravnateljima su bile najavljene nove mjere. Morali su to očekivati. Ne znači da razgovora neće biti jer ovo je samo nastavak reforme u sklopu premijerkinih gospodarskih mjera. Osim toga, spajanje bolnica nije proces koji se može obaviti preko noći. Ima i svoj administrativni tijek. Najprije moram donijeti cjelokupnu mrežu zdravstvenih ustanova. Sada moram pribaviti mišljenje sedam nadležnih komora, HZZO-a i HZJZ-a, no ta mišljenja nisu obvezujuća. Ako budu pozitivna, super, a ako ne budu, ja ipak mogu provesti mjere. Čujem prozivke i iz Gradske skupštine Zagreba, no spreman sam doći i prezentirati im mrežu. No, tako je uvijek kod nas. Svi su za to da se počne uređivati Hrvatsku, pod motom ‘ne diraj moje’, ali tako ne može. No, kao što nema nedodirljivih u korupciji, neće ih biti ni u reformi zdravstva.

Jeste li dobili dozvolu fakulteta za udruživanje sa Školom narodnog zdravlja ‘Andrija Štampar’?

- O tome još moramo razgovarati jer je tamo složenija situacija. Struktura vlasništva je takva da je pola u vlasništvu Grada, a pola u vlasništvu države. Ipak, hrvatska javnost ne smije dopustiti da ovaj proces padne zbog nečijih osobnih interesa. Onaj tko je protiv ovoga, ne želi dobro Hrvatskoj sutra.

Koliko bolnica planirate ostaviti i kakav je vremenski plan udruživanja?

- Imamo 66 bolnica, i to 37 akutnih i 29 specijalnih. Na kraju procesa planiramo ih imati 55 ili 56. Do 15. srpnja nadam se da ću napraviti kriterije za kategorizaciju po kojoj će se znati koje će se bolnice razvijati u sadašnjem opsegu, kojima će se smanjiti, a kojima povećati opseg. Zasad to analiziramo.

Kada ćete krenuti s realizacijom nastavka reforme?

- Administrativni dio mogli bismo obaviti prije ljeta, a onda idemo u izbor novog menadžmenta, pa u realizaciju ovog programa. Dakle, ja glasno razmišljam, a novi će ravnatelji stručno i detaljno reći kako će provesti ovaj program. Hoću odlučne i sposobne ravnatelje koji će to napraviti. Oni se moraju okružiti stručnjacima koji će im biti štit od raznih lobija i interesa.

Na spajanju uprava pojedinih bolnica najavili ste uštede od 7,5 do 13,5 milijuna kuna. No, smijenjeni ravnatelji i ostali pomoćnici vjerojatno će ostati raditi kao liječnici sa sličnim plaćama. Ili ih očekuju otkazi?

- Više sam puta naglasio da je riječ o mogućim uštedama. Nemoguće je uštedjeti 13,5 milijuna samo na upravi jer bi to značilo da svi ravnatelji moraju izaći iz sustava. Ako nastave raditi kao liječnici, uštede bi mogle biti između 7 i 8 milijuna kuna i to smo uvrstili u izračun. Vjerojatno će netko i otići iz sustava raditi drugdje. Tim novcem možemo zaposliti 153 medicinske sestre ili 78 liječnika, bez opterećenja državnog proračuna.

Hoće li se male, učinkovite bolnice utopiti u velikima koje lošije posluju?

- Po toj logici trebali bismo imati 127 bolnica jer u Hrvatskoj ima toliko gradova. Nije istina da velike bolnice lošije posluju. To se neće dogoditi. Pozdravljam novinara Miranda Mrsića i nadam se da ću i ja biti pozvan da kao novinar Darko Milinović u vašem listu odgovorim na kritike. Mrsić govori o popunjenosti kreveta, a onaj tko govori o popunjenosti kreveta, ne razumije reformu. Danas se ne plaća krevet u bolnici, nego dijagnostički postupak. Plaća se operacija, usluga... Reformom smanjujemo vrijeme boravka u bolnici. Nažalost, onaj tko to ne razumije, ne može razgovarati o reformi. Najveći problem hrvatskog zdravstva je učinkovitost i dostupnost.

Je li demagogija i to da će 360.000 ljudi ostati bez dopunskog osiguranja?

- Apsolutno. I tu smo socijalno osjetljivi jer nam slijedi teška godina. Ugovor za sve te police sklopljen je u prva dva mjeseca ove godine. To znači da će svima koji su dobili policu osiguranja ona vrijediti cijelu ovu godinu. Nikakvi lobiji ni osobni interesi neće me primorati da odstupim od reforme. Uostalom, za 900 tisuća ljudi država će plaćati policu dopunskog osiguranja, a oko 900.000 djece, trudnica, osoba koje boluju od HIV-a i ostalih zaraznih bolesti, kroničnih psihijatrijskih oboljenja, PTSP-a, malignih oboljenja te transplantiranima i dijaliziranima HZZO u 100-postotnom iznosu pokriva liječenje i te skupine nikad nisu bile u sustavu dopunskog osiguranja. To je poruka demagogijama iz SDP-a. S druge strane, time ćemo ispraviti i neke nepravde. Primjerice, kad bi kojim slučajem supruga g. Ostojića ostala bez posla, a on ima plaću u Saboru između 15 i 17 tisuća kuna, država bi njoj platila tih 50 kuna. Pitam Ostojića, koji najviše demagoški kritizira reformu, bi li on bio u stanju izdvojiti za suprugu tih 50 kuna, a država bi po sadašnjem sustavu za nju to plaćala - je li to fer?

Zašto su liste čekanja tako duge? Je li riječ o nedostatku liječnika?

- Uvođenjem centralne jedinice naručivanja i nacionalne liste čekanja smanjili smo liste čekanja 10 do 20 posto. Uzrok lista čekanja je dijelom i neorganiziranost. Zdravstvena politika Zagreba vodi se na 17 punktova. Imamo bolnice koje se dodiruju zidovima: u jednoj CT radi do 12 sati, a u drugoj i prijepodne i poslijepodne. Ako poslijepodne imate hitan slučaj, ne mogu na red doći redovni pacijenti. A CT u drugoj bolnici stoji prazan nakon 12 sati. Istina je, imamo i nedostatak liječnika, ali novom organizacijom i to ćemo poboljšati. To su moja razmišljanja i smjerovi u kojima treba ići. Novi menadžment, koji se bude birao javnim natječajem, taj je koji će morati napraviti detaljan program, a ja ću vidjeti je li u njemu sve što smo zacrtali i kako će se provesti. To su odlučni potezi kojima dokazujemo da nam stranački interes nije na prvome mjestu. Jasno mi je da će ovim mjerama popularnost i Vlade i premijerke i mene pasti za koji postotak, ali nećemo odustati. Naša odlučnost vidi se i u tome što godinu i pol prije izbora idemo u mjere koje diraju u mnoga prava, interese i lobije. Tako pokazujemo da mislimo na budućnost Hrvatske.

Je li se centralna javna nabava mogla uvesti i bez udruživanja bolnica?

- Trenutno samo u zagrebačkim bolnicama imamo 1,7 milijardi kuna vrijednosti javne nabave na 17 punktova, što je neracionalno. Uvedemo li centralnu javnu nabavu, svi stručnjaci kažu da time možemo uštedjeti oko 10 posto, a to je oko 170 milijuna kuna godišnje. Prof. Hebrang u svoje je vrijeme centralizirao javnu nabavu za sve bolnice pa su ga razapeli jer je dirnuo u razne interese, ali on nije dopustio da se ravnatelji razbacuju novcem. No, nitko, do premijerke Kosor, nije imao hrabrosti uhvatiti se u koštac s neracionalnim trošenjem sredstava javne nabave.

Najavili ste osnutak Nacionalnog centra koji bi bio neka vrsta američkog CDC-a, dakle znanstvenog centra. Je li nelogično da je u sklopu toga Infektivna klinika?

- Zasad je osnivanje Nacionalnog centra u naznakama. Na okupu imamo četiri institucije koje su međusobno udaljene 150 metara zračne linije. To su ŠNZ ‘Andrija Štampar’, Infektivna klinika, HZJZ i HZJZ ‘Andrija Štampar’. Treba vidjeti hoće li Infektivna klinika biti uključena u taj proces koji ćemo, uvjeren sam, završiti za moga mandata.

Upustili ste se u velik i zahtjevan posao. Smeta li vam kad vam prigovaraju da se stalno provode neke reforme, da nemate viziju i da su sve te mjere samo šminka?

- I prije su pisali ‘evo, sada je došao Milinović i opet ide reforma zdravstva’. Ali, to je normalno i tako treba biti. I sljedeći ministar mora raditi na tome. Reforma zdravstvenog sustava je prilagođavanje novim situacijama. Krenuli smo u reformu, neke ciljeve postigli za mjesec, dva, a neke ćemo ostvariti za godinu, dvije ili pet. Ne može se sve napraviti preko noći, ni u godinu dana. No, ako se za mjesec ili šest mjeseci pojavi neka bolja mogućnost, zašto ne bismo promijenili jedan članak zakona? Ja sam za to da se, kad postoje bolja rješenja, ona i implementiraju. Ostojić to ne razumije i kaže da nije bilo vizije. Neke stvari moramo napraviti i zbog prilagodbe EU. Prije godinu dana, kad sam krenuo u reformu, nudio sam suradnju SDP-u. Bio sam spreman doći na Iblerov trg prezentirati reformu i, ako bi bilo dobrih rješenja, prihvatiti ih, kao što sam učinio sa sindikatima, poslodavcima i strukom. Nisu se znali uzdići iznad uskostranačkih interesa i nisu pristali. Spreman sam s Ostojićem, jedan na jedan gdje god on želi, razgovarati o mjerama, pred javnošću i na osnovi činjenica, a u takvom sučeljavanju on nema šanse. Ma što Ostojić?! Ostojić i Mrsić zajedno! Neka odrede mjesto i vrijeme.

Zašto reformu niste počeli u vrijeme Ive Sanadera?

- Ovu sam reformu zamislio od početka, ali nije bilo političke volje da se provede. Sada sam naišao na političku volju jer je premijerka Kosor odlučna, a i ja sam ‘fajter’ po prirodi.

Zašto bivši premijer nije želio provesti reformu? Je li nekoga štitio?

- Nije nikoga štitio u tom smislu. No, više je radio na populizmu, a manje je mislio na budućnost Hrvatske. S ovim programom predsjednice Kosor, koja će okupiti koalicijske partnere, uvjeren sam, dobit ćemo i sljedeće izbore.

Viđate li se još ili čujete s Ivom Sanaderom?

- Ne. Nisam se čuo s njim otkad je pokušao destabilizirati HDZ.

Vaš stranački kolega Andrija Hebrang najavio je da se povlači iz politike. Je li vam žao što odlazi?

- Prof. Hebrang je dao velik obol novijoj hrvatskoj povijesti i po tome će ostati zabilježen. Ponosan sam na suradnju s njim. Ako je to njegova osobna odluka, svatko je mora poštovati, pa tako i ja.

Je li Vladimir Šeks glavni strateg postsanaderova HDZ-a?

- Apsolutno ne. Predsjedništvo stranke u potpunosti podržava predsjednicu Kosor. To pokušavaju nametnuti oni koji bi htjeli osporiti liderske osobine naše predsjednice. Svatko od nas je strateg u svom dijelu, ali glavni strateg je predsjednica Kosor koja je pokazala i svoju lidersku osobinu. Možda ga se tako percipira jer je meštar saborske procedure, ali glavni strateg ovog HDZ-a je Jadranka Kosor koja ima snažnu međunarodnu reputaciju, a to se vidi po tome što je u mjesec dana imala radne sastanke s Angelom Merkel, Vladimirom Putinom, Silvijem Berlusconijem, Barackom Obamom...